Zoran Vulević: ODBACIVANJE REZOLUCIJE O SREBRENICI JE SRAMOTAN ČIN
Prateći
ono navrat-nanos održano skupštinsko zasijedanje u gluvo doba noći, da bi se
što prije usvojio novi Zakon o slobodi vjeroispovjesti, želio bih da ukažem
i na još neke okolnosti koje ne idu u
prilog stvaranju atmosfere
povjerenja i jačanja demokratskog kapaciteta ovog Visokog doma.
Prvo
što se dalo zapaziti je "brzometna govorna
paljba* predsjedavajućeg, predsjednika Skupštine koji je, kao đak koji
se boji da ne zaboravi naučeno, pa želi da to što prije saopštti učitelju, vodio ovu sjednicu na
kojoj je, usvajanjem ovog zakona izvršen atak na Crnu Goru i Crnogorsku
pravoslavna crkvu koja po njemu ispade nepostojeća. Kakav bezobrazluk i
otvorena provokacija!
Drugo,
bilo je uočljivo njegovo zajedjivo smijurenje, koje je pratio sličan izraz
lica, kao i njegovo neprestano očijukanje i namigivanje poslanicima kojim ih je upozoravao i stavljao im do znanja, kako da postupe i ubrzaju tok
sjednice. Sve je to bilo toliko
neprimjereno, čak i fakinski djelovalo, da se ozbiljan čovjek morao zapitati da
li prati sjednicu Skupštine jedne države
ili je slučajno nabasao na snimanje scena za neku komediju, čiji se dio
odigrava u skupštinskoj sali.
Neću
ovom prilikom govoriti o usvajanju novog Zakona o slobodi vjeroispovjesti, jer
se zaista radi o novom zakonu obzirom na
njegove suštinske izmjene u odnosu na do sada aktuelni. Samo ću pomenuti
najciničnijeg poslanika, odnosno poslanicu, od svih koji su se te noći
izjašnjavali o ovom zakonu. Svi ostali su bili jasni i glasni u iznošenju
hvalospjeva o novom zakonu. Samo je ta
poslanica iz redova URE, profesorica književnosti, na proziran način, valjda
svjesna u što se uvalila, a budući da je nemoćna da iz toga izađe, iz njoj
poznatih razloga, pokušala opravdati svoje podizanje ruke u prilog usvajanja
tog, za Crnu Goru ugnjetačkog zakona. Obrazloženje zašto će to učiniti bilo je
do te mjere degutantno, da je izazivalo snažnu odioznost i prezir, ali
istovremeno i strah od saznanja do kojih
dubina može porinuti čovekov prevrtljivi
karakter. Istina u tom, za iole pronicljiiviju osobu, neuspjelom blefu, može
joj se komotno pridružiti najstariji poslanik, koji već godinama tetralnim
nastupima uveseljava građane, pokušavajući valjda, da na taj način
relativizuje svoju dugogodišnju saradnju
sa srpskim partijama koje priželkuju nestanak Crne Gore kao nezavisne
države.
Ipak,
ono na što želim da se posebno osvrnem je odbijanje stavljanja na dnevni red
Prijedloga Rezolucije o genocidu u Stebrenici, koji je podnijela Bošnjačka
stranka. Naravno, bilo je naivno očekivati da će se u ovom, uglavnom,
jednonacionalnom prosrpskom poslaničkom sastavu, drugačije odlučiti.
Pobiti na hiljade
djece, žena i starijih ljud, samo zato što se na drugačiji način mole
Bogu, mogu samo ostrašćeni, raspamećeni zločinci u liku velikosrpskih jurišnika.
I kukavice svoje vrste, koji svoju "hrabrost" iskazuju samo kada se
nađu okruženi gomilom naoružanih istomišljenika, nasuprot kojih stoji goloruk,
nezaštićen narod.
Toliku
mržnju, nedostojnu čovjeka kao razumnog bića,
prema drugom i drugačijem usadila im
je Srpska pravoslavna crkva koja
generacijama tako vaspitava svoje vjerno stado. Stvarajući opasni kult navodne
nadmoći srpske nacije nad svima drugima. Čovjek bi se grohotom na to ismijao da posljedice takvog vjerskog
fanatizma ne donose muku i jad čitavom
regionu. Taj krvavi pir velikosrpskih fašista i religioznih fanatika tog
strašnog, jezivog dana u Srebrenici,
osuđen je od svih civilizovanih naroda svijeta. Čak je i holandski Vrhovni sud
presudio da je Holandija djelimično kriva za genocid u Srebrenici, zato što
njihov bataljon zadužen za to područje nije dovoljno učinio da spriječi masakr.
