Težak je život seljaka nomada. Izdižu stoku na tri mjeseca u vrh planine kako su to činili njihovi preci. Struja, voda, putevi su najveći problemi, ali oni opstaju i od toga žive. Stranci ih posjećuju i oduševljavaju se i tako zadnjih dvije godine počinje turizam u katunima. Turisti su sve brojniji. Vole mir, čist vazduh, divljinu… a takvih je sve više iz Zapadne Evrope. Osim predivne prirode i autentičnih sela, Crna Gora svakako može da se pohvali i bogatom kuhinjom. Ipak, su toga svjesniji više strani turisti, nego mi sami.

Na teritoriji opštine Kolašin se trenutno nalazi 14 registrovanih seoskih domaćinstava, a prema interesovanju gostiju za ovu vrstu smještaja može se reći da će se u narednom periodu taj broj povećavati. Kako je Pobjedi kazao direktor Turističke organizacije Kolašin Aleksandar Vlahović najveći broj noćenja ostvaruju gosti iz inostranstva tako da osim gostiju iz Crne Gore imamo i goste iz Belgije, Francuske, Njemačke, Izraela, Španije, Danske…

Ljepote i tradicija

- Smještaj u seoskim domaćinstvima i katunima je sve više tražen i boravak u ovoj vrsti smještaja je prilika da  gosti uživaju u ljepotama naših planina, „osjete“ tradicionalni način života i degustiraju neke tradicionalne specijalitete poput kačamaka ili cicvare, probaju lisnati sir, domaći med... – kazao je Vlahović dodajući da TO Kolašin aktivno radi na promociji ove vrste smještaja, tako da su registrovana seoska domaćinstva uvrstili u katalog koji se distribuira na turističkim sajmovima, kao i na sajtu www.kolasin.me.

Nakon oštre zime u planinskim krajevima u maju stočari nomadi izvode stoku na ljetnju ispašu. Iz sela se donosi sve ono što je potrebno za jednostavni, stočarski život u katunu. A svaki član porodice ima svoju ulogu u raspodjeli poslova. Ono što im je svima zajedničko je nevjerovatno gostoprimstvo, autentično i nenaučeno već prirodno i prenešeno sa koljena na koljeno. Na katunima se boravilo od ranog proljeća do kasne jeseni ili čak do prvih snjegova. Zadnje dvije godine počinju da valorizuju svoje objekte u svrhu turizma.

Posjetioci žele da učestvuju u pripremi hrane od isključivo domaćih proizvoda, zatim uživati u panoramskim obilascima planina, da osvajaju same vrhove.

Vlasnici seoskih domaćinstava, iako zadovoljni posjetom ove godine kažu da su im problem putevi i da zbog toga imaju brojna otkazivanja.

Kako bi došli do nekih katuna morate ići veoma lošim makadamom i više od 20 kilometara, tako da veoma rijetki stanovnici naših planina apeluju na nadležne da im urade puteve i obezbijede da se bave poljoprivredom i turizmom za koje misle da je perspektiva sjevera. Na taj način će sačuvati ovo malo stanovnika na selu.

Natalija i Obren Jeknić

Taj problem imaju i vlasnici seoskog domaćinstva „Katun Kuline” na Sinjajevini.  Sve je manje stočara na ovoj planini. Ali vlasnik ovog domaćinstva Obren Jeknić sa svojom suprugom Natalijom nije htio da zapostavi svoje porodično imanje gdje su živjeli njegovi preci, prađed, đed, otac. Gdje je on odrastao i išao u školu 25 kilometara pješke do Kolašina.  

Krivo mu je što ljudi sve više zaziru od stočarstva. Nemaju posla, kaže, ali od stoke bježe k’o od đavola.

Sve manje je stočara. Međutim, od skora ima dosta turista. Dolaze ljudi sa svih strana da posjete ove vrhove koji su na stepenicu do neba.

- Neće više niko da čuva stoku. Svi bi u gradovima da žive, ali ne možemo svi u grad. Mora neko i na selo i na planinu. Ima dosta školovanih bez posla. A ovdje je lako posao naći ko hoće da se bavi stočarstvom. No neće niko -  kaže vrijedni domaćin. U pitanju je autentičan crnogorski katun u kome posjetioci i dalje mogu osjetiti duh starih vremena i načina života nekadašnjih gorštaka surove Sinjajevine.

Domaćinstvo sadrži dva objekta objekata, kuću u kojoj su godinam živjeli Jeknići u kojem je četiri kreveta, objekat sa dva smještaja i kolibu za ručavanje.  

