SEP: Aktuelna vlast biranjem nekompetentnih i unižavanjem stručnih ne vodi CG u EU nego među afričke i azijske despotije
Crnogorska
javnost je saznala, uprkos pokušaju Vlade da to prikrije, da osoba koju je
Vlada imenovala za v.d. direktora Agencije za nacionalnu bezbjednost nema
ni stručni ispit za rad u državnim organima, ni dovoljno kvalifikacija, ni
iskustva za obavljanje ove odgovorne funkcije. Ako je to prihvatljivo, da li je
onda, prema logici aktuelne vlasti, Vlada Milojka Spajića mogla
mene imenovati recimo na dužnost direktorice Kliničkog centra Crne Gore ili
Crnogorskog narodnog pozorišta? Jer s medicinom i teatrom imam veze taman
koliko i novi v.d. direktora ANB s oblašću bezbjednosti.
Mogla je,
bez obzira na moj nedostatak stručnosti i iskustva u oblasti bezbjednosti pod
uslovom da sam članica PES-a, ili da pripadam krugu kumova, sestara, kćerki ili
bliskih osoba podobnih za takve „prezentacije moći“.
Dok
Vlada Milojka Spajića zapošljava nestručne i neiskusne
prijatelje, braću, kumove, partijske drugove, izbacuje one koji su i stručni i
iskusni. Mene su, s diplomom magistrice političkih nauka, međunarodnim
certifikatom prevodioca, višegodišnjim iskustvom u prevodilačkom,
interkulturalnom i socijalnom radu, radu u Skupštini, Ministarstvu vanjskih
poslova i Vladi, izbacili s posla u Generalnom sekretarijatu Vlade i to u
mandatu ove, 44. Vlade, iako nijesam napravila ni jednu grešku, propust ili sl.
Naprotiv. Najurili s me samo zato što nijesam podobna, što ne odgovaram
vladajućoj selektivnoj meritokratiji.
Ja ne
mislim da sam time na gubitku. Naprotiv.
Ja sam žena
koja govori četiri jezika, Albanka koja vjeruje u građanske vrijednosti Crne
Gore, odgajana da ne mrzi nikoga. Majka sam troje djece i želim da ova zemlja
ima budućnost, kako za njih troje, tako i za svu našu djecu. Uz sve to, ja sam
i onkološki pacijent, jedan od stotina ili hiljada u Crnoj Gori, koji se svaki
put kada ode na terapiju, nada da će aparati raditi i da će toalet u bolnici
biti uređen.
Ali, prije
svega, ja sam građanka ove države koja s ponosom gleda na njenu zastavu i želi
je vidjeti u Evropskoj uniji. Bojim se, međutim, da će poglavlja 23, 24 i 31,
ključna za vladavinu prava, ostati zamrznuta uprkos svim populističkim
projektima i pričama o „Veljim brdima“.
Dok javnost
iščekuje zakonito i pošteno rješavanje slučaja Čečović – Vučurović, ključno je
zapitati se: koliko daleko političke kalkulacije mogu ići u potiskivanju
osnovnih načela pravde i ljudskih prava? Ovi slučajevi u kojima aktuelna vlast
bahato imenuje koga hoće na odgovorne dužnosti, i istovremeno pokušava da
zataška napade bolesnika na našu djecu ne smiju ostati samo događaji u nizu
skandala, već moraju postati test za institucije. One moraju pokazati
integritet, zaštititi pravni sistem i staviti građane ispred političkih
interesa.
Ako se u
ova dva slučaja ne postigne pravičan i transparentan ishod, građani će dobiti
jasnu poruku: prava pojedinca se žrtvuju zbog političkih ciljeva, a ravnoteža
između moći i odgovornosti ne postoji. To bi bio poraz za sve nas.
Temelji
postupanja svih grana vlasti moraju biti naša Ustavom jemčena prava – na
jednakost pred zakonom, na rad, na poštovanje ljudskih prava, na pravično
suđenje… Institucije i oni koji njima upravljaju dužni su da se tako ponašaju
bez obzira na političke pritiske. Samo tako možemo pokazati da kao društvo
težimo pravdi i da pripadamo Evropi, samo tako se izlazi iz kruga afričkih i
azijskih despotija u koji nas ovakvi postupci aktuelne vlasti vuku.
0 Komentara