Kao što znamo, postoje razna zanimanja, više ili manje tražena i profitabilna. U smutnim vremenima, jedno zanimanje se izdvaja na listi posebno traženih, jer  je na usluzi onima koji žele nemire i sukobe, a u čijim su rukama svi mehanizmi vlasti. Za to zanimanje nije potrebno svjedočanstvo, diploma ili neki drugi dokument kao dokaz da je neko kvalifikovan za tu rabotu. Dovoljno je biti spreman na sva nepočinstva u cilju izazivanja sukoba među građanima. Tako zanimanje ratni huškač odjednom postaje posebno traženo! I profitabilno za one bez moralnih ograničenja, jer im obezbjeđuje raznorazne privilegije i benefite.

Jedan od onih koji je kao rijetko ko usavršio tu sramotnu djelatnost, doletio jetog ranog jutra helikopterom kao zloslutna vranetina i uletio u cetinjski Manastir. I misli, obavio je posao. Mitropolit na čijem licunema tragova duhovnosti, ni makar sjenke koju obično na licu ostavlja dugovremeni intelektualniangažman, je najpogodniji za okupatorsku crkvu Srbije. Da za njene ciljeve obavlja najnečasnije poslove koji se mogu zamisliti: izdaju domovine i sve drugo što uz to ide! I nije ni zasio tamo đe mu, ni u snu, nije mjesto, a već počinje da provocira i huška, podižući i jačajući “patriotski naboj” kod velikosrpskih primitivaca i klerofašista. Jer koji klerofašista nije i mentalitetski surovi i sirovi primitivac, bez obzira na nivo formalnog obrazovanja. Istovremeno provocirajući Crnogorce s namjerom da reaguju na način kako odgovora svakom okupatoru u čijim je rukama oružana sila koju jedva čeka da upotrijebi protiv onih koji drže do ličnog i državnog dostojanstva, a koje želi da porobi i uništi.

Takoreći nije ni dotakao stolicu Mitropolita, a pop Mićović je nastavio sa raspirivanjem mržnje prema Crnogorcima i svemu crnogorskom. Podgrijavajući velikosrpski nacionalizam i stvarajući atmosferu dodatne netrpeljivosti među građanima Crne Gore. Oće, pa oće pop Mićović da ruši Mauzolej na Lovćenu. Pritiskao, ne pušta, kada mu je od đeda ostalo. Pop klerofašista na tome insistira jer zna da takav pokušaj ne može proći bez oružanog sukoba. A on, kao i mnogi u crkvenoj vlasti upravo to priželjkuju. Kao i podosta njih u, tobože, svjetovnoj vlasti, a koja u stvari igra po notama okupatorske crkve Srbije i ostrašćenog velikosrpskog predsjednika Acike Vučića. Teško je zamisliti veću bruku i zastiđe od  ovoga koje je Crnu Goru danas snašlo od onih koji njome upravljaju. Svi oni takvim ponašanjem pokazuju da ih je baš briga za dio naroda koji se tome protivi. Da bi ga satrli da im može biti. To je pokazala policija Crne Gore petog septembra ove godine, kada su po nalogu crkve Srbije predstavnici državne vlasti naredili opšti, hemijski napad na Cetinje. Računaju svi ti raspojasani klerofašisti da bi u otvorenom oružanom sukobu, sa neskrivenim zadovoljstvom, mogli uništiti proevropske crnogorske snage i tako riješiti problem koji im stoji na putu uspostavljanja svetosavske Crne Gore. I zato stalno nameću najosjetljivije teme po građanski mir. U svojoj zaslijepljenosti velikosrpstvom i stvaranjem “srpskog sveta” ne shvataju da je rušenje Mauzoleja na Lovćenu jednostavno nemoguća misija. Ne samo zbog suprostavljanja većinske Crne Gore tom necivilizovanom, protivustavnom, fašističkom činu, nego i zbog evropskih i evroatlanskih centara moći koji bi se tome sigurno suprostavili. Zato pope Mićoviću, batali se toga, ne igraj se vatrom. Već si do sada mnogo učinio na podizanju tenzija u Crnoj Gori i razdoru među njenim građanima. Okani se te namjere, za dobro Crne Gore i svih koji u njoj žive!

I da znaš, uzđipali pope, nije daleko dan kada ćeš iz cetinjskog Manastiraotići tim istim, ili nekim drugim, helikopterom, da se više nikad ne vratiš. Čim proevropske  snage u Crnoj Gori preuzmu vlast. Kada će i vjernicima autokefalne Crnogorske pravoslavne crkve biti omogućen nesmetan pristup njihovom, cetinjskom Manastiru. Jer te i takve snage nikada neče ni pomisliti da zabrane vjernicima crkve Srbije u Crnoj Gori da, đe god žele, obavaljaju svoje vjerske obrede. I odvešće te ta, tebi omiljena ptica pravo u Beograd. I bićešim ponizan i pokoran sluga, kao i do sada, ali sa još više mržnje prema onima zbog kojih si napuštio cetinjski Manastir. Jer je tvoje sasvim skromne, duhovne prostore u potpunosti ispunio svetosavski kult krvi i tla. Težeg zatvora za sve klerofašiste nema od života u modernoj evropskoj državi čiji je sistem vrijednosti u svakom smislu suprotan njihovom mračnom svjetonazoru.

Kao istaknuti pravoslavni fundamentalista i vjerni podržavalac ekspanzionističke srpske politike, pop Mićović će doživjeti sudbinu svih izdajnika: sve veći i neizdrživiji prezir onih kojima vjerno i ponizno služi. No, stepen njegove patološke mržnje prema Crnogorcima i građanskoj Crnoj Gori zadržaće ga, ipak, u tom nedostojnom društvu od koga zazire čitav progresivni svijet.

Đe će ti duša pope Mićoviću, pomisliš li bar ponekad?