Obren kaže da su se oduvijek njegovi preci bavili poljoprivredom, stočarstvom, prađed, đed, otac i majka i da su 2018. godine riješili da valorizuju i objekte i prilagode za turiste. Imaju 10 krava, dva bika, dva konja, svinje koje izdižu ljeti. Od septembra do zime sele se do njihovog sela u Gornjoj Morači, a onda zimi u Kolašin. Teško je sve, ali bilo bi sve mnogo lakše da imaju put, koji je sve lošiji. Ne mogu malim autom ni doći do sela, a gorivo sve skuplje.

- Ovo je udaljeno samo 25 kilometara od Kolašina i da je sreće dolazilo bi se za pola sata, a sada nam treba i satipo, da siđemo do grada kako bi donijeli što nam je potrebno. Gosti često odustane kad vide da ne mogu malim autom da dođu – kaže Obren.

Ugodan smještaj na Sinjajevini

Supruga Natalija je kaže zadovoljna što su započeli sa turizmom.

-  Nezamisliv je osjećaj kad smo vidjeli da nije ništa promašeno i da su gosti zadovoljni. Uglavnom počeli smo prije korone, prošle je bilo nešto gostiju, a ove već dovoljno. Sjećam se prvih gostiju iz Belgije 2018. godine i našeg zadovoljstva kada je sve proteklo kako treba. Najviše gostiju dolaze nam iz Zapadne Evrope, oduševljeni su vazduhom, hranom, prirodom, ovom divljinom… - kaže Natalija.

Na katunu sve domaće -  lisnati sir, skorup, rakija, povrće, domaće suvo i svježe meso. Tradicionalni lisnati sir sav što proizvedu prodaju u Kolašin, ali sve to zbog troškova puta postaje skuplje. Međutim ostavili su stare cijene, pa tako sir na veliko prodaju po šest eura. Što se tiče turista više imaju grupa koje dolaze na ručak, manje na noćenje.

Imaju voćnjak na Moraču, peču rakiju domaću, šljivu, jabuku, krušku…,  Prave džemove sokove.

- Bude na noćenje i smještaj nedjeljeno po neko. Više imamo dnevnih tura na ručak. Agencije nam dovode izraelce, a i goste na kampovanje.  Šatore rašire ovuda i zadovoljni su svi. Oduševljava ih da je sve domaće proizvedeno, čak vole da pomažu u seoskim radovima da vide kako se proizvodi sir, muze krava, kako se kosi i plasti. Sve što se proizvede se može prodati, ali je transport skup pa tako pola onoga što prodamo damo za gorivo i održavanje vozila – kazala je Natalija.

Ona tvrdi da bi valjalo da ovakvih domaćinstava ima više jer je konkurencija korisna, ali je teško stvoriti uslove i zaokružiti tu neku priču za život jer Sinjajevina nema tekuće vode, nema struju…

Turisti zadovoljni

- Spašavaju nas paneli, ali to nam je samo za sijalice i punjenje telefona. Kuva se na šporet na drva, vodu kišnicu… - poručuje Natalija.

Natalija kaže da seoska domaćinstva mogla biti budućnost za opstanak stanovništva na sjeveru.

- Jeste teško, ali to je naš život.  Dan počinjemo od pet ujutro i završavamo kasno uveče kada pratimo stoku - kaže Natalija.

Od kada su počeli da se bave turizmom ista je cijena prenoćišta – 15 eura sa doručkom.

- Turisti se oduševaljaju cijenom i njima je to povoljno. Uvijek časte – kaže Natalija.

Sa svojim suprugom dočeka nekad na ručku i više od 20 gostiju. Rade sve njih dvoje sami. Na telefonu imaju aplikaciju za prevođenje kojom se sporazumijevaju.

-  Na kraju bude grljenja ljubljenja, slika i obećanja da će opet doći. Ima rezervacija dosta, ali i otkazivanja zbog puta, ali u prosjeku imamo na noćenje troje četvoro nedjeljno i grupe od 20 ljudi na ručak. Ima projekata na koje možemo da konkurišemo, ali je papirologija komplikovana – kaže Natalija i poručuje da očekuje da se država  pozabavi njima, pomogne  i opet pominje put, jer im je on najveći problem, a državi to nije neka investicija.    N.K - foto D.Malidžan

Nemaju struju, namirnice čuvaju snijegom u frižideru

Natalija Jeknić, kaže da im solarni paneli ne mogu proizvoditi struju za frižider ali se snalaze. Čuvaju snijeg, stavljaju u zamrzivač i tako čuvaju namirnice.

- Svakog jutra pokrivamo snijeg koji čuvamo u jednoj jami. U zamrzivač ubacujemo komade snijega, leda koji stoje dok se ne otope i čuvaju nam sir i kajmak. Onda se donosi novi snijeg – kaže Natalija, i dodaje da im je sir zbog toga i boljeg ukusa jer je sve prirodno čak i hlađenje. 

Put do sela je veliki problem

U ponudi turistima i jahanje konjima

Tradicionalni listnati sir

Sve domaće