Poezija Faik Balabejli-a
Prevod sa azerbajdžanskog na ruski - Nilufer Šihli
Prevod sa ruskog na crnogorski - Lena Ruth Stefanović
Jesen
mog života konja mamuže …
Jesen mog života
konja mamuže
Svi putevi k zimi vode, ja proljeća
Željan.
Ova žena čajem napojiće mene
Kao da bljesnu sijeda kosa u nježnosti
Njenoj.
Nebom se pokrij – lakše ćeš hodati
Mlado lišće u
svoju dušu
upleti!
Pticu sreće ulovi, i nedaj joj odljeteti
Na stazama sudbe, što ne mogu se uvijek
vidjeti
Nek tvoj put u
mraku vijuga, kao međ’
obmanama,
Ipak k tebi put
prtim sred magle
i smetova,
Evo i zurne, balabana – zvuka
pobjede
Čak i saz Zelimhana* čuje se sve
glasnije.
[1] Zurna – najstariji, najznačajniji i najčešće
korišćen duvački instrument u Azerbajdžanu, nalik na obou; proizvodi veoma
prodoran zvuk. Svira se na otvorenom prostoru zajedno sa velikim bubnjem
davulom i na raznim svetkovinama može da zameni cijeli orkestar.
[2] Balaban – duvački instrument naročito popularan u Azerbajdžanu
[3]Saz- instrument iz porodice tambura čiji korijeni
sežu u centralnu Aziju
[4] Zelihman Jagub (1950-2016) – narodni pjesnik Azerbajdžana,
ašik ( aşıq),
izvođač tradicionalne performans poezije, a takođe poslanik u parlamentu
Azerbajdžaba I i II saziva, nosilac ordena „Slava“ Azerbajdžana i ordens
„Časti“ Gruzije
2009 godine
na četvrtoj sjednici Komiteta za zaštitu nematerijalnog nasljeđa UNESCO u
Abudabiju (UAE), umjetnost azerbajdžanskih ašika bila je uključena u reprezentativni spisak Nematerijalnog kulturnog
nasljeđa UNESCO.
Kao
neočekivan telefonski poziv …
Kao
neočekivan telefonski poziv, kao uragan
Ovaj je pljusak što banu u noći
Rastvoriše se u njemu i gnijev i dosada
Ali kasno je, i nema pomoći.
Duh, poput pupoljka kad procvjeta,
Krije u sebi sadnicu što raste k svjetlu.
Za druga sam vrata svog srca zatvorio
I opet sám ostao.
No, spira tugu i bol
Kiša, koja je počela u sred noći, odjednom...
Razdvajanje
kao ćutanje...
Razdvajanje kao ćutanje –
Život nepodnošljiv je,
Kad tebe nema...
Pamtiš li one, koji izgubiše tvoje
poštovanje?
A oni, s
kojima više ne znaš šta bi,
Da li su vredniji bili od drugih, tvoje
milosti lišenih?
Da mi je da se presamitiš i podigneš …
О, kako mi je loše samom u ovoj
gluvoj noći!
Svjetlucanje mojih zjenica koje plamte
od otkucaja
srca
Poput mraka pod uličnim
lampama ...
Nesanica me poput siromaštva
muči,
No, nastavljam da sjećam te se,
sebe i svoj bol zaboravivši...
***
Ne osjećaju
noge moje
Težinu bola srca mog,
Nose sav bol zajedno sa mnom,
Ali kuda?
Kao voda sa dlana otiče
moj život slomljeni –
Teško će biti osušiti ga...
Suze klize niz moj obraz u tri
potoka,
No, što će to u mom usudu promjeniti ?
Maleni, pa ti znaš da
tražiti hljeb nasušni
Od sitih bogataša posao je zaludni,
zašto trčiš k
njima?
Pružaš ruke ka nebu: onaj, ko ne
daje hljeba
S nebesa
Poslaće ti kišu i snijeg...
A čovjek, koji neće
da pljune na zemlju,
Traži lice da pljune na njega,
odmakni se...
Odmakni se, nek i tvoja tuga legne
kao teški teret na srce meni!
Dok noge još jake su i nose mene
zajedno sa
bolom mojim...
Balabeyli Faig Agash oglu (February 23, 1964,
Sabirabad, Astrakhanbazar district) - Azerbaijani poet, member of the Writers'
Union of Azerbaijan (1996).
Faik Balabejli (Balabəyli Faiq Ağaş oğlu) rođen je
1964 u selu Sabirabad Džalilabadskog rejona. Završio je Pomorsku akademiju“
Gafur Mammadov“ u Bakuu. Bio je kapetan
u Kaspijskoj pomorskoj naftnoj floti. Završio je drugi fakultet, žurnalistiku,
i od1996 do 2006 radio u " Književnim novinama". Glavni
je urednik novina Glas nacije i kapetan broda u
Specijalnoj kaspijskoj naftnoj floti. Autor je sedam zbirki poezije.
Član Azerbajdžanskog društva književnika od 1996. Dobitnik književnih nagrada u
Azerbajdžanu i u Turskoj.
0 Komentara