U fokusu

FIKUS

Jul 17, 2021 3 Komentara

(15 riječi)

Piše Goran Sekulović

Ovih dana je u žiži javnosti bio crnogorski Ombudsman zbog mišljenja i stavova koja su uslijedila iz Bošnjačke stranke i Islamske zajednice da se jasno izjasni da li se u Srebrenici desio genocid. Naime, po njima crnogorski Ombudsman na događaju ’Dušom za Srebrenicu’, u organizaciji Bošnjačkog vijeća, nije ispoštovao Reozoluciju o genocidu u Srebrenici u svom obraćanju, izbjegavajući da pomene da se u Srebrenici desio genocid i potencirajući u više navrata da se radi o zločinu. Bošnjačko vijeće, pak, bilo je decidno: ‘’Ako je Bjeković negator genocida onda smo i mi.’’

Bjeković je u nedjelju, 11. jula, govoreći na obilježavanju Dana Srebrenice i Dana sjećanja na civilne žrtve ratova na prostorima Jugoslavije, u Podgorici, između ostalog kazao: ’’Ovo je dan u kojem se žrtve jednog zločina stavljaju na pijedestal u ime svih žrtava, onih koji su platili cijenu svih naših zabluda, naših predrasuda, mitova i naših razračunavanja sa duhovima prošlosti…”. Za početak recimo ovo – da smo se ‘’razračunavali sa duhovima prošlosti’’ ne bi se ‘’platila cijena svih naših zabluda, naših predrasuda, mitova…’’. Naprotiv. Upravo su ‘’duhovi prošlosti’’ naši gospodari koji su doveli ovaj evropski prostor do stravičnih žrtava, zločina i genocida. Nadalje, simbolično, da, žrtve jednog zločina uvijek mogu biti ’’reprezent’’ svih žrtava, ali čemu ta me(n)talna navika balkanska da se uvijek kad se (mora) govori(ti) o jednim žrtvama mora na neki način, ali suštinski obavezno!, makar i ovlaš spomenuti i (sve) one žrtve na drugim stranama, obično suprotstavljenim i protivničkim?! Ovo od mentalne i neetičke navike i potrebe kao uzroka do metalno-oružane, ubojite i zločinačke u vidu etničkih i genocidnih čišćenja kao posljedica – nikako ni ovdje ni niđe, ni sada ni sjutra, a zbog juče, ne smijemo olako zaboravljati, zanemarivati i prećutkivati. Nikako i nikada! Posebno kada je riječ o instituciji crnogorskog Ombudsmana!? 

Između ostalog, Bjeković je u odgovoru na napade saopštio i ovo: “Imam u vidu osjetljivost Srebrenice u kojoj se desio zločin genocida prema presudama međunarodnih i sudova iz regiona, što je jedina mjera i mjerilo za instituciju Zaštitnika i mene lično, koji sasvim izvjesno nisam svakome po volji, a što je i logika demokratije i slobode izražavanja. Međutim, svrstavanje Zaštitnika u močvaru dnevne politike i zagovornika ideja suprotnih ovom gornjem stavu apsurd je sam po sebi.” Upravo se bojimo da Zaštitnik sebe može dovesti u poziciju da ga javnost ili neki njen dio, svrstava ’’u močvaru dnevne politike’’ uvijek kada, iz bilo kojeg razloga, do kraja, decidno, jasno, odgovorno, nedvosmisleno, civilizacijski, kulturološki, antropološki i u tom kontekstu zašto ne reći principijelno i humanistički i – politički, ne uspije precizno javno i odlučno iskazati svoj stav, tj. stav Institucije koju predstavlja a koji je po svim ustavnim i zakonskim normama obavezan da prenese čak i onda kada nema neoposrednog odijuma ili bar, još uvijek, ne na nivou tzv. ’’kritične mase’’, na stanje koje eto ni on sam kao ’’prvi p(r)ozvani’’ ne ocjenjuje i ne vidi kao mogućno konfliktno i destabilizirajuće po cijelo društvo. Kada Zaštitnik u kontinuitetu izbjegava da saopšti i postupa upravo po tom svom stavu i osjećanju stvari u svim načelnim i strateškim, temeljnim pitanjima na kojima opstoji Crna Gora kao građanska država – mogli bi reći kao opozit opisu Ombudsmana: na suncu svjetlosne, božanske (čija je slika i prilika svako ljudsko biće čija prava štiti Ombudsman) politike – onda ne treba da se čudi što ga, ako ga?! (na kraju to je cijena njegove javne funkcije), ponekad i svrstavaju ’’u močvaru dnevne politike.’’

