Čija je ova Vlada?
Kad počneš da vjeruješ da je cio svijet protiv tebe, vrijeme je da se pogledaš u ogledalo, možda ćeš naći potrebu da nešto na sebi promijeniš. Davno je rečeno da je lakše promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, nego mijenjati svijet. Međutim, srpski specijalitet je da žele sve druge skratiti za glavu, da bi oni bili viši.
Ova multičetnička vlada je kao zvono bez klatna
(praporca). Sve što rade je kao igra žmurke ili nijemi film.
Nateže se i znoji ovaj nišči duhom predsjednik
Vlade, kao da nosi kamenje ali ništa smišljeno i mudro ne ističe iz njega, više
negoli iz suve drenovine. Ne bih mu povjerio organizaciju jedne pogrebne
povorke, a kamoli da vodi vladu. Poziva se na Njegoša, da na brdu malo više
stoji, a bolje bi mu odgovaralo ono iz tužbalice sestre Batrićeve - kuda si mi
uletio, moj sokole - jer mu se Vlada zaglibila u blato, kao onaj džinovski brod
sa kontejnerima u Suecki kanal.
Uzalud je čekati pun mjesec da bi došla plima kad je
glava prazna. A, “bratska plima” iz Srbije ne može doći da ih izbavi, jer je i
tamo poplava.
PLITKE VERBALNE AKROBACIJE
Dok ministar Vladimir Leposavić tvrdi
da mu je pitanje o genocidu postavljeno samo da bi se “surovo manipulisalo
tragičnim osjećanjima svih Srba”, dotle nam Božena Jelušić saopštava
drugi motiv, pa kaže da je nemoguće osporiti činjenicu da je pitanje ministru
samo provokacija, da Vlada još jednom da autogol.
Otkud to, dobra moja Božena, jedna vaša proizvoljna
pretpostavka može postati činjenica? Zar mislećem čeljadetu nije jasna nasušna
potreba da se sazna kako će ministar pravde dijeliti pravdu živim muslimanima,
kojima je uskratio ulazak u Vladu, ako se onako “humano” odnosi prema mrtvim
muslimanima?
Takvom pitanju ne treba nagađati motiv, jer sadrži
golu suštinu od koje vi pokušavate pobjeći nekakvim plitkim verbalnim
akrobacijama. Kad bi se davao prioritet, koji motivi stoje iza pitanja, onda
razmatranje problema nikad ne bi došlo na dnevni red.
Postoji priča o učiteljici, koja je pitala malog
Jovicu da opiše slona. Slon nije domaća životinja, kaže Jovica. Domaća
životinja je krava. Ona daje mlijeko koje je dobro za zdravlje djece i da
porastu veliki. A, što bi sa slonom, upita učiteljica?...
Sličnim metodama se sluze i diplomate kad žele da
izbjegnu odgovor i skrenu na drugi kolosjek. Obično im je uvodna rečenica -
mislim da sam potpuno razumio pitanje, što znači nemoj slučajno da me ponovo
pitaš isto, a onda raspali priču o kravi. Božena pokušava da ispriča dosta, a
da ništa ne kaže, da ne bi ugrozila svoj status i poslaničke sinekure. A, nema
ništa gore, niti veće lakrdije, nego kad neko sebi zabije autogol i bez ikakvog
pitanja - kad glasa za zakon o slobodi vjeroispovijesti - a onda traži da se
provjeri ustavnost tog čina. Čak i kaplar u vojsi uči svoju desetinu da trebaju
prvo da nišane, pa tek onda da pucaju.
NIŠTA OD KOMPROMISA
Motiva postoji bezbroj za svako pitanje, ali samo je
jedna Srebrenica, odnosno genocid u njoj. Sem ako se Srbima ne usliši molba
Bogu, da uskoro budu tri Srebrenice, što je već u pripremi najavom “srpskog
sveta” koji se definiše kvadratnim kilometrima željenog prostora, đe se
naravno, gotovo automatski, srpske manjine proglašavaju životno ugroženim i
potpuno obespravljenim.
Sukobi oko identiteta i ljudskih
vrijednosti sve se više zaoštravaju, a njih je nemoguće riješiti kompromisom
kroz formiranje nekakvih komiteta za pomirenje.
Ne može se biti malo hrišćanin i malo musliman, niti
malo Crnogorac i malo Srbin, kao sto ni žena ne može biti malo trudna.
Pomirenje se postiže jedino obostranim i uzajamnim
priznanjem, kao što su to uradili Francuzi i Njemci. A, zna se ko na Balkanu na
to ne pristaje.
Srbi se grabe da prisvoje Teslu, Pupina, Andrića, Njegoša i
mnogo čega drugog i da nametnu svima u okruženju svoje imperijalne ideje, prije
nego što pređu na zahvatanje teritorija. No, što sve više slijedi takvu
nasilničku politiku, Srbija je sve manja, slabija i u svijetu sve manje
cijenjena, što oni objašnjavaju - zavjerom svijeta protiv Srbije.
