APEL DOMAĆIM I MEĐUNARODNIM INSTITUCIJAMA: Prekinite nasilje koje podjeća na nemile scenarije iz zemalja regiona 90tih
Upozorenje, HITNO
za pažnju svih Diplomatsko-konzularnih predstavništava u Crnoj Gori, svih međunarodnih organizacija,
Sinoć u Podgorici napadnuta su i pretučena naša dva sugrađanina, Miro Bubanja i Igor Damjanović. U kukavičkoj sačekuši, dok je dijete od dvanaest godina gledalo iz auta kako mu tri “heroja” nove “narodne pobjede” tuku oca i njegovog prijatelja. Naravno, da bi čin imao veću “oslobodilačku” težinu, otpočelo je verbalnom provokacijom “što će ti, Damjanoviću da pišeš protiv Srpske crkve, oćeš li da te polomim?!”. I pored pomirljivog i staloženog insistiranja da mu se u autu nalazi dvanaestogodišnji sin, pozivanja da se u miru raziđu, uslijedio je brutalni fizički napad, prvo na Igora, a zatim i na njegovog prijatelja Mira koji je izašao iz kola upozoravajući “stanite, prestanite, dijete je u kolima” … Ništa nije moglo obuzdati razularenu trojku, naprotiv. Toliko su tukli Mira Bubanju, onako “junački”, tri na jednog, da su mu rascijepali gornju i donju vilicu, tukli ga dok je nepomičan ležao na zemlji.
Ovo je najblaži opis situacije koji smo mogli javno saopštiti, ali dovoljan da imate realnu sliku pred očima. Ako išta može učiniti ovaj događaj gorim i jezivijim, to je ono što je uslijedilo. Kada je Igor odvezao svog prijatelja u Urgentni centar, a nakon što su slučaj prijavili policiji, počele su mu stizati poruke i pozivi, njemu nepoznatih lica, koji su onako “hriščanski” tražili od njega da povuče krivičnu prijavu, da zaboravi, da je situacija u državi takva da ovakvi incidenti mogu završiti ratom…Ko su ti nepoznati ljudi, koji su Igoru uputili dvadesetak poziva i poruka? Ko su ljudi koji su znali što se desilo, koji znaju izvođače prljavih radova? Ko su ljudi koji traže od čovjeka da ćuti, da ne pokreće zakonsku proceduru, da ne prijavi napad, da obustavi krivično gonjenje? Da li se to možda neko sa viših bezbjednosnih instanci, osvježenih novim svetosavskim kadrovima, uplašio istine? Naravno da ni Igor ni Miro neće ćutati i neće zaboraviti, ponajviše zato što se, nažalost, sjećanje i trauma Igorovog sina ne može se izbrisati.
Vratimo se na početak? Nekome je zasmetalo što Igor piše ono što piše. Atmosfera linča koja se stvara od trenutka najave usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, medijska hajka nad Crnom Gorom i protiv svega što Crna Gora predstavlja, pozivanje na linč, maltretiranje, klevetanje i satanizovanje pojedinaca koji su se usudili prozboriti javno ili privatno protiv ratnohuškačke politike SPC, dovela je do toga da se legitimizuje tj opravda svaki atak, pa i brutalni fizički napad na neistomišljenike.Uz posljednje nastupe Vlade, kakvim smo svjedočili, omalovažavanju i diskriminaciji Crnogorske crkve, njenih vjernika i poštovalaca, nije ni čudo da se pristalice SPC i nove vladajuće većine osjećaju ohrabrenima da takve poruke pretoče u nasilje.
Ođe se radi o posljedici kontinuirane, uporne i brutalne propagande države Srbije i Srpske crkve koja ima za cilj političku destabilizaciju Crne Gore i ućerivanje velikosrpske ideologije u institucije, društvo, pa ako treba i batinom. Sada su nasilnici okuraženi pobjedom SPC na izborima, zadovoljni kadrovskim promjenama po dubini i oslobođeni pod novom bezbjednosnom strukturom.
Dakle, nemamo pravo na slobodu misli, slobodu savjesti, slobodu vjeroispovijesti, a nemamo ni pravo na život i fizički intergitet!
Apelujemo na sve domaće i međunarodne institucije u Crnoj Gori da se izjasne o ovom napadu i da ga javno osude, kako bi se na vrijeme odredili prema nečemu što podjeća na nemile scenarije iz zemalja regiona 90tih godina. Svima je poznato kako se srpstvo i “pravoslavlje” branilo od ugroženosti u Bosni, Hrvatskoj, na Kosovu.
Od premijera i svih članova Vlade, tražimo da javno osude počinioce ovog gnusnog napada, eventualne nalogodavce, i one koji pokušavaju sve ovo zataškati.
Crnogorci nikoga nikada ne napadaju sa leđa. Crnogorci nikada nijesu nikoga ugrozili. Ali, Crnogorci će uvijek braniti svakog svog – do jednog, braniti sve svoje – do zadnjeg.
0 Komentara