Kakav primjer zrelosti i humanosti jedne građanske države na kome se treba učiti! Posebno oni koji o
genocidu u Stebrenici imaju rezervisan stav, ili ga čak negiraju.
No,
za predsjednika crnogorske Skjpštine, o
tome je bilo suvišno i nepotrebno raspravljati, jer je taj užasni masakr
Evropska unija, odnosno njeni organi u
čijoj je to nadležnosti, već okarakterisala kao genocid.
Nije
predsjedniče Skupštine nikada suvišno osuditi takav užas. Ma ko i ma koliko
puta to prethodno učinio. Nikada!
To
je bila tvoja dužnost i zbog generacija
koje dolaze. Jer obavezni smo da im stvaramo ambijent po ugledu na civilizovane
zemlje svijeta u kojima slobodno i skladno
žive ljudi različitih vjera, nacija i
boje kože. Osudom zvjerstva u
Srebrenici s pozicije tog Visokog doma,
svima bi smo poslali jasnu poruku čemu
težimo, u kom pravcu želimo da se kreće
naše društvo, koje vrijednosti želimo baštiniti, od kojih je jedna od
najdragocjenijih tolerantan suživot i razumijevanje među ljudima različitih
vjera i narodnosti. Jer, Crna Gora nema drugog puta ako želi da sačuva sebe i
postane moderna evropska država.
Ali
ne, mi oćemo da našoj đeci u dvadeset prvom vijeku, na mala vrata u školama
uguramo vjeronauku i od njih
počnemo stvarati vjerske fanatike, potencijalne zagovornike novih genocida. Jer što je u temeljima svog
učenja propagirala Srpska pravoslavna crkva kroz sve svoje trajanje, pa i
danas. Nametala je dogmu o superiornosti srpskog naroda nad svima
drugima; huškala na osvajanje tuđih teritorija, budući da to "nebeskom narodu" pripada;
širila etnofiletizam, ili drugačije rečeno crkveni nacionalizam, krivotvorila
istorijske istine i kreirala ambijent laži i prevara onako kako joj je
odgovaralo.
Zato
ptedsjedniče Skupštine tvoje
izbjegavanje da se o genocidu u Stebrenici raspravlja, nije manir građanski orjentisanog
lidera. Nije postupak mudrog i
promišljenog predsjednika Skupštine Crne Gore, kao građanske države. Otvoreno
govoreći, ti si predsjedniče Skupštine, od svih lidera nove većine, po mom
dubokom uvjrenju, kao čovjeka podužeg
životnog iskustva i već u poodmaklim godinama,
najveća opasnost za Crnu Goru kao građansku, sekularnu, antifašističku i
evroatlansku državu. Uvjeren sam,
takođe, da je tvoj dugoročni plan usmjeren na posrbljavanje Crne Gore, a nakon
toga zna se što slijedi. I pored svih tvojih nastojanja da građane, a posebno
Brisel, uvjeriš u svoje demokratske kapacitete. Prepoznajem kod tebe,
predsjedniče Skupštine Crne Gore, čvrstu riješenost da taj svoj naum sprovodiš,
uporno i temeljito, bez obzira na moguće pogubne posledice. Nemoj to čini mladi
čovječe, jer nikome neće izaći na dobro. Uči se da relaksiraš sebe od povišenog
nacionalnog naboja koji, iako nastojiš, ne uspijevaš da sakriješ. Potvrdu za
sve ovo što sam kazao našao sam u tvojim izjavama, govorima
i obraćanjanjima.
Konačno
i u tvom
ponašanja te žalosne noći za crnogorsku parlamentaranu demokratiju, kada
si ptihvatio i da sveta Crnogorska crkva
bude jednostavno precrtana novim Zakonom
o slobodi vjeroispovjesti urađenim i uređenim od strane predstavnika Srpske
pravoslavne crkve. Kako se nakon toga može verovati u tvoj demokratski,
građanski kapacitet. Nikako i nikad.
Jer
treba da znaš, a vrijeme koje je pred nama će te u to uvjeriti, da ma koliko ti
se činilo da si na pravom putu, da će se tvoja vizija i strategija na kraju
ostvariti, neće biti tako. Budi uvjern da će Crnogorci, građanski orjentisani
Srbi, Bošnjaci, Hrvati, Albanci i svi
drugi pripadnici raznih vjera i nacija, znati sačuvati Crnu Goru kao modernu
građansku i sekularnu državu. Jer stvarenje
"srpskog sveta" je neostvariv, sam po sebi promašen projekat zato
što je, između ostalog, u dubokoj suprotnosti sa svim civilizacijskim
vrijednostima, težnjama i potrebama savremenog svijeta.
0 Komentara