Kad počneš da vjeruješ da je cio svijet protiv tebe,
vrijeme je da se pogledaš u ogledalo, možda ćeš naći potrebu da nešto na sebi
promijeniš. Davno je rečeno da je lakše promijeniti sebe i prilagoditi se
situaciji, nego mijenjati svijet. Međutim, srpski specijalitet je da žele sve
druge skratiti za glavu, da bi oni bili viši.
Tako se u memoarima Gavra Vukovića vidi
da ondašnja srpska diplomatija nije propustila ni jednu priliku a da ne ponizi
i izloži ruglu Crnu Goru. Pjesnik Jovan Dučić govori o
Hrvatskoj, kao maloj državi. Danas im je smiješno da u Cnoj Gori ima više
popova, negoli crnogorskih vojnika, kao da ti popovi nijesu suštinski njihova
vojska u mantijama, produžetak sedmog bataljona, uvijek spremni da po Balkanu
šire svetosavsko milosrđe bombama kašikarama u rukama, umjesto krsta.
Crnogorci imaju različiti stav u pogledima na život
i etičke principe, posebno u empatiji prema drugima. Bili su daleko više za
Jugoslaviju od Srba koji su jedva čekali da je razore. Neka uporede Beograd
kakav je sad, a kakav je bio kao prijestonica SFRJ.
Niko me nije iz bivših naroda Jugoslavije,
sem Srba, pitao da li ih volim. I, to gotovo kao po pravilu, pa sam se pitao -
da li oni vole sebe i svoj identitet kad toliko traže potvrdu od drugih.
Izgleda da im se u genima usadilo dugovječno ropstvo
pod Turcima i vodanje opanaka turskim spahijama, koji su po feudalnom pravu
prve bračne noći obležali svaku njihovu čukunbabu, kako to piše Vuk
Karadžić.
Koštana, Bore Stankovića, nije se
skidala sa repertora Beogradskog narodnog pozorista, desetinama
godina poslije 1945. godine. Glavni junak, Mitke, bogati trgovac
zaljubljen u Ciganku Koštanu ("Eh, Stambolke bre Redžepovice, mori, zalna
pesmo moja. Za toj vreme ću sos otvorene oči u grob da legnam").
Za taj mentalitet, koji gotovo nema nikakve veze sa
Crnogorcima ni našom literaturom, Ivo Andrić piše: “Levantinac
je čovjek bez skrupula, bez obraza, tj. više obrazina, prisiljen da glumi, čas
snishodljivost, čas hrabrost, čas potištenost, čas oduševljenje. Bezgranično
pokoran i do podlosti malen pred silom vlasti i bogastva, a drzak i svirep i
nemilosrdan prema svemu što je slabo”.
POLUPROSVIJEĆENI SVETOSAVCI I OSVETNIČKA
ZLOBA
Nikad ranije, kao u godinama poslije referenduma,
nijesam osjetio i bio ubijeđen koliko se Crnogorci razlikuju od Srba i pored
prividne sličnosti.
Ministarki Vesni Bratić nije
toliko potreban tjelohranitelj koliko joj je potreban staratelj. Podlost i
lukavstvo je njen glavni intelektualni potencijal iz kojeg crpi osvetničku
zlobu, koju pokušava da prikrije lažnom hrišćanskom blagonaklonošću. A, rečeno
je da je lukavstvo - inteligencija glupih.
Kao što se u Americi za vrijeme prohibicije, dakle
potpune zabrane alkohola, povećala potrošnja vina navodno za potrebe pričešća,
tako se u Crnoj Gori za vrijeme litija povećao - broj vjernika. Isplivaše
odjednom na površinu nekakvi novi poluprosvijećeni svetosavci.
Očito je da je među njima mali broj istinskih
vjernika, za koje osjećam punu naklonost i respekt.
No, za gradnju su potrebni preduzimljivi, znaveni,
uporni i mudri ljudi, a za rušenje su dovoljne i plitkoumne bitange.
Pitam se da li će Žarko Rakčević,
poslije novog sunovrata Crne Gore koji je na pomolu, sumirati svoje
konstruktivno ćutanje o događajima i ponovo pisati “hronologiju izdaje”. Nadam
se da je još ostalo čojstva i ljudskosti u sinu časnog Mirka Rakčevića,
sa kojim sam tri godine dijelio životnu sudbinu iz mladih dana i znam njegov
karakter i poštenje.
Svako vidi da se ušlo u jedan veliki politički
bordel, sem “big boy”, koji je baš sad prestao da piše bordoleze,
jer se radi o Vladi koja se iznjihala iz njihove medijske kolijevke, pa
aplaudira novom predsjedniku Vlade, koji je potpuno izgubio orijentir kao
kokoška kad ide po snijegu.
Dugo su priželjkivali i svašta radili, čak izdali
izvornu suverenističku ideju, samo da po svaku cijenu dođe do promjene vlasti
bez alternative, pa sad treba da kušaju ono što su sami zakuvali. Rezultat
toga, kao egzemplarni primjerak je onaj M&M koji im služi
kao veza sa Moskvom, za blagonaklonu i svestranu podršku i pomoć koja im stiže iz
Kremlja.
1 Komentara
Frutak Postavljeno 13-04-2021 00:18:32
Dobra,upozaravajuca prica...ali su gluvi oni koji treba da je cuju
Odgovori ⇾