Kultura

Alfredo Pérez Alencart: Neobjavljene pjesme

Maj 20, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

Predstavljanje jednog od najznačajnih savremenih španskih pjesnika priredio : Božidar Proročić pjesme i biografija u prijevodu: dr. Željke Lovrenčić

 

 

Još jedna godina

(Un año más)

 

Vrtim se skupa sa zemljom,

s njena četiri godišnja doba i

s psima što laju na sunce.

 

Nema koraka unatrag

dok lišće

pada.

 

I premda mi je duša

netaknuta,

znam da neki novi prsten

okružuje moje tijelo

 

poput debla

drveta

koje ne može sakriti

svoju dob.

 

Miris

(Perfume)

 

Prepoznajem taj miris

u blizini svog jastuka,

 

na tvome vratu, dok

noć…

 

Sustižem te u

svakom uzdahu i pridružujem ti se

čak i u snovima

 

tamogdje jesmo,

u podnožju života,

zajedno, poput dva leptira

koji su doletjeli iz udaljenih

prašuma.

 

Miris nas dodiruje,

dok noć…

 

Uspomene

(Recuerdos)

 

Druge ljude izluđuju

prebrzi kalendari

i zasjede

što vrebaju njihova tijela, njihova

lica…

 

Ja ne nestajem

jer gomilam uspomene,

luke iz kojih sam isplovio

i u koje sam stigao,

 

rođake i prijatelje

utjelovljene u zagrljajima,

trenutke koji vječno

plamte.

 

Neka me nitko ne krivi

zbog strasti kojom

obnavljam

 

svoje uspomene!

 

Osmijeh

(Sonrisa)

 

Daruj mi jedan osmijeh,

uklopi ga, rame uz rame,

uz svoje mnogobrojne blagoslove

 

pazeći da na nikog ne naletim

i da se od straha

ne pogurim.

 

Zaštiti me

osmijehom koji me

čvrsto veže uz tebe

 

i podsjeća me

da smo preživjeli

sve ovo vrijeme.

 

Tek poneki osmijeh,

i ništa više.

 

Nesanica

(Insomnio)

 

Ne uznemirujem se:

san će već doći kao što

dođu kiša

ili prve zrake

sunca.

 

I dok su mi oči

prikovane uz televizor,

duh mi obilazi

mjesta na kojima sam

pronalazio sreću.

 

Tako se, miran,

borim protiv sati punih nesanice

sve dok moj mozak ne

začuje neku lozinku

 

i,krotak,

zaspi.

 

Povijest

(Historia)

 

Nitko neće zapaliti našu

povijest; njena eksplozivnost

uistinu

izaziva ponešto zavisti.

 

Imamo samo

propeler ljubavi,

neophodan i danju

i noću.

 

Također, jeftin stan

u blizini rijeke, sina,

knjigu i kruh za preživljavanje.

 

Imamo,

imamo samo ljubav

za koju ne strepimo.

 

Nitko neće zapaliti našu

povijest.     

 

Zidovi

(Paredes)

 

Ne znam zbog čega

neki ljudi uvijek govore

samo unutar

četiri zida.

 

Tu ne šute,

već povisuju glas i

gestikuliraju.

Oči im izgledaju

kao da plamte.

 

Zatim,

već u javnosti,

mijenjaju stav

 

i smještaju se u

okove svoje

šutnje.

 

Sudbina

(Destino)

 

Izbjegavaš

živi pijesak

i zategnute lijane

kako ne bi pala.

 

Isto tako, bježiš od drugih

skrivenih opasnosti i strjelica

natopljenih

otrovom kurare.*

 

U tim gotovo junačkim danima

zamalo stižeš do mjesta

gdje svjetluca najveća

 

*Kurare – jak biljni otrov u koji južnoamerički urođenici umaču svoje strjelice (n. prev.).

tajna.

 

Tvoja je duša

u intimi Ljubavi

već savršeno

 

iskovana.

 

Živo

(Lo vivo)

 

Jedna joj zvijezda

osvjetljava trbuh

 

i žena priznaje

da je vrijeme

za milost onog što je živo.

 

Rađa

sanjanu stvarnost,

obećanje koje može

i koje voli.

 

Golubica siječe

nebo

kao da nas ohrabruje

da kličemo pobjedi,

 

budućnosti

koja više neće uvenuti.

Unamuno

 

Žuran glas

odlaska; krv.

Sedam se puta

razlijeva duša

u ruci

kojom se borim

i kojom milujem.

 

Ovdje sam;

poput djeteta koje sve daje

vrtim se po tvojoj

rani punoj napuklina. 

 

To je glas postojanja i patnje,

pjesniče tmurnih

nesreća.

 

Opraštam

onima koji su svoje košulje

ukrasili orlovima

 

jer znam da te narod

nikad neće napustiti.

 

Trump

 

Izbjeći ću

epitete

(ali ne i ironiju).

 

Drugi,

čija je doktrina zdravija,

hvale njegove besprijekorne

postupke.

 

(Imaju pravo

začepiti si nos).

 

U očima

mnoštva koje

zaziva Krista

nalazi se brvno

 

ali oni i dalje slijede

Donalda.

 

(Imaju pravo

gledati samo lijepa

brda).

 

C'est la vie?  

 

Željka Lovrenčić

 

U skladu s mojim pisanjem,

moja dvojnica

u Zagrebu raspliće

svoj vokabular.

Misli u ritmi španjolskog jezika

usavršavanoga u Americi.

 

Zahvaljujući njoj glas mi

odjekuje tamo gdje

je rođen Tony Zlatar.

 

U Željkinoj duši

punoj ljubavi

njiše se ljuljačka jezika.

 

Zbog tebe moje riječi uskrsavaju,

prijateljice Lovrenčić.

 

Prevela sa španjolskog Željka Lovrenčić

 

O autoru:

 

Alfredo Pérez Alencart rođen je 1962. u Puertu Maldonadu u Peruu. Od 1987.radi kao profesor radnog prava na Sveučilištu u Salamanki, a od 2005. član je Kastiljske i Leonske akademije. Od 1998. koordinira Iberoameričke pjesničke susrete koji se održavaju u Salamanki. Objavio je 16 zbirki poezije. Dobitnik je mnoštva nagrada. Pjesme su mu prevedene na pedeset jezika.Na hrvatskom je 2016. u prijevodu Željke Lovrenčić i u izdanju Naklade Đuretić izišla njegova knjiga Tu je nebo.