Politika

Čirgić: Promijenio bih kukavičluk crnogorskih intelektualaca, nažalost, nijesam uhvatio zlatnu ribicu

Maj 13, 2021 0 Komentara

(15 riječi)

Od referenduma 2006. prošla je decenija i po. Dekan Fakulteta za crnogorski jezik i književnost Adnan Čirgić kaže za Antenu M da je spisak onoga što bi promijenio poduži. Mnogo je toga, napominje, što se ima pohvaliti. Od svega ipak izdvaja to što, kako smatra, nema zemlje – ne samo na Balkanu no i u Evropi – na čijem braniku tvrđe stoje intelektualci i kulturni radnici iz manjinskih naroda kao što je to u Crnoj Gori.

“Preobražaj Crne Gore na tome petnaestogodišnjem putu toliki je da bi se teško mogao obuhvatiti jednim intervjuom. Na spoljnopolitičkome planu najveći je uspjeh svakako učlanjenje Crne Gore u NATO te promovisanje prozapadnoga i proevropskog puta čiji je cilj ulazak u EU”, navodi Čirgić.

Na unutrašnjem planu to je, dodaje, promocija multikulturnih vrijednosti i multireligijskoga i multietničkog sklada te promocija građanskoga društvenog uređenja.

“Zasluge za to što je postignuto pripadaju onim političkim subjektima koji se danas nalaze u opoziciji. No na tome putu bilo je previše kompromisa i gledanja kroz prste onima kojima je na srcu neka druga Crna Gora i onima koji su svoj položaj iskoristili za ličnu promociju umjesto za promociju ideja građanske, prosperitetne i sekularne Crne Gore”, kazao je Čirgić.

Zahvaljujući tome, dodaje, bivšu vlast smijenili su oni koji su u svemu gori od nje.

“Smijenili su ih populisti, pseudograđanisti i klerofašisti koji su iskoristili realno nezadovoljstvo građana prethodnom dugom vlašću. Prethodna vlast nije stvorila jake ustanove iako ih po broju danas imamo više no ikad u istoriji. Takvo činjenje dovelo nas je u stanje u kojem se danas nalazimo: ustanove ćute pred satiranjem svih vrijednosti koje je Crna Gora u prethodnome periodu stekla i afirmisala”, ističe Čirgić.

Poduži je spisak toga što bi promijenio.

“No vjerujem da bi u ovome trenu većinski crnogorski odgovor bio: najprije bih promijenio Vladu Crne Gore. Promijenio bih kukavičluk crnogorskih intelektualaca, osobito onih od čije se pameti do posljednjih parlamentarnih izbora nije moglo živjeti, a u potonjih nekoliko mjeseci kao da su dali zavjet ćutanja. Promijenio bih priličnu pasivnost današnje opozicije (izuzecima čast!) i manjak podrške koju pružaju građanskome otporu klerikalizaciji, fašizaciji i podaništvu koje promoviše nova vlast. Nažalost, nijesam uhvatio zlatnu ribicu”, navodi Čirgić.

Mnogo je toga što se ima pohvaliti.

“Prije svega za pohvalu je stepen rodoljublja i lojalnosti svojoj zemlji onih koji su i do 30. avgusta često bili na margini. Na građanskim protestima najviše je onih koji su ili nezapošljeni ili imaju neprilično niska primanja, ali ih populizam nove vlasti nije ubijedio da treba barjačiti pod tuđom zastavom i pod tuđim državnim znamenjem. Oni su pokazatelj da životni standard nije mjera patriotizma (kao što uostalom nije bio ni početkom 90-ih, kad se raspadala SFRJ). Među autorima tekstova u kojima se kritikuju potezi nove vlasti – koje ovu zemlju satiru i finansijski i ekonomski i zdravstveno i ideološki i kulturološki – najmanje je onih koji su do prije nekoliko mjeseci popunjavali stranice naših medija”, kazao je Čirgić.

Kako je dodao, nećete među tim autorima naći akademike CANU, među njima gotovo da nema crnogorskih istaknutih kulturnih stvaralaca koji primaju polijepe mjesečne apanaže, najmanje je među njima profesora Univerziteta Crne Gore.

