Patriotizam nije nacionalizam
"Bilo je mnogo analiza izvanrednih ljudi koji su objašnjavali pogreške ove "nove Vlade" u većem dijelu mejnstrim i digitalnih medija, ali nikada nije ponuđen niti jedan projektovani narativ ili strategija za okončanje sadašnje Vlade", piše u komentaru za Analitiku Džejson Gold (Jason Gold), član Labour Internationala i Momentum Internationala

Petak 21. maj pokazao je šta mogu postići ljudi različitih generacija i „političke pripadnosti“ kada se okupe radi zajedničkog cilja. Procjenjuje se da je 80.000 Crnogoraca na Ivanovim koritima, Lovćenu i na Cetinju proslavilo 15. godišnjicu nezavisnosti Crne Gore.
Takvo okupljanje pokazalo je istinsku „patriotsku“
ljubav prema zemlji - nije bilo pitanja u kojoj političkoj stranci ili kojoj
civilnoj grupi neko pripada, nije bilo isticanja EGO-a, nije bilo pokazivanja
antipatije bilo koga prema bilo kome, samo jednostavan cilj - da se
pokaže širem crnogorskom društvu „moć“ jedinstva i razloga! Proslava Dana
nezavisnosti to je definitivno učinila….
Tom prilikom bio sam na Cetinju, kao i 15 godina
ranije, i osjećaj pripadnosti i radosti bio je vrlo sličan.
Prošlog petka dirnulo me i pogodilo jedinstvo i puke
emocije „Moći naroda“, ali nijesam mogao a da ne pomislim - zašto je prošlo 9
mjeseci od 6. septembra 2020 (poslednjeg „Masovnog okupljanja naroda“) da se
pokaže novoj crnogorskoj Vladi šta o njoj misli ujedinjeni narod koji voli
svoju zemlju.
Bilo je mnogo analiza izvandrednih ljudi koji su
objašnjavali pogreške ove "nove Vlade" u većem dijelu mejnstrim i
digitalnih medija, ali nikada nije ponuđen niti jedan projektovani narativ ili
strategija za okončanje sadašnje Vlade.
Mnogo se govorilo o potrebi za „novim političkim
strankama“ i formirano je podosta novih građanskih grupa, u nekima sam i sam
bio uključen, ali sve vrijeme se to nekako vraćalo mržnji ili preziru prema
jednom „čovjeku“ i jednoj jedinoj „stranki“, siguran sam da ne trebam ni
imenovati.
Ovaj prezir i prema „čovjeku i prema stranci“ nikako
nije mogao biti razmatran na posljednjim događajima proslave Dana nezavisnosti,
jednostavno zato što su i „čovjek i stranka“ zajedno sa drugima doveli Crnu
Goru do njene nezavisnosti prije 15 godina.
Možda je to lekcija koju treba unaprijediti
razvijajući "Ujedinjenu strategiju" i nadovezati se na zamah događaja
prošlog petka.
Samo da kažem, nisam branilac niti član, niti na
platnom spisku bilo kojeg pojedinca ili političke stranke u Crnoj Gori - ja sam
jednostavno neko ko razumije jedinu istinu u politici. ”Neprijatelj
neprijatelja je moj prijatelj“ - desničarski populizam koji danas vidimo ovdje
u Crnoj Gori samo je ogledalo onoga što se događa širom svijeta, posebno u
Evropi, a posebno u centralnoj i istočnoj Evropi.
Mađarska, Slovačka, Slovenija, Poljska, Bjelorusija
i drugi pate od iste političke regresije. Mogao bih spomenuti i druge zemlje
poput Indije, Velike Britanije, Brazila i mnoštvo drugih.
Onima poput mene, koji su uključeni u mnoge
međunarodne borbe za jednakost, pravdu i mir, postalo je očito da se protiv
populizma desnog krilq ne može boriti ni s desnice ni iz centra politike, već
samo s ljevice. S napredne demokratske socijalističke / socijaldemokratske
pozicije.
Trgovina u politici bilo da je u pitanju ličnost ili
nacionalni identitet ide na ruku populistima desnog krila… .Oboje su dio onoga
na čemu je izgrađen narativ desničarskog populizma i upravo je desnica ta koja
dominira medijima koje je poklopila. Borba s desničarskim populizmom na
njihovom terenu je uzaludna i ne može se dobiti. Teren ličnosti i nacionalnog
identiteta je njihova priča, njihovom „narativu“ i „Mi“ moraju se suprotstaviti
alternativni „Narativ“. Narativ o socijalnoj pravdi, poštenom
oporezivanju, boljem obrazovanju, sigurnosti u starosti i mnoštvu drugih
socijalnih politika koje idu u korist mnogima, ne samo malobrojnim, zatim
socijalnim politikama koje pomažu maksimalnom razvoju svačijeg potencijala bez
obzira na vjeru, bogatstvo ili seksualnost. Svako je vrijedan građanin, bez
obzira na to koje mu je prezime ili koliko su bogati roditelji. Ovo je
socijaldemokratija i demokratski socijalizam. Ovo bi trebao biti progresivni
„narativ“.
Razumijem potrebu za pozivanjem na odgovornost „SVIH
POLITIČARA“, ali bez jakog protivljenja u Parlamentu vrlo je teško, a Crna Gora
nije imala snažnu opoziciju 27 godina otkada pratim i povezan sam
sa Crnom Gorom.
Ovdje su uvijek bili kritički glasovi unutar Vlade
(različite koalicije postojale su tokom godina), ali nikada nije bilo snažne
kritike od strane „zvanične opozicije“ - umjesto kritike, opozicija je
bojkotovala Skupštinu, a to nije način kako se bilo koja Vlada čini i održava
odgovornom, već je prije bilo riječi o odricanju odgovornosti da se bude
zvanična opozicija.
Niko sa progresivne strane u politici ne mora stalno
da sluša ili čita o svakom pojedinačnom slučaju antisocijalnog /
antidemokratskog / protivcrnogorskog djelovanja ove sadašnje Vlade, niti zaista
treba da sluša beskrajne napade na jednog „čovjeka ili stranku ”.
Mogao bih vas sve podsjetiti da su u nekom periodu u
proteklih 27 godina gotovo sve političke stranke bile u koaliciji s najvećom
strankom ovdje, a ipak su rijetko stavljale principe ispred vlasti i dovodile do
sloma vlasti…
Problemi sa kojima se Crna Gora danas suočava bile
su u godinama nastanka države i svaka politička stranka dijeli dio odgovornosti
za njih, čak i oni na progresivnoj strani političke podjele ... Vrijeme još
nije za nove političke stranke (u ovoj zemlji imate više stranaka nego što mogu
imenovati, a cijelo stanovništvo po broju odgovara gradu Liverpulu) koji će
jednostavno podijeliti progresivno glasanje, vrijeme je za pokret kroz
"progresivni" spektar koji može pomoći SVIM postojećim naprednim
strankama da rade zajedno s jednim narativom, povezani jednim ciljem, i budu
spremne kad dođe vrijeme da pomognu da pobijedi progresivna vlast i osiguraju
da se ispunjavaju „progresivni ideali…“
Autor
teksta je član Labour Internationala i Momentum Internationala, oba udruženja
pripadaju britanskoj Laburističkoj partiji. Jedan je od osnivačaMIAMontenegro
InternationalAlliance,udruženja koje se bavi promocijom građanskog društva i
naprednih društvenih vrijednosti jednakost i vladavina prava. Živi u Crnoj
Gori.
0 Komentara