Politika

Čija je ova Vlada?

Apr 12, 2021 1 Komentara

(15 riječi)

Kad počneš da vjeruješ da je cio svijet protiv tebe, vrijeme je da se pogledaš u ogledalo, možda ćeš naći potrebu da nešto na sebi promijeniš. Davno je rečeno da je lakše promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, nego mijenjati svijet. Međutim, srpski specijalitet je da žele sve druge skratiti za glavu, da bi oni bili viši.

Ova multičetnička vlada je kao zvono bez klatna (praporca). Sve što rade je kao igra žmurke ili nijemi film. 

Nateže se i znoji ovaj nišči duhom predsjednik Vlade, kao da nosi kamenje ali ništa smišljeno i mudro ne ističe iz njega, više negoli iz suve drenovine. Ne bih mu povjerio organizaciju jedne pogrebne povorke, a kamoli da vodi vladu. Poziva se na Njegoša, da na brdu malo više stoji, a bolje bi mu odgovaralo ono iz tužbalice sestre Batrićeve - kuda si mi uletio, moj sokole - jer mu se Vlada zaglibila u blato, kao onaj džinovski brod sa kontejnerima u Suecki kanal. 

Uzalud je čekati pun mjesec da bi došla plima kad je glava prazna. A, “bratska plima” iz Srbije ne može doći da ih izbavi, jer je i tamo poplava.

PLITKE VERBALNE AKROBACIJE

Dok ministar Vladimir Leposavić tvrdi da mu je pitanje o genocidu postavljeno samo da bi se “surovo manipulisalo tragičnim osjećanjima svih Srba”, dotle nam Božena Jelušić saopštava drugi motiv, pa kaže da je nemoguće osporiti činjenicu da je pitanje ministru samo provokacija, da Vlada još jednom da autogol. 

Otkud to, dobra moja Božena, jedna vaša proizvoljna pretpostavka može postati činjenica? Zar mislećem čeljadetu nije jasna nasušna potreba da se sazna kako će ministar pravde dijeliti pravdu živim muslimanima, kojima je uskratio ulazak u Vladu, ako se onako “humano” odnosi prema mrtvim muslimanima? 

Takvom pitanju ne treba nagađati motiv, jer sadrži golu suštinu od koje vi pokušavate pobjeći nekakvim plitkim verbalnim akrobacijama. Kad bi se davao prioritet, koji motivi stoje iza pitanja, onda razmatranje problema nikad ne bi došlo na dnevni red. 

 

Postoji priča o učiteljici, koja je pitala malog Jovicu da opiše slona. Slon nije domaća životinja, kaže Jovica. Domaća životinja je krava. Ona daje mlijeko koje je dobro za zdravlje djece i da porastu veliki. A, što bi sa slonom, upita učiteljica?... 

Sličnim metodama se sluze i diplomate kad žele da izbjegnu odgovor i skrenu na drugi kolosjek. Obično im je uvodna rečenica - mislim da sam potpuno razumio pitanje, što znači nemoj slučajno da me ponovo pitaš isto, a onda raspali priču o kravi. Božena pokušava da ispriča dosta, a da ništa ne kaže, da ne bi ugrozila svoj status i poslaničke sinekure. A, nema ništa gore, niti veće lakrdije, nego kad neko sebi zabije autogol i bez ikakvog pitanja - kad glasa za zakon o slobodi vjeroispovijesti - a onda traži da se provjeri ustavnost tog čina. Čak i kaplar u vojsi uči svoju desetinu da trebaju prvo da nišane, pa tek onda da pucaju.

NIŠTA OD KOMPROMISA

Motiva postoji bezbroj za svako pitanje, ali samo je jedna Srebrenica, odnosno genocid u njoj. Sem ako se Srbima ne usliši molba Bogu, da uskoro budu tri Srebrenice, što je već u pripremi najavom “srpskog sveta” koji se definiše kvadratnim kilometrima željenog prostora, đe se naravno, gotovo automatski, srpske manjine proglašavaju životno ugroženim i potpuno obespravljenim.

Sukobi oko identiteta i ljudskih vrijednosti sve se više zaoštravaju, a njih je nemoguće riješiti kompromisom kroz formiranje nekakvih komiteta za pomirenje. 

Ne može se biti malo hrišćanin i malo musliman, niti malo Crnogorac i malo Srbin, kao sto ni žena ne može biti malo trudna. 

Pomirenje se postiže jedino obostranim i uzajamnim priznanjem, kao što su to uradili Francuzi i Njemci. A, zna se ko na Balkanu na to ne pristaje.

Srbi se grabe da prisvoje Teslu, Pupina, Andrića, Njegoša i mnogo čega drugog i da nametnu svima u okruženju svoje imperijalne ideje, prije nego što pređu na zahvatanje teritorija. No, što sve više slijedi takvu nasilničku politiku, Srbija je sve manja, slabija i u svijetu sve manje cijenjena, što oni objašnjavaju - zavjerom svijeta protiv Srbije. 

