Društvo

Dvije decenije nezavisnosti: Vrijeme kao najbolji odgovor

Maj 23, 2026 0 Komentara

(15 riječi)

Dok Crna Gora masovno slavi  dvije decenije  obnove nezavisnosti, sve je jasnije da se dio političke i medijske scene u Srbiji još nije pomirio sa činjenicom da je Crna Gora samostalna država. Umjesto ozbiljne analize referenduma iz 2006. godine — kojim je i Srbija postala samostalna država — često se nude karikaturalni prikazi i pokušaji ismijavanja crnogorske suverenosti.

Takav utisak ostavila je i emisija „OKO" na RTS-u, čija je ekipa otišla u selo Dučiće, u vrh kučkih gora, gdje je 2006. rezultat bio 47:0 za zajednicu sa Srbijom. Naravno, svako ima pravo na svoj politički stav i emocije prema nekadašnjoj zajedničkoj državi. Problem nastaje onda kada se jedan izdvojeni primjer pokušava predstaviti kao slika  Crne Gore.

Jer, da je cilj bio objektivan prikaz referendumske atmosfere, mogla su se posjetiti neka od brojnih  sela, pa i  čitave opštine u kojima je podrška nezavisnosti bila gotovo jednoglasna. Moglo se razgovarati i sa ljudima koji su 2006. bili za zajedničku državu, a danas priznaju da bi glasali drugačije, smatrajući da je vrijeme pokazalo ispravnost odluke o nezavisnosti. Uostalom, sve češće se mogu čuti procjene da bi podrška samostalnoj Crnoj Gori danas bila znatno veća od referendumskih 55 odsto.

Danas, nakon dvije decenije, jasno je: Crna Gora  je  medjunarodno  priznata država, članica NATO saveza i najnapredniji kandidat za članstvo u Evropskoj uniji među državama regiona.

Umjesto toga, u „OKU" je biran ugao koji kao da  šalje poruku kako je crnogorska nezavisnost bila istorijska greška. A upravo stvarnost demantuje takvu tezu.

Sagovornici iz emisije kazali su da i danas misle isto kao 2006. godine, ali je njihova argumentacija ostala više emotivna nego politička i državna. Kao da se zaboravlja suština odnosa između dvije nesrazmjerne države i dva naroda:

Ako je zajednica – mora biti zajednica jednakih.
Ako je bratstvo – mora biti bez tutorstva većeg brata; mora biti bez potčinjavanja.

A upravo je proteklih dvadeset godina pokazalo koliko je takav odnos bilo teško ostvariti. I danas, kada su Srbija i Crna Gora dvije međunarodno priznate države, iz dijela političkog i medijskog prostora Srbije često dolaze osporavanja crnogorskog identiteta, jezika, crkve i same državnosti. To najbolje potvrđuje koliko bi u nekoj novoj „zajednici" ravnopravnost bila teško dostižna.

Nije slučajno ni što se u istoj emisiji posprdno govorilo o gostovanju svjetske muzičke zvijezde (Ricky Martin), uz napomenu da mu odavno  opada popularnost, a naglašava se i  njegova seksualna orijentacija. Takav ton više govori o onima koji ga plasiraju nego o samoj Crnoj Gori. Posebno kada dolazi sa javnog servisa države koja istovremeno pokušava da se predstavi kao moderno evropsko društvo. Upravo tu se vidi razlika između crnogorskog društva koje se, sa svim svojim manama, otvara prema savremenim evropskim vrijednostima i društva koje nikako da snažno zakorači ka EU, i da ,,smanji  doživljaj" da bude vrhovni tutor u regionu.

Vrijeme je, međutim, najbolji sudija političkih odluka. A vrijeme je pokazalo da je obnova crnogorske nezavisnosti bila istorijski opravdana i državnički mudra odluka.

Crna Gora je još prije obnove nezavisnosti pokazala državničku zrelost uvođenjem njemačke marke, a potom i eura, čime je sačuvala monetarnu stabilnost i izbjegla finansijske i inflatorne potrese kroz koje je prolazio region. Danas je euro jedan od temelja njene proevropske orijentacije i međunarodnog povjerenja.

Uprkos ograničenim resursima, Crna Gora gradila je  ekonomsku samoodrživost i otvorenost prema svijetu. Turizam, strane investicije i međunarodna partnerstva razvijali su se upravo zahvaljujući političkoj stabilnosti i jasnom spoljnopolitičkom kursu nezavisne države. Istovremeno, uprkos političkim i društvenim razlikama, Crna Gora očuvava  godinama unazad gradjenu  toleranciju....

Posebno važan istorijski iskorak bilo je članstvo u NATO savezu. Time je Crna Gora prvi put u savremenoj istoriji postala dio sistema kolektivne bezbjednosti najrazvijenijih demokratskih država svijeta. To nije samo bezbjednosna, već i civilizacijska odluka — potvrda da Crna Gora pripada evropskom i zapadnom demokratskom krugu.

Istovremeno, Crna Gora je najdalje odmakla u procesu evropskih integracija među državama regiona. Članstvo u Evropskoj uniji više nije pitanje „da li", već „kada". Dok Crna Gora postepeno  zatvara, davno otvorena, pregovaračka poglavlja, Srbija godinama stagnira između evropskih obećanja, složenih odnosa prema Rusiji i unutrašnjih političkih podjela. Upravo zato djeluje paradoksalno da se iz takvog ambijenta često drže lekcije Crnoj Gori o njenom putu i identitetu.

I neubjedljivi su  pokušaji da se crnogorska nezavisnost predstavi kao greška ili prolazni hir. Dvadeset godina kasnije, činjenice govore suprotno: Crna Gora je međunarodno priznata, bezbjednosno stabilna  i evropski orijentisana država.

I upravo to najviše smeta onima koji se sa njenom nezavisnošću nikada nijesu istinski pomirili.