Društvo

Goran Sekulović

Kultura (‘’Komuna’’) naša nasušna

Mar 12, 2022 2 Komentara

(15 riječi)

Pročitasmo ovih dana da je savjetnik za kulturu bošnjačkog člana Predsjedništva BiH autor reprezentativne izložbe o njenom nacionalnom blagu i pisanom kulturnom nasljeđu koja će uskoro biti otvorena, a da je njen pokrovitelj, pored bošnjačkog, i hrvatski član Predsjedništva. Na izložbi su pozvani i predstavnici Redakcije i programskog Savjeta časopisa ‘’Komuna’’, što je svakako još jedno izuzetno priznanje ovom već uistinu crnogorskom kulturnom brendu, a prvo dislociranje izložbe van BiH biće upravo u Crnoj Gori pod pokroviteljstvom njenog Predsjednika.

Savjetnik za kulturu!? Na prvi pomen ove funkcije-dužnosti pomisli se na debelu ladovinu i dobro plaćeni nerad, tj. ''savjetodavni učinak''. Iliti čist trošak, tj. luksuz. No, odavno kod srećnih i uspješnih naroda kultura nije neproduktivni trošak i višak. A, evo, kako nam primjer iz susjedne BiH to nedvosmisleno pokazuje, neki kvalitetni i sposobni ljudi-stvaraoci, odani svojoj zemlji i posvećeni do kraja svojoj univerzalnoj kulturnoj misiji, uistinu predano i marljivo rade svoj posao. 

U Crnoj Gori naši državni čelnici već poodavno i nemaju savjetnike za kulturu. Neđe davno – kratko vrijeme, između dvije funkcije – bio je jedan savjetnik tadašnjeg premijera i – to je to! Neki čelnici su imali doduše savjetnike za ljudska, manjinska i vjerska pitanja, ali to je nešto sasvim drugo i posebno pitanje, o kome bi se moglo naširoko raspravljati, osobito sa aspekta efekata i rezultata rada ljudi koji su ta mjesta pokrivali s obzirom na sve što nam se dešava u posljednje vrijeme!? Čini se da su samo radili sve e da bi se što manje talasalo i ljuljalo! A danas vidimo dobro kako nam se zemlja dobrano zaljuljala zahvaljujući i njihovom neradu! Ti nezamjenjivi bogom dani eksperti (neki su uistinu obrazovani) i njihovi ondašnji nalogodavci  objektivno rečeno, zapravo su pripremali teren i doveli gotovo za ruku još uvijek nažalost sadašnje samoprozvane i samoproklamovane ''eskperte'' i ''apostole''. To pokazuje da nije dovoljno samo univerzalno teorijsko znanje od antičke Grčke do savremenog svijeta, već i prije svega znanje o Crnoj Gori, njenoj istoriji, duhovnosti, ali i o volji, odlučnosti i hrabrosti da se stane na ‘’crtu’’ u odbrani naše crnogorske samobitnosti i prava da se sami pitamo u našoj kući pred navalom i pravom najezdom retrogradnih ideja i na djelu doprinese progresivnom opštecrnogorskom, građanskom i državotvornom budućnosnom putu. Kao što svega toga nažalost danas nema kod npr. ‘’našeg’’ Ombudsmana,  toga nije bilo nimalo dovoljno ni kod naših savjetnika, i kad ih je, doduše rijetko, formalno i bilo!? 

Postojao je i savjetnik premijera (prvi i do sada jedini na toj funkciji!?) za ''nacionalnu politiku'', ali opet kratko vrijeme, da bi se ta funkcija nakon (formalno i zvanično dobrovoljnog) odlaska onoga koji ju je obavljao i – ugasila!? Valjda nema nikoga drugoga ko bi je mogao obavljati, a i brate visoko joj je postavljen standard sa nazivom – vjerovatno je krojen u sklada sa željama i zahtjevima njenog osnivača, tj. sa time kako on samog sebe vidi i doživljava!? To pokazuje da mi zapravo poodavno (ako smo je ikada i imali?!) i nemamo nikakvu strategiju ''nacionalne politike'', pa samim tim dakako ni ''kulturne politike'', već nam te zvučne i paradne titule i funkcije služe samo za (trenutna) lukrativna i komercijalno-trgovačka namještenja nekog miljenika i privrženika vlasti (ili već kako ga ona ili njen vrh, pojedinac!?, doživljava, predstavlja ili pak koristi!?). Zašto to pak sami ‘’savjetnici’’, u konkretnom slučaju naučnici, dopuštaju – to je naravno posebno pitanje. Vlast i moć opijaju posebno, a da je to tako pokazuje upravo primjer ovog nekadašnjeg savjetnika za ''nacionalnu politiku'', kada je (‘’ničim izazvan!?) bukvalno napao naučnike sa Fakulteta za crnogorski jezik i književnost jer po njemu previše ‘’crnogorče’’!? Dobio je odgovore kakve je i zaslužio, a njih ste mogli i možete čitati i na ovom portalu.