 

Kad počneš da vjeruješ da je cio svijet protiv tebe, vrijeme je da se pogledaš u ogledalo, možda ćeš naći potrebu da nešto na sebi promijeniš. Davno je rečeno da je lakše promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, nego mijenjati svijet. Međutim, srpski specijalitet je da žele sve druge skratiti za glavu, da bi oni bili viši.

Tako se u memoarima Gavra Vukovića vidi da ondašnja srpska diplomatija nije propustila ni jednu priliku a da ne ponizi i izloži ruglu Crnu Goru. Pjesnik Jovan Dučić govori o Hrvatskoj, kao maloj državi. Danas im je smiješno da u Cnoj Gori ima više popova, negoli crnogorskih vojnika, kao da ti popovi nijesu suštinski njihova vojska u mantijama, produžetak sedmog bataljona, uvijek spremni da po Balkanu šire svetosavsko milosrđe bombama kašikarama u rukama, umjesto krsta.

Crnogorci imaju različiti stav u pogledima na život i etičke principe, posebno u empatiji prema drugima. Bili su daleko više za Jugoslaviju od Srba koji su jedva čekali da je razore. Neka uporede Beograd kakav je sad, a kakav je bio kao prijestonica SFRJ.

Niko me nije iz bivših naroda Jugoslavije, sem Srba, pitao da li ih volim. I, to gotovo kao po pravilu, pa sam se pitao - da li oni vole sebe i svoj identitet kad toliko traže potvrdu od drugih.

Izgleda da im se u genima usadilo dugovječno ropstvo pod Turcima i vodanje opanaka turskim spahijama, koji su po feudalnom pravu prve bračne noći obležali svaku njihovu čukunbabu, kako to piše Vuk Karadžić. 

Koštana, Bore Stankovića, nije se skidala sa repertora Beogradskog narodnog pozorista, desetinama godina poslije 1945. godine. Glavni junak, Mitke, bogati trgovac zaljubljen u Ciganku Koštanu ("Eh, Stambolke bre Redžepovice, mori, zalna pesmo moja. Za toj vreme ću sos otvorene oči u grob da legnam").

Za taj mentalitet, koji gotovo nema nikakve veze sa Crnogorcima ni našom literaturom, Ivo Andrić piše: “Levantinac je čovjek bez skrupula, bez obraza, tj. više obrazina, prisiljen da glumi, čas snishodljivost, čas hrabrost, čas potištenost, čas oduševljenje. Bezgranično pokoran i do podlosti malen pred silom vlasti i bogastva, a drzak i svirep i nemilosrdan prema svemu što je slabo”.

POLUPROSVIJEĆENI SVETOSAVCI I OSVETNIČKA ZLOBA

Nikad ranije, kao u godinama poslije referenduma, nijesam osjetio i bio ubijeđen koliko se Crnogorci razlikuju od Srba i pored prividne sličnosti.

Ministarki Vesni Bratić nije toliko potreban tjelohranitelj koliko joj je potreban staratelj. Podlost i lukavstvo je njen glavni intelektualni potencijal iz kojeg crpi osvetničku zlobu, koju pokušava da prikrije lažnom hrišćanskom blagonaklonošću. A, rečeno je da je lukavstvo - inteligencija glupih. 

Kao što se u Americi za vrijeme prohibicije, dakle potpune zabrane alkohola, povećala potrošnja vina navodno za potrebe pričešća, tako se u Crnoj Gori za vrijeme litija povećao - broj vjernika. Isplivaše odjednom na površinu nekakvi novi poluprosvijećeni svetosavci. 

Očito je da je među njima mali broj istinskih vjernika, za koje osjećam punu naklonost i respekt.

 

No, za gradnju su potrebni preduzimljivi, znaveni, uporni i mudri ljudi, a za rušenje su dovoljne i plitkoumne bitange.

Pitam se da li će Žarko Rakčević, poslije novog sunovrata Crne Gore koji je na pomolu, sumirati svoje konstruktivno ćutanje o događajima i ponovo pisati “hronologiju izdaje”. Nadam se da je još ostalo čojstva i ljudskosti u sinu časnog Mirka Rakčevića, sa kojim sam tri godine dijelio životnu sudbinu iz mladih dana i znam njegov karakter i poštenje.

Svako vidi da se ušlo u jedan veliki politički bordel, sem “big boy”, koji je baš sad prestao da piše bordoleze, jer se radi o Vladi koja se iznjihala iz njihove medijske kolijevke, pa aplaudira novom predsjedniku Vlade, koji je potpuno izgubio orijentir kao kokoška kad ide po snijegu. 

Dugo su priželjkivali i svašta radili, čak izdali izvornu suverenističku ideju, samo da po svaku cijenu dođe do promjene vlasti bez alternative, pa sad treba da kušaju ono što su sami zakuvali. Rezultat toga, kao egzemplarni primjerak je onaj M&M koji im služi kao veza sa Moskvom, za blagonaklonu i svestranu podršku i pomoć koja im stiže iz Kremlja.