Omiljeni profesor i kolega

Kujović je bio omiljeni profesor filozofije u kolašinskoj gimnaziji, učeći i vaspitavajući desetak generacija učenika; ostavivši dubok trag u njihovim životima, ne samo svojim znanjem nego i karakternim osobinama, ličnim primjerom. Zapošljeni u kolašinskoj gimnaziji, u tom periodu, pamte ga kao vrsnog pedagoga, kao profesora koji je imao izuzetno dobar odnos i sa učenicima i sa njihovim roditeljima, a iznad svega sa svojim kolegama. Njegovi bivši učenici pamte ga kao omiljenog profesora filozofije. Zbog takvog, kvalitetnog izgrađenog odnosa i sa učenicima i sa kolegama, mnogo godina kasnije Kujović će, priśećajući se svojih profesorskih dana, saopštiti da bi „i sada rado održao predavanje maturantima kolašinske gimnazije".

Biran je za potpredśednika Izvršnog odbora Skupštine opštine Kolašin, a potom i za predśednika Opštinskog komiteta Saveza komunista Crne Gore. U više mandata bio je poslanik u Skupštini SR Crne Gore, zatim poslanik u Vijeću republika i pokrajina Skupštine SFRJ, a kasnije i u Vijeću republika SRJ. Od 1993. godine živi i radi u Podgorici. Iste te (1993) godine izabran je za predśednika Odbora za školstvo, nauku i kulturu u Skupštini RCG.

Krajem 1996. izabran je za ministra prosvjete i nauke, na kojoj funkciji ostaje do jula 2001. godine. Nasljeđujući brojne probleme u tom resoru, ministar Kujović započinje realizaciju primarnog vladinog programa u oblasti obrazovanja – reformu predškolskog i osnovnog obrazovanja. Imao je jasnu viziju šta treba raditi: „Reforma obrazovanja podrazumijeva reformu duha, svijesti, viđenja obrazovanja i njegove uloge u društvu. Ona podrazumijeva da se oslobodimo određenog dogmatskog pristupa ovoj oblasti, a da sačuvamo ono što je vrijedno".

Reformator školstva

Ministar Kujović je nastojao da programi budu prilagođeni uzrastu i vremenu. Smatrao je da se nastavni programi moraju rasteretiti, a fond časova smanjiti. Takođe, programska reforma obrazovanja zahtijevala je i dodatnu edukaciju nastavnog osoblja, a od posebne važnosti bilo je i izdavanje udžbenika, prilagođenih novim programima, te osavremenjavanje nastavnih sredstava i organizacije rada škola. Znao je da naglasi da su osnovni ciljevi reforme predškolskog i osnovnog obrazovanja sadržani u očuvanju nacionalnih vrijednosti i tradicije, ali i neminovnom prihvatanju savremenih evropskih standarda. Posebno se zalagao za kritičko preispitivanje programa i sadržaja udžbenika istorije, uz naglasak da se treba oslobađati mitova i romantizma, te da đecu treba vaspitavati na istoriji kulture i civilizacije, a ne vladara i ratova. U tom svom nastojanju do izražaja dolazi njegova mudrost, sposobnost, veliko iskustvo i autoritet.

Ministar Kujović se borio protiv politizacije škola i školskog sistema, naročito politizacije đece, pogotovo u dramatičnim danima NATO intervencije, kao i za njihovu bezbjednost. Nastojao je da se u školama održi red, kontinuitet nastave, da se reforma sprovodi, u čemu je, zajedno sa cijelim svojim resorom, imao puno uspjeha.

U vrijeme Kujovićevog mandata otvoren je Medicinski fakultet u Podgorici (oktobra 1997), što je, po mišljenju ministra Kujovića, predstavljalo „osobito važan čin u istoriji obrazovanja i zdravstva naše republike". (Upravo u ovim danima, kada naš zdravstveni sistem i kompletna država vode žestoku bitku protiv virusne pandemije, shvatamo koliki je značaj, a i kvalitet našeg medicinskog kadra, koji je, u značajnom broju, odškolovan na Medicinskom fakultetu u Podgorici.) Otvara se i Poljoprivredni fakultet, potom Fakultet za turizam i hotelijerstvo u Kotoru; Odsjek za glumu na Cetinju je prerastao u Fakultet dramskih umjetnosti, na Filozofskom fakultetu u Nikšiću okončali su studije prvi postdiplomci, a na nekim fakultetima su uvedene i doktorske studije...

Nakon ministarskog mandata, Dragan Kujović je angažovan u crnogorskom parlamentu, kao poslanik i njen potpredśednik od 2001. do Referenduma, odnosno do izbora 2006. godine.

