Ekonomija

BJELASICA: Turisti iz Zapadne Evrope sve više posjećuju katune i seoska gazdinstva

Domaćinstvo ,,Dulović” raj za goste iz Evrope

Avg 07, 2022 0 Komentara

(15 riječi)

Jedna Dankinja mi je pomagala da mužem i cijedim vareniku. Maze krave, gledaju pčele. Neki nikad nijesu vidjeli svinju. Čude se kako je naš med gust i ukusan – kaže Zorica Dulović

Težak je život seljaka nomada. Izdižu stoku na tri mjeseca u vrh planine kako su to činili njihovi preci. Struja, voda, putevi su najveći problemi, ali oni opstaju i od toga žive. Stranci ih posjećuju i oduševljavaju se i tako zadnjih dvije godine počinje turizam u katunima. Turisti su sve brojniji. Vole mir, čist vazduh, divljinu… a takvih je sve više iz Zapadne Evrope. Osim predivne prirode i autentičnih sela, Crna Gora svakako može da se pohvali i bogatom kuhinjom. Ipak, su toga svjesniji više strani turisti, nego mi sami.

Na teritoriji opštine Kolašin se trenutno nalazi 14 registrovanih seoskih domaćinstava, a prema interesovanju gostiju za ovu vrstu smještaja može se reći da će se u narednom periodu taj broj povećavati. Kako je Pobjedi kazao direktor Turističke organizacije Kolašin Aleksandar Vlahović najveći broj noćenja ostvaruju gosti iz inostranstva tako da osim gostiju iz Crne Gore imamo i goste iz Belgije, Francuske, Njemačke, Izraela, Španije, Danske…

Ljepote i tradicija

- Smještaj u seoskim domaćinstvima i katunima je sve više tražen i boravak u ovoj vrsti smještaja je prilika da  gosti uživaju u ljepotama naših planina, „osjete“ tradicionalni način života i degustiraju neke tradicionalne specijalitete poput kačamaka ili cicvare, probaju lisnati sir, domaći med... – kazao je Vlahović dodajući da TO Kolašin aktivno radi na promociji ove vrste smještaja, tako da su registrovana seoska domaćinstva uvrstili u katalog koji se distribuira na turističkim sajmovima, kao i na sajtu www.kolasin.me.

Nakon oštre zime u planinskim krajevima u maju stočari nomadi izvode stoku na ljetnju ispašu. Iz sela se donosi sve ono što je potrebno za jednostavni, stočarski život u katunu. A svaki član porodice ima svoju ulogu u raspodjeli poslova. Ono što im je svima zajedničko je nevjerovatno gostoprimstvo, autentično i nenaučeno već prirodno i prenešeno sa koljena na koljeno. Na katunima se boravilo od ranog proljeća do kasne jeseni ili čak do prvih snjegova. Zadnje dvije godine počinju da valorizuju svoje objekte u svrhu turizma.

Posjetioci žele da učestvuju u pripremi hrane od isključivo domaćih proizvoda, zatim uživati u panoramskim obilascima planina, da osvajaju same vrhove.

Vlasnici seoskih domaćinstava, iako zadovoljni posjetom ove godine kažu da su im problem putevi i da zbog toga imaju brojna otkazivanja.

Kako bi došli do nekih katuna morate ići veoma lošim makadamom i više od 20 kilometara, tako da veoma rijetki stanovnici naših planina apeluju na nadležne da im urade puteve i obezbijede da se bave poljoprivredom i turizmom za koje misle da je perspektiva sjevera. Na taj način će sačuvati ovo malo stanovnika na 

Posjetili smo Domaćinstvo ,,Dulović” u selu Potoci. Stigosmo do domaćice Zorice Dulović.

Godinama izdižu stoku na ovu planinu iz Morače, kako su to radili i njihovi preci. Od 2019. počeli su sa turizmom i kako kaže Zorica zadovoljni su.

- Razmišljali smo da se bavimo turizmom i ranije. Najviše zbog toga što svoje domaće proizvode, meso, sir, kajmak, povrće ne možemo da prodamo na tržištu kako bi trebalo. A turisti su oduševljeni. Imali smo staru kolibu gdje smo boravili svih ovih godina kada smo izdizali stoku, a zadnjih dvije godine smo naprivli još objekata. Dobili smo dozvolu da otvorimo ovaj smještaj – kaže Zorica koja sve održava sama.

Muž je na Morači održava imanje, bere drva od čega žive. Sinovi sa porodicama su u Podgorici, moraju djeca u školu, ali dolaze, snahe da joj pomažu. Sve objekte, klupe, stolove, kuhinje… kaže napravili su muž i sinovi.

- Dođemo ovdje od maja, juna do kraja septembra, oktobra, kako bude vrijeme. Ranije smo  od Morače 40 kilometara izdizali stoku pješke prečicama, pa je to trajalo cijeli dan. Sada ih prebacimo kamionom – kaže Dulović. Tu je pet krava, svinje, kokoške… proizvodi sir, kajmak, sokove, džemove, med… sve to turisti vole da kupe.

- Muž se cijeli vijek bavi prodajom drva. Težak je to posao ali to nam je glavni izvor novca – priča Zorica.

Kada smo krenuli u sve ovo počela je korona, i svi su nas odvraćali od ove ideje. Međutim, ove godine je baš dobro. Posjeta sve masovnija.

