Gubimo li mi to državu?
Piše
Božidar
Jaredić
Država je za svakog
zdravorazumskog čovjeka najdraže pribježište i sigurnost, garancija opstanka,
vjera u budućnost. To je ona zajednica koja svim njenim građanima treba da
obezbijedi mir, slobodan govor, rad i djelovanje zajednica koja će pripadati
svim svoj im bi ćem i za koj u se valja boriti i žrtvovati. Šta je čovjek bez
države? Gubitnik, ostavljenik i poraženik, bezdomnik i prognanik.
Stoga se ne treba čuditi,
već ponositi hiljadugodišnjom neprekidnom nadljudskom i herojskom borbom
Crnogoraca da sačuvaju svoju slobodu i svoju državu. Ona je često bila na
opasnom udaru velikih sila i tuđih prohtjeva. Nasrtale su na nju ale i zjale,
velike armade i podle smicalice, ali ta hrabra šačica odvažnih nikada nije
posustala Znala se i skupiti ispod barjaka slobode i braniti i odbraniti tu
svetu stopu svoje otadbine. Za nju se ratovalo, za nju se ginulo, u nju se
vjerovalo.
CRNOGORCI
NIJESU KLONULI NI 1918.
Ni 1918. kada je Crna
Gora posrnula i zbog sopstvenih grešaka, prevjerenih srbocmogoraca, neviđene
najezde srpske okupacije potpomognute od strane nekih moćnih stranih sila,
Crnogorci, pravi Crnogorci nijesu klonuli. Digli su se u naoružani ustanak za
čast, pravo i slobodu Crne Gore. Ostavljeni od svih, najviše od domaćih, časno
su posustali, ali i ostavili amanet budućim generacijama da nikad više ne
dozvole da ostanu bez svoje države i svoje budućnosti.
Devedesetih, kada je
ponovo srpski velikodržavni i nacionalistički projekat najvećim dijelom, ali i
ne samo on, urušio i rasturio državnu zajednicu Jugoslaviju, Crna Gora je bila
prva na njegovom udaru. Zahvaljujući neviđenoj propagandi i uz obilatu pomoć
domaćih priklonika srbijanske politike, Crna Gora je posustala i pristala uz
poli tiku Slobodana Miloševića. Na sreću, ne zadugo. Počinjalo je otrežnjivanje
i sve se jasnije sagledavala pogubna politika uz koju se pristajalo.
Uspravila se Crna Gora i
konačno 2006. plebiscitarno izjasnila svoju državu. Krenula je dobrim putem
sporo, ali sigurno, putokazom ka Evropi i njenim vrijednostima I tada, kada je
trebalo učvršćivati vitalne temelje države stručne, sposobne i slobodne
institucije, jačati sva onapitanjaod vitalnog značaja za identitet i
suverenitet države jezik, simbole, crkvu, tradicionalne crnogorske vrijednosti
moral, čast, poštenje, zadatu riječ, događalo se da poj edini, čak i iz sam e
vlasti, više misle na lične interese nego na državu.
Skretala se na vrijeme
pažnja crnogorskoj vlasti na kriminal, korupciju, nedostatak sigurne pravne
države i, umjesto da se najozbiljnije pozabave svim ovim pitanjima, ona je
uživala u samodovoljstvu “šta joj ko može”. Sve je to uticalo da i jedan dio
Crnogoraca izgubi vjeru u postojeću vlast. I, naravno, uz neviđenu obnovljenu
srbijansku propagandu, obilatu novčanu pomoć poslije masovnih političko
crkvenih litija i izostanka međunarodne podrške, vlast je, iako neznatno, ipak
izgubila.
Na našu veliku žalost,
nije izgubila samo vlast, već kako se to ovih dana i mjeseci sve više očituje,
izgleda i državu. Jer nova vlast na trojanskom Abazovićevom konju sve čini da
Crne Gore onakve kakvu smo željeli neće biti. Bez obzira na njihova providna
obećanja da će čuvati Crnu Goru, njenu državnost i evroatlantski put, sve što
rade – govori suprotno.
Ne treba pominjati da je
Srpska crkva najdirektnije uticala na izbor Vlade i njene čelnike, da predlaže
zakone i uredbe koji najdirektnije potkopavaju osnovne crnogorske državne
vrijednosti, da većinu poslanika čine i oni koji su 2016. atakovali na
crnogorski pravni poredak, da se i po dubini i širini u svim institucijama
države instaliraju njihovi privrženici, omalovažavaju pripadnici nekih
nacionalnih manjina…
ZAŠTO ĆUTE
AKADEMICI I INTELEKTUALCI
Šta onda treba da očekuju
oni koji sebe smatraju Crnogorcima i koji nemaju druge države, sem ove koja se
oslanja na Cetinje, Njegoša i Lovćen? Pa svakako treba da se prenu, da dok ima
vremena shvate šta se dešava i da odvažno i svim dozvoljenim sredstvima ustanu
u odbranu suvereniteta i identiteta Cme Gore.
Zašto ćute stotine
ljekara, profesora, nastavnika, namještenika koji se najčešće zbog tzv. nepodobnosti
otpuštaju ili se smjenjuju sa svojih radnih mjesta. Ćute univerzitetski
profesori, akademici, značajna udruženja građana.. Nije valjda došlo ono
vrijeme vladičino “Pleme moje snom mrtvijem spava”.
Stoga se mora na vrijeme
i odlučno pokazati da postoji i ona druga odvažna Cma Gora koja je spremna da
ustane i pokaže svoje pravo lice, jer to je jedini put da i nova vlast shvati
da je iona takođe njihova država, a ima ih i na toj strani dosta i da je to i
njihova domovina i da za nju svi zajedno treba zdušno da se borimo Samo tako
ćemo imati svoju sigurnu i postojanu državu i budućnost u koju ćemo svi zajedno
vjerovati.
(Autor je
jedan od osnivača NVU Crnogorski zbor)
0 Komentara