Mislim da malobrojni narodi kao što smo mi mogu očuvati svoj identitet i slobodu jedino uz stalnu budnost i oprez odakle najveća opasnost prijeti. Drugim riječima, treba držati protivnika stalno na nišanu. Međutim, mi smo se suviše opustili u posljednje vrijeme i dozvolili protivnicima da u miru “raširuju ovce”, što bi rekao narod, i da nam tako osiljeni prirede veliko iznenađenje.

“Nova nužda rađa nove sile”, kako je to rekao Njegoš

Srpske pretenzije prema Crnoj Gori su kao virus koji stalno mutira i pojavljuje se u raznim modelitetima i pod raznim imenima, ali uvijek s istim ciljem - da nas porobi i utre nam svaki trag. 

Dok se god Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori, koja je glavni izvršilac radova beogradskoj kleronacističkoj čarsiji, a sve više i sadašnjoj srpskoj Vladi, ne obuzda i svede na isti status i položaj u društvu kao i sve druge vjerske zajednice u Crnoj Gori, od nje će nam stalno prijetiti nestanak, i kao naroda, i kao države. Jer, ovo što danas imamo nije vlada odgovornih političara već samo pozorište lutaka čije konce vuku popovi Srpske pravoslavne crkve.

No, sad nema mjesta ni za očajavanje, ni za optužbe. 

Ako smo izgubili korak u napredovanju, nijesmo posrnuli. Moramo vjerovati u sebe i ne klonuti duhom. I, biti svjesni da u civilizovanom svijetu ne postoje zakoni ili uredbe kojima nam se može osporiti ili oduzeti niti jedan kvadratni metar ovog tvrdog tla na kojem smo ponikli, a ni sve ono što smo na tom tlu vjekovima gradili. 

Dokazali smo, više nego jednom, da sve to znamo uspješno braniti i odbraniti - i ponovo ćemo - kad god to bude trebalo!

Vjerujem da je sad najvažnije da udruženim snagama objedinimo i obnovimo suverenističku energiju. “Nova nužda rađa nove sile”, kako je to rekao Njegoš. Gledajući istini u oči moramo ozbiljno prići - kritički i otvoreno - svakom problemu, oslanjajući se na iskustva, mudrost i hrabrost provjerenih ljudi, koji su sa Crnom Gorom, i njenim naporima da se iščupa iz balkanskog bespuća, bili i ostali u svakoj situaciji. 

Treba državni brod da ponovo usmjerimo na istinski, a ne lažni, kurs euroatlanskih integracija. Jer to je jedina alternativa sekularnoj i građanskoj Crnoj Gori. 

Postoji ozbiljna opasnost da ova nova Vlada, pod perfidnim plaštom potrebe za promjenom, izvuče kamen po kamen iz državnih temelja i da razori sve što je do sada teškom mukom stvoreno.

Ako smo izgubili korak u napredovanju, nijesmo posrnuli. Moramo vjerovati u sebe i ne klonuti duhom.

Ovoga puta ne smijemo napraviti niti jednu grešku. Mora se jasno odvojiti žito od kukolja, jer se ne gradi napredno, ravnopravno i demokratsko društvo osiguravanjem privilegija izabranim pojedincima i do penzije zagarantovanim foteljama.

Stasala je i jedna nova, mlada generacija, čija intelektualna zrelost, svježina, znanje i entuzijazam ulivaju nadu i povjerenje, a koja pomno prati zbivanja u okruženju i traži svoje mjesto pod suncem. Njima treba pružiti priliku da se što prije uključe u glavne tokove političkog i javnog života Crne Gore.

Vjerujem da će i crnogorski iseljenici širom svijeta shvatiti ozbiljnost ovog trenutka i da će kao i uvijek do sada pokazati kako istinski rodoljubi časno i odano služe svojoj domovini.

Želim da povodom praznika, 21. maja, u ime crnogorskih iseljenika Amerike čestitam svim građanima Crne Gore petnaestogodišnjicu obnove nezavisnosti naše domovine!