A kako drugačije formulisati ponašanje Ombudsmana na sjednicama Odbora za ljudska prava i slobode Skupštine Crne Gore na kojima učestvuje ili je do sada učestvovao, do utapanje ’’u močvaru dnevne politike’’?! Naime, nijednom do sada ni na jednoj od tih sjednica on nije reagovao u skladu sa svojim položajem, pravima i obavezama kada je pokazivana ravnodušnost, negiranje, nipodaštavanje i vrijeđanje čitavog jednog etničkog, nacionalnog, ljudskog, etičkog, civilizacijskog, kulturnog, istorijskog, jezičkog, vjerskog i inog subjektiviteta – naime crnogorskog korpusa, korpusa Crnogoraca i crnogorskog naroda!? Sjedeći mirno i gotovo nezainteresovano, poput ukrasnog (simbolički i personalno-reprezentativnog, ali samim tim i institucionalnog) FIKUSA, kada je očito da se zaobilazi sve što je crnogorsko, i nacija, i vjera, i istorija, i jezik, i kultura – pored predsjednika Odbora koji jasno iskazuje stav da on neće nikada pozvati predstavnike bilo čega što je crnogorsko, a osobito ne Crnogorske pravoslavne crkve – Ombudsman šalje (i to dakako nažalost s nivoa jedne takve državne i društvene pozicije) jasnu poruku da on zapravo i nije istinski Zaštitnik ljudskih prava i sloboda etničkih, nacionalnih Crnogorki i Crnogoraca, svih građana i građanki Crne Gore tog izvornog, prirodno-pravnog i neotuđivog im pripadajućeg osjećanja i mišljenja, te svih njihovih civilizacijskih atributa po tom osnovu i ljudskih vrijednosti koje je on dužan da štiti, poštuje, uvažava, razvija i jača.

Kako to čini – vidimo otkada je izabran za Zaštitnika!? Zašto nije odmah, u startu, na prvi pomen negacije crnogorstva i Crnogoraca, ustao i demonstrativno napustio sjednicu Odbora, uz naravno dato obrazloženje u skladu sa svojom ulogom u društvu? I sa porukom da on kao Zaštitnik svih građana i građanki neće više ikada sjesti i prisustvovati sjednicama aktuelnog skupštinskog Odbora dok se isti, odnosno njegov predsjednik i parlamentarna većina civilizacijski ne pokažu zrelim i odgovornim i jasno saopšte da je, kao i negiranje genocida, i negiranje postojanja bilo kojeg naroda i nacije ustavno i zakonski nedopustivo i za sankcionisanje, a nekmoli kad dolazi iz najvišeg političkog organa u zemlji!? Jer, ne treba zaboraviti – kao što je negiranje genocida uvod u novi mogući genocid, tako je isto negiranje postojanja jedne nacije i naroda uvod u mogući novi, stari zločin, u nova etnička čišćenja, u nove genocide. Da je tako postupio i kada bi tako postupao, Zaštitnik bi jasno i bez dvoumljenja – bez očigledno dobrovoljnog i iz samo njemu znanog razloga utapanja ’’u močvaru dnevne politike’’ – pokazao cijeloj javnosti da će se itekako miješati u svoj posao i da će poštovati prava svih u Crnoj Gori. A nepoštovanjem prava (multi)nacionalnih Crnogoraca, kako i etničkih tako i Crnogoraca svih vjera i nacija (a to je zapravo isto: patriotski front u otadžbini i dijaspori kao srce Crne Gore!), on pokazuje i nepoštovanje čitave države Crne Gore, svih njenih građana, svih naroda i vjera, naravno i tzv. manjina (mada to i nijesu manjine, već svi konstitutivni istorijski činioci ove zemlje i moderne Crne Gore, ravnopravni građani, bez obzira na kvantitet, simbolički i uslovno shvaćeno poput Njegoševe umne i genijalne misli o Zemlji kao mati milionah).

Da, da je tako postupio i kada bi tako postupao. Ali, tada ne bi bilo moguće doživjeti ga kao – FIKUSA.