Zoran Vulević: OSJEĆAJ PATRIOTIZMA TREBA RAZVIJATI
Živimo u vrijeme kada ljubav prema državi, ili patriotizam, sve
više zavisi od nje same i njenog
doprinosa u stvaranju zadovoljnih građana.
Sve manje je onih koji vole svoju državu bez
ikakvog interesa, pa i pored toga što u njoj dosta njih živi na granici
siromaštva i s osjećanjem građanske nesigurnosti i nepravde. A, s druge strane,
sve je više onih koji smatraju da ljubav
svojih građana država treba da zasluži. Iako su simpatije nepokolebljivih
patriota na strani onih prvih, moramo
razumjeti i sve one koji smatraju da državu
treba voljeti i poštovati shodno kvalitetu života koji nam obezbjeđuje.
Obzirom na takvo stanje stvari i trendu rasta
"koristoljubivih" građana kojih će sve više biti u budućnosti, svaka
mudra vlast treba da gradi svoje strategije i planove razvoja usklađene s
takvim društvenim kretanjima i tendencijama.
Građani, patriote bez bilo kakvih
uslovljavanja, najčešće žive u sredinama
tradicionalno crnogorskim.
Tako, na primjer, stanovnike Cetinja, našeg
svetog grada, simbola naših istorijskih, kulturnih i duhovnih vrijednosti, koji
svakog dana, po ko zna koliko puta, prođu pored Dvorca kralja Nikole,
znamenitog Ćipura, pored zgrada brojnih ambasada i drugih znamenja i obilježja
koja podsjećaju na kontinuitet trajanja crnogorske države, ne treba posebno
motivisati da vole svoju državu. Ma kako u njoj živjeli, a svakako ne žive
sjajno. Naravno, sličnih patriota ima širom naše domovine, ali sve više i onih
koji traže mnogo kvalitetniji život da
bi bili lojalni svojoj državi.
Po mom skromnom uvjerenju, da bi se to
postiglo, djelovanje države i njenih organa, prije svega, treba da ide u dva pravca. Ili još preciznije
i djelotvornije za ostvarivanje tog cilja, njihovo spajanje u jedan, bujičasti
tok iste rijeke.
Prvi pravac se odnosi na sistem kulture i
obrazovanja koji treba urediti tako da promoviše sve istorijske, kulturne i
druge vrijednosti naše države i naroda, bez i najmanje suzdržanosti i lišeno
favorizovanja tuđih vrijednosti. I sa njegovom primjenom otpočeti od najmlađeg školskog uzrasta, odlučno, temeljito i u
kontinuitetu. Što do sada nije bio slučaj u potrebnoj mjeri. I zbog čega,
ponajprije, plaćamo ovako visoku cijenu.
Drugi pravac treba usmjeriti ka razvoju ukupne
ekonomije s posebnim akcentom na razvoj
strateških sektora, što bi u dogledno vrijeme uticalo da Crna Gora postane
razvijena, moderna država čiji su građani
zadovoljni životnim standardom i uopšte uslovima života koji im se nude.
Dakle, neophodno bi bilo djelovati
sinhronizovano u oba ova pravca koje treba zacrtati kao strateška u svim
dokumentima i planovima razvoja, kako kratkoročnim, tako i onim srednjoročnim i
dugoročnim. Znamo da od efikasnosti odnosa kulture i obrazovanja s jedne strane
i ekonomije, s druge strane, zavisi ne samo razvoj, već i ugled svake države,
a time i
stepen lojalnosti njenih građana prema njoj. Ništa novo i ništa
nepoznato nijesmo saopštili, reći ćete. Sasvim
tačno. Svjesni smo toga, ali smo i veoma uvjereni da sve ovo treba
obavezno, i po sto puta ponoviti, kako bi se, jednom za svagda, planski i
energično okrenuli punoj realizaciji ova dva strateška cilja u interesu očuvanja i jačanja naše
države. I stvaranja građana, njenih istinskih privrženika.
Ukoliko bi
se bilo koja buduća vlast orjentisala na realizaciji ovih strategija,
uvijek bi imala ubjedljivu podršku naroda. U to ne treba ni najmanje sumnjati.
No, aktuelna vlast u Crnoj Gori ima drugačije
planove. Koji su takođe usredsređeni na ostvarenje dva glavna cilja, u
moralnom, ljudskom i svakom drugom smislu, dijametralno suprotna prethodno opisanim ciljevima.
Prvom i prioritetnom: privođenju i hapšenju što više građana Crne Gore i
drugom cilju koji je sa njim uvezan: što hitnijem urušavaju institucija Crne
Gore i njenom nestajanju kao suverene države.
Na osnovu toga stiče se utisak da kompletna
Vlada radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, kao da joj drugi resorni i
nijesu potrebni. A, Vlada koja ima jedno ministarstvo, priznaćete, do sada je
nepoznat eksperiment u svijetu.
I da se razumijemo, svaki zdravomisleći građanin
će podržati svaku inicijativu na planu sređivanja stanja kada su korupcija i
kriminal u pitanju. To su aktivnosti bez sumnje neophodne ukoliko želimo da
imamo zdravo i napredno društvo. Po tom pitanju
će, dakle, svaka vlast uvijek imati punu podršku građana!
No, u vezi sa ovim, treba ponoviti često isticanu tezu da je
izdajnik najveći lopov. Što je nepobitna istina! Izdajnici države i naroda
nemaju pravo da pomole glavu, a kamoli da
lažno morališu i hapse one koji su se ogriješili o zakon. Koje obavezno treba
sankcionisati, ali ne od strane izdajnika, neprikosnovenih lidera svakog
nepočinstva, jer sve rade da predaju
Crnu Goru u ruke naših istorijskih neprijatelja. I koji su novim Zakonom o
slobodi vjeroispovjesti već prenijeli (ali neće zadugo) ogromno bogatstvo u
vlasništvo druge države. I oni imaju obraza da nekome sude i proglašavaju ga
lopovom. Oni, sramotni sinovi i izdajnici svoje države što su svojim postupcima
za kratko vrijeme ubjedljivo i dokazali.
Elem, nesumnjivo je da nova vlast od Crne Gore sve očiglednije
pravi policijsku državu usred Evrope, što čovjek ovog vijeka teško može
razumjeti, a kamoli prihvatiti. I to čini zanemarujući sve druge obaveze i
prioritete, pa čak i one vezane za alarmantnu zdravstvenu situaciju u Crnoj
Gori.
Utisak koji se građanima neodoljivo nameće je
da svaki javni nastup ministara ili ministrica izgleda kao da nam se obratio
sam ministar unutrašnjih poslova. Kao da su svi oni, na ovaj ili onaj način,
već imali iskustava radeći za ovu službu. Nečuveno za jednu evropsku državu
dvadeset prvog vijeka, makar se nalazila i na Zapadnom Balkanu.
Zbog svega toga smo sigurni da će podrška
građana svakoj budućoj vlasti, biti
ubjedljiva ukoliko njeni strateški ciljevi, između ostalih, ali i ispred svih,
budu usmjereni na efkasnijem korišćenju njenih kulturnih i obrazovnih
potencijala i jačanju identitetskih
vrijednosti crnogorskog društva. I, naravno, ukupnom razvoju njene ekonomije
kao prevashodnom cilju.
Zato ovo zastiđe od vladanja, koje promoviše
aktuelna vlast, mora biti osuđeno na propast, jer je retrogradno i kriminalno,
čak i u kratkom roku suštinski neodrživo.
0 Komentara