U Srbiji ima vrhunskih intelektualaca, slobodnih ljudi, naših prijatelja koji se ne plaše Vučićevog terora. Ne vjerujem da bi Srbi poslušali Vučića i krenuli na Crnu Goru. Zaorali su jednom u tu brazdu, nema povratka. Ako Vučić krene na Bosnu i Hercegovinu, napravila bi se gužva, pokušao bi da ponovi 1918. godinu, da umaršira u Crnu Goru, što bi išlo dosta teško. Ipak su se promijenile i unutrašnje i međunarodne okolnosti, pitanje je ko bi ga u tome podržao. Dosta toga zavisi od ishoda ruske agresije na Ukrajinu, od toga ko će u novembru biti izabran na predsjedničkim izborima u SAD... Mnogo je pitanja, a malo konačnih i jasnih odgovora. Iako on u to duboko vjeruje, nije sve u Vučićevim rukama. Uostalom, umiri se čim mu jači podvikne

Ima jedna zemlja na Mediteranu u kojoj predsjednik Skupštine nije čestitao jedan od najvećih praznika te države u modernoj istoriji. Kad bi nekom građaninu bilo koje države u svijetu ispričali ovo vjerovatno bi vas pitao u kojoj se to državi desilo, međutim u Crnoj Gori je sve moguće pa i da predsjednik Parlamenta ne čestita građanima Dan nezavisnosti i na taj način po ko zna koji put jasno i glasno stavi do znanja šta misli o Crnoj Gori, dok ga oni sa kojim čini vlast i dalje nazivaju pomiriteljem i Dalaj Mandom.

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Neće prestati posrbljavanje Crnogoraca, prisvajanje istorije i svega crnogorskog, kao ni borba za suverenitet, sopstvenu istoriju, kulturu, jezik, crkvu…Država Crna Gora ima šansu da postoji dok se temelji na kontinuitetu borbe Crnogoraca kao državotvornog naroda, ravnopravnosti sa drugim narodima koji u njoj žive i dok se pitaju građani koji je doživljavaju kao sudbinu i jedinu domovinu