- Imamo sada sedam ležajeva za izdavanje, svu kuhinju, šporet, roštilj, plin, sudoperu, šank, dvije terase, magacin. Svo povrće proizvedemo u Moraču gdje nam sve uspijeva. Proizvodimo rakiju, džemove, med… samo kaže kupimo pivo i vino – kaže Zorica.

Dodaje da smještaj izdaju preko bukinga, instagrama…

- Najavljuju se dosta njih, iz Danske, Poljske, Francuske, Španije, Hrvatske, Srbije, a najmanje je domaćih. Došli smo u junu, ali veći broj gostiju je počeo od skoro da dolazi – kaže Zorica.

Gosti se, kaže oduševe najviše sa nacionalnim jelima, kačamakom, cicvarom, mesom na seljački način.

- Neki nijesu kačamak nikada ni probali. Slikaju, traže recepte. Juče su nam dolazili neki Francuzi. Traže recept kako da prave hljeb. Curica koja sada ima 16 godina, kaže da će doći sa društvom iduće godine – kaže Zorica.

Dankinja pomaže u cijeđenju varenike

Turisti vole da pomažu

Dodaje da im gosti kaže često pomažu.

- Jedna Dankinja mi je pomagala da muzem i cijedim vareniku. Maze krave, gledaju pčele. Neki nikad nijesu vidjeli svinju, imitiraju ih kako grokću. Čude se kako je naš med gust i ukusan. Gledaju med kako se rasteže na kašiku, njihov med nije dobar kažu žitak je. Kupuju med, sok, džem, sir, kajmak, borovnice…  - kaže Zorica.

Prenoćište je 10 eura po krevetu,  a preko bukinga je 15.

- Za strance je to jeftino, pa uvijek časte. Sada ću imati gužvu oko 10. avgusta.  Dolaze mi francuzi, englezi, španci na četiri dana. Bude i prolaznika, pješaka, biciklista motorista. Agencije ih usmjeravaju… Dvije godine nijesmo imali skoro nikog, ova godina je zaživjela – kaže zadovoljna Zorica, koja se ne libi i da izda svoju kolibu, kada ima više gostiju, pa ode da prespava kod komšija.

Omladina se, dodaje ona, vraća ali na kratko.

- Svi oni vole da dođu. Težak je ovo život, da rade ne vole – naglašava Zorica.  

Problem im je put koji je  loš i traže način kako da to riješe.

- Opštna obećava, ali naprazno. Tražili smo od Ministarstva poljioprivrede da ovaj put spojimo sa eko katunom Vranjak svojim sredstvima i prvo su nam dozvolili, ali neko je sada spriječio i zahtjev je povučen – kaže Dulović dodajući da ni ovog puta ne bi bilo da lično nijsu ,,nasuli” tri kilometra.

Kaže i da je imala tremu kada je sve počelo, kako ističe ,,velika je ovo odgovornost”.

- Strancima je na prvom mjestu vazduh, a onda hrana. Oduševljeni su i sa spavanjem.  Ne znam engleski, ali komšinica zna pa mi pomaže da se sporazumijemo. A i ja pomalo preko telefona uspojem, ali se nadam u sinove i snahe da će oni bolje -  kaže Zoraca.

Napominje da će ovim sjever oživjeti. Agencije u Kolašinu su oduševljene sa njihovom ponudom i obećavaju im da će im dovoditi goste.  

-  Država može da pomogne… od svake ruke, ali malo se zalaže. Trebaju da obezbijede, vodu, struju obavezno. Internet najgori od svega, ne mogu ni sa kim da komuniciram bez intereneta. Odu u Kolašin, pošalju mi sliku i ja nakon tri dana dobijem – kaže Zorica.

Traže od nas da gostima damo fiksalni račun…

- Kažu mi da nijesam nabavila kasu, a nemaju rješenje kako da je koristim. Poručuju da idem svaki treći dan u Kolašin da je dopunim, a meni taksi 25 eura do Kolašina i nazad – kaže Zorica.

Dobavili su kaže neko pojačalo i da nema njega ne bi bilo nikako interneta, ovako ga fataju na neka mjesta.  

- Struje imamo preko solar panela pa tako koristimo za frižider, sijalice, punjače za telefon i to  nam  nije dala država nego NVO iz Berana na čelu sa Jelenom Krivčević kojom smo neizmjerno zahvalni jer nas je ona uputila u ovaj posao i podržala u svemu – ističe Zorica Dulović.

Zorica radi sve

Zimi su kaže vraćaju na Moraču, gdje je rijetko pada snijeg.

-  Cijelu zimu preradimo. Pripremamo drva, čistimo njive, voće, oko pčela, više poslimo oko krava u štali. Nekad ima prodaje sira nekad nema. Imam pretežno svoje mušterije kojima prodajem sir na kace ili kante, a nekada prodajem i sirarama ili prodavnicama ali je to slabo plaćeno – kaće Zorica dodajući da je je slabo organizovan otkup poljoprivrednih proizvoda.

Ostavili smo Zoricu da ugosti grupu Francuza, a onda će kaže da traži krave po planini koje ne umiju same da dođu. 

Smještaj u katunu

domaća hrana

crnogorski zatop

Zorica priprema kajmak i sir