Posebno je pitanje kako mi doživljavamo kulturu. Sjećam se da dok sam bo odgovorni urednik ''Prosvjetnog rada'', jedna od glavnih zamjerki poslodavaca iz Zavoda za udžbenike i nastavna sredstva je bila ta da smo od lista napravili glasilo za kulturu i nauku, a da je to samo prosvjetni list!? (Uzgred budi rečeno, ''Prosvjetni rad’’ je bio list crnogorskih prosvjetnih, kulturnih i naučnih radnika’’!?). Zamislite te ''eksperte'' koji tako nešto tvrde!? Odvajati kulturu od prosvjete i nauke, mogu samo ili neznaveni ili ljudi sa vrlo zlim i manipulativnim  namjerama. Jedna od prvih mjera klerofašističke vlasti odmah nakon 30. avgusta 2020g. je bila sjedinjavanje ova tri resora zajedno sa sportom i mladima – kakva ubitačna kombinacija za (multi)nacionalni, građanski, multivjerski, multietnički, multikulturalni i državni, jednom riječju civilizacijski duh i identitet Crne Gore (a i te kako dobitna kombinacija za velikosrpstvo i klerofašizam SPC-a i ‘’srpskog sveta’’) – pod vođstvom samoproklamovane ‘’žene-četnika’’ (a ‘’ničim izazvane’’, naprotiv, dobila je čak i turbo crnogorsko državljansvo!), koja je i odredila Žiri koji je dao nagradu ’Miroslavljevo jevanđelje’’ otvorenom klerofašisti i negatoru Crnogoraca van ‘’srpskog kulturnog kruga’’ i za čijeg predsjednika je imenovala akademika CANU (kako je samo znala đe će ga naći, kako ne pokuca na vrata DANU, tj. Dukljanske akademije?!), u čijim redovima je i sadašnji direktor Zavoda za udžbenike (nije smetao i ne smeta ‘’apostolima’’ i klerofašistima!?), a nekadašnji direktor Zavoda za školstvo, ministar kulture i visoki kulturni kadar DPS-a, ‘’kadar za sve’’ osim što je mučao zajedno sa glavnim urednikom Zavoda za udžbenike svo ovo vrijeme nakon 30. avgusta 2020.g.!?, ustanove đe je svojevremeno bio primljen u radni odnos i još jedan član Žirija kojega je imenovala odlazeća ministrica ‘’žena-četnik’’.   

Sjećam se da je u sklopu primjedbi iz Zavoda na tadašnju koncepciju lista, rečeno i da previše prostora dajemo afirmisanju časopisa kao što je upravo na početku pomenuta ''Komuna'' ili pak ''Matica'' (časopis Matice crnogorske) i ''Lingva Montenegrina'' (časopis koji  izdaje Fakultet za crnogorski jezik i književnost savCetinja)!? Piši im pamet, što bi rekli naši stari, a zapravo to je bio plod jedne jasne i glasne (koliko se tada moglo, a danas već evo još uvijek, kažem nažalost, koncepcije čak i na vlasti, čiji dio će biti glavni i ključni i u novoj vlasti, tj. Vladi!?) državne i nacionalističke strategije, koja je išla i ide i ići će svakako i dalje!? stalno za tim da negira bilo koji vid postojanja crnogorstva i suverene crnogorske države, te postojanja posebne crnogorske nacije.

Glavni zagovornik ukidanja ‘’Prosvjentog rada’’ bio je čovjek koji je svoju funkciju glavnog urednika Zavoda za udžbenike obavljao i u tom vremenu i kasnije i dan- danas (nije ni on dakako smetao i ne smeta ‘’apostolima’’ i klerofašistima!?, a za svo ovo vrijeme, dakle, u međuvremenu, on je praktično na čelu tima i komisije DPS-a za obrazovanje, kulturu i nauku!? Mož' mislit kakva je to partijska politika u ovim sferama!? Njegova glavna tvrdnja je bila da nije bitna nacionalna politika, već državna politika Crne Gore!? Kao da Crne Gore ima bez Crnogoraca i riješenog crnogorskog nacionalnog pitanja!? E, takvi i slični kadrovi su nam doveli zemlju do rasula i skoro do raspada. Neznavena i negativno kompromiserska politika koja je išla po šavovima nezamjeranja negatorima Crne Gore stvorila je prave šavove po kojima danas nažalost klerofašisti i velikosrbi i mogu da dijele (samo ako hoće!?) ovu zemlju po njihovim zamišljenim etničkim i vjerskim, ideološkim i velikodržavnim linijama razdvajanja.

Đe je bila svo ovo vrijeme uloga kulture kao onog univerzalnog opominjućeg faktora na postojanje svi ovih rizika, trebalo bi danas upitati naše bivše vlastodršce. Ove u međuvremenu vladajuće ''apsotole'' i ne treba: oni su došli svoji na svome i skoro do kraja oburdali ov zemlju. Jesmo li od početka suverenosti do danas imali i jednog kulturnog atašea?! Poslasmo li nekog istaknutog kulturnog radnika bilo đe u diplomatiju?! Ili bilo đe i na domaće adrese odlučivanja, ili smo na nih samo slali poslušne, koristoljubive i merkantilne pojedince spremne da prodaju zemlju i državu za svoj mali, berićetni uspjeh, uspon i profit u bilo kojem vidu?! I danas nam se sve vraća i naplaćuje! A koliko smo i dalje zluradi i kratkovidi, pokazuje i odluka da se posljednja Nagrada oslobođenja Podgorice, ''19. decembar'', ne dodijeli jednom od kandidata, crnogorskom i regionalnom štampanom medijskom biseru, multietničkom, multivjerskom, multikulturalnom, građanskom baštiniku sveukupnih tokova tradicije i nasljeđa na prostoru Crne Gore (njemački filozof Ludvig Landgrebe: ’’Baština je ono što je postalo dostojno našeg opstanka’’), časopisu ''Komuna'' koja ove godine proslavlja desetogodišnjicu postojanja. A, evo, priznanja stižu sa drugih adresa i sredina, koje su prošle u međuvremenu golgotu shvativši da je kultura jedino ono što spašava narode i države, iako su prijatelji iz BiH i tokom ratne agresije visoko držali kulturu na agendi svog golog preživljavanja. Da li i mi trebamo da doživimo slična iskustva da bi shvatili vrijednost nasušne naše kulture (‘’Komune’’)?!