Kujović je 2002. godine izabran za koordinatora crnogorske delegacije u Komisiji za izradu Ustavne povelje državne zajednice Srbija i Crna Gora. U višemjesečnim pregovorima sa Beogradom (i dijelom crnogorske opozicije, koja se protivila crnogorskoj nezavisnosti) oko koncipiranja Ustavne povelje, bio je istrajan i nepokolebljiv u odbrani interesa države Crne Gore i njenih građana. Njegov stav bio je jasan: „Crna Gora neće dozvoliti da se ponovi osamnaesta!"

Bio je član Savjeta i jedan od koordinatora Pokreta za nezavisnu evropsku Crnu Goru. I srcem i dušom je bio za to da Crna Gora povrati svoju izgubljenu nezavisnost. Za tu svetu ideju borio se mudro, časno i dostojanstveno, ali i odlučno!

Vizionar i pregalac

Dragan Kujović je pripadao generaciji političara koja, kako je znao da kaže, „ima istorijsku privilegiju da kao civilizovani ljudi i građani ostvare gotovo vjekovni san o obnavljanju državne samostalnosti Crne Gore". Procesu sticanja crnogorske nezavisnosti dao je nemjerljiv doprinos. Tim svojim velikim djelom odbranio je sebe od prolaznosti i postao primjer budućim generacijama - kako se treba istrajno, časno i dostojanstveno boriti za svoju državu!

Velike i plemenite ideje približavaju čovjeka bogovima – rekao je jedan starogrčki filozof, a boriti se za svoju državu je najplemenitija i najuzvišenija ideja u naporu kolektivnog angažovanja svakog pojedinca.

Borio se bez uzmaka za Crnu Goru – bolju, savremeniju, emancipovaniju, ekonomski prosperitetniju! Stoga je i razumljivo što je bio jedna od glavnih meta onim snagama koje su – kako tada, tako i danas – bile glavna prepreka procesu sveopšte emancipacije crnogorskog društva!

Dragan Kujović nas je napustio prerano, u 62. godini! Imao je sreću da mu se ostvare snovi: da doživi osvit 21. maja 2006. godine nad svojom voljenom domovinom Crnom Gorom! Tom cilju bio je u potpunosti posvećen! Pored brojnih iskušenja, kroz koja je prošao tokom dvoipodecenijskog perioda bavljenja politikom, znao je da je sve to imalo smisla: „Ne mogu reći da me je u politiku odvela ona Platonova iluzija da će svijet biti bolji ako filosofi postanu vladari, ali činjenica da imam svoju državu moja je najveća satisfakcija". Ostvario je svoje životne ciljeve: „Imam porodicu, imam državu, imam prijatelje: ponosan sam na sve to".

Knjiga Dragana Kujovića

Dragan Kujović je bio čovjek od riječi i djela: temeljan, uman i odgovoran! Sjećanje i ponos na njega i njegovo djelo pojačava zadovoljstvo svih koji su dijelili njegov sistem vrijednosti, a pogotovo onih, privilegovanih, koji su ga imali za prijatelja. On je crnogorski martir, koji usmjerava i ukazuje na put budućnosti, put progresa cjelokupnog crnogorskog društva. Njegovo djelo, kao profesora i intelektualca, političara i državnika a, prije svega, kao čestitog čovjeka, ostaće upamćeno i sačuvano za buduće generacije.

Aktuelna situacija, koja je ugrozila zdravstvenu bezbjednost građana Crne Gore, nije omogućila planirano obilježavanje desetogodišnjice Draganove smrti u Kolašinu. No, vjerujemo da će Crna Gora, a prije svega njegov rodni grad – Kolašin, naći način da se oduži Draganu Kujoviću, za njegovu nesebičnu borbu za obnovu crnogorske nezavisnosti i samostalnosti, kao i za njegovo zalaganje za sveukupnu emancipaciju i afirmaciju građanskih vrijednosti države Crne Gore. Takav čin bio bi podsticaj sadašnjoj i budućim generacijama – kako se iskreno voli svoja domovina i bori za njene interese! Jer samo je Crna Gora vječna!

Borac za afirmaciju crnogorskog identiteta 

Dragan Kujović je gradio svoju veličinu tiho i nenametljivo: mudrošću, posvećenošću, intelektom i plemenitošću. Bio je vizionar i pregalac. Ostao je upamćen kao profesor, političar i državnik, a posebno kao dobar čovjek i prijatelj. Na crnogorskoj političkoj sceni prepoznat je kao istaknuti suverenista, koji se snažno i dosljedno zalagao za afirmaciju crnogorskog nacionalnog, kulturnog i jezičkog identiteta, kao i za obnovu autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve. U proces obnove nezavisnosti, kao i sveukupne emancipacije crnogorskog društva – u evropsku budućnost Crne Gore - Dragan Kujović je nesebično ugradio čitavog sebe: svoj intelektualni, politički i državnički potencijal, svoje iskustvo i mudrost.

(Autor je publicista, kopriređivač sa Marijanom Mašom Miljićem knjige Dragana Kujovića Crna Gora kao sudbina)