Piše: Milena B. Martinović

Zvanična posjeta Vesne Bratić Srbiji u kojoj je primljena srdačno, s punim uvažavanjem i na najvišem nivou očigledni je dokaz da je ministarka do sada ispunila sva očekivanja koje je od nje imao Beograd, kao zvanični centar „srpskog sveta“. Zaludu se premijer Krivokapić stalno nameće i čeka poziv iz susjedne zemlje. Otuda mu nedvosmisleno poručuju da još uvijek nije dovoljno uradio. Treba da se ugleda na svoju četvororesornu ministarku. Bratićka je bila dobra pa je zato nagrađena. Za nauk ostalim ministrima.
Pošto se javno deklarisala kao četnik i negator crnogorske nacije, crkve i jezika i neko ko bi čak i Njegošev mauzolej, da može, neđe niže spustila, Bratićka je počela progon i čišćenje svog resora od Crnogoraca (nacionalnih i onih kojima je Crna Gora dom i postojbina), patriota i stručnih, časnih ljudi jer su nepoželjni. Prvo je prekršila zakon i pravne norme, uradivši već čuveni Pravilnik o organizaciji i sistematizaciju kojim je sebi obezbijedila, suprotno zakonu, dva tjelohranitelja. Neka se nađu u blizini za svaki slučaj jer treba naumljeno provesti u djelo.

Da radi za dobro, ne bi se plašila. Kao što se nikad prije nje nije plašio nijedan ministar četiri resora koje je objedinila.

Dovela je kod sebe litijaše i četnike kao eksperte po dobro plaćenim ugovorima. Nije tajna da je najvažnija i često jedina referenca ovim ljudima da su Srbi koji mrze i ne priznaju Crnogorce.
Ministarka koja ima problem s pismenošću isto koliko s elementarnim znanjima iz vlastite ekspertize, u Skupštini je na perfidan način, navodno iz ugla lingvistike, negirala crnogorski jezik i izbjegla da odgovori na pitanje priznaje li genocid u Srebrenici, kao i da li priznaje crnogorski narod i jezik. Objasnila je da nije dužna da odgovori na potpitanja.

Okružena litijašima i mrziteljima svega crnogorskog, uz dva bodigarda, Bilećanka Vesna je bezbjedna pa se zahuhtava da mijenja programe i da u njih „vraća“ srpske pisce koji tamo već postoje. To je i u Beogradu javno obećala. Stalno baca maglu u oči javnosti kako bi sakrila najvažniji naum - protjerati crnogorske, hrvatske, bosanske, albanske i ostale pisce jer ministarka procjenjuje da im u našim programima i školama nije mjesto.
Ministarka Bratić misli da može da uguši antifašistički duh Crne Gore pa je odlučila da trenira strogoću na nastavnici istorije koja je, u organizaciju SUBNOR-a i uz saglasnost roditelja, odvela djecu da polože cvijeće na Spomenik partizanu - borcu, na 9. maj, kada cio svijet slavi Dan pobjede nad fašizmom.

U tom danu njemačka kancelarka Merkel, poslije mnogih decenija i godina, opet javno svijetu priznaje krivicu Njemačke i izražava kajanje. Vesna Bratić i njeni istomišljenici rade sve suprotno – oni proganjaju antifašiste i zabranjuju da se mlade generacije uče vrijednostima i tekovinama pobjede nad fašizmom. Time ministarka ne vrijeđa samo antifašiste u Crnoj Gori već vrijeđa antifašiste svih naroda svijeta uključujući i onaj dio njenog, srpskog naroda, koji nikada neće prihvatiti da partizanski i četnički pokret budu izjednačeni.
Ministarka Bratić nije reagovala kad su u pljevaljskim školama prvacima dijeljeni paketići sa vjerskim sadržajem niti je tražila da se pokrene disciplinski postupak protiv nastavnika i direktora iako je u školama zakonom zabranjeno vjersko i političko djelovanje. Sve se zataškalo, kao da se nije ni desilo.

Pred našim očima odvija se progon Crnogoraca i svih kojima je Crna Gora kuća i domovina. Dešava se progon svega crnogorskog i predaja naših najvažnijih resursa, materijalnih i kulturnih dobara susjednoj zemlji, iz koje osim instrukcija i podsticaja, nije tajna, stižu i pozamašne svote i razne beneficije kao zahvalnost „poslušnim“ izvršiteljima tihe egzekucije Crne Gore.

Naivnih u Crnoj Gori odavno više nema. Sve je jasno kao dan. Čak i oni koji su se nadali pozitivnim promjenama, kao časni ljudi, shvataju da su iznevjereni i prevareni. Znam mnoge takve.