“Ali je ovo vrijeme dalo nove ljude, pa – osim onih koji su i ranije bili prepoznati kao kritičari društveno devijantnih pojava, poput profesora FCJK – danas je zadovoljstvo pročitati stavove Đorđa Šćepovića, Stefana Todorovića, Borisa Đurovića, Irene Delje, Aldina Metanovića, Ivane Đukić i drugih čija pamet i rodoljublje nije dolazila do izražaja od lažnoga patriotizma nekadašnjih koritaša a današnjih preletača i ćutologa koji su zauzeli busije u crnogorskim institucijama”, navodi Čirgić.

Od svega bi ipak najviše istakao ovo.

“Nema zemlje – ne samo na Balkanu no i u Evropi – na čijem braniku tvrđe stoje intelektualci i kulturni radnici iz manjinskih naroda kao što je to u Crnoj Gori. Javni nastupi i stavovi Mehmeda Zenke, Ferhata Dinoše, Azre Jasavić, Samira Kadribašića, Zuvdije Hodžića i drugih, a poduži je spisak, moraju imponovati Crnoj Gori, moraju služiti na čast i društvu i većinskome narodu i onome ko te stavove iznosi”, ističe Čirgić.

Oni su, dodaje, ujedno i pokazatelj sramote ove vlasti kojoj na srcu nije ni Crna Gora ni Crnogorci ni manje brojni narodi, poput Albanaca, Bošnjaka i Hrvata.

“Oni rijetki iz tih nacionalnih zajednica koji su prihvatili saradnju s ovom vlašću nijesu samo izrazita manjina u zajednicama iz kojih dolaze nego će i vrlo brzo, kad ova vlast padne, i u svojim zajednicama i u kompletnome crnogorskom društvu – služiti za uklin! Podrška manjinskih naroda suverenističkome crnogorskom bloku pokazuje da je taj blok na pravoj strani istorije. I taj se podatak ne može marginalizovati ni ćutnjom ni žmurenjem međunarodne zajednice niti stupidnim i demagoškim odobravanjem da je smjena vlasti sama po sebi dobra”, navodi Čirgić.

Nerijetko se u javnosti može čuti rečenica “niko nam nigdje neće ponijeti državu”. Čirgić ističe da je ta poruka skopčana s demagoškim i populističkim opravdavanjem izdaje crnogorskih državnih interesa prije svega od strane funkcionera URA-e koji su svojom pseudograđanskom predizbornom kampanjom uspjeli obmanuti suverenističke glasače i nakon izbora ući u koaliciju s onim političkim subjektima čiji je primarni cilj proruska, antizapadna, antievropska i radikalskoj Srbiji podložna Crna Gora.

“Tom porukom lažni suverenisti glasali su za Vladu u kojoj śedi ministarka koja se hvali pripadništvom četničkoj ideologiji, u kojoj śedi ministar koji smatra da se u Srebrenici nije desio genocid, koju predvodi premijer koji se u ovome svijetu vodi pravilima zagrobnoga života a svome ministru negatoru srebreničkoga genocida ne zamjera na privatnome, „akademskom“ i „ekspertskom“ stavu no na tome što nije sposoban javno slagati i osuditi genocid”, navodi Čirgić.

Jasno poručuje-crnogorska nezavisnost je ugrožena.

“Više je no očigledno da aktuelna Vlada nastoji Crnu Goru i ekonomski bačiti na koljena kako bi aktivirali staru propagandu da možemo opstati samo ako nas Srbija hrani a Rusija brani. Ipak, previše je dugo Crna Gora sanjala svoj san o obnovi nezavisnosti, o obnovi međunacionalnoga sklada koji je prije vijek i po uspostavio kralj Nikola, da bi se dozvolilo grupi izdajnika i populista da taj san rasprše”, naglašava Čirgić.

Na pitanje kako vidi Crnu Goru za pet godina, Čirgić se nada da će Crna Gora i njena politička elita izvući pouku iz ovoga vremena.

“Nadam se da će greške čije posljedice trpimo danas biti lekcija za vrijeme koje je pred nama. Nadam se da će u toj novoj Crnoj Gori biti manje mjesta za folirante, parazite, intelektualne i moralne bijednike, da budući premijeri neće obećavati da će budućnost Crne Gore graditi na pameti koja stanuje u CANU. A nema sumnje da će za pet godina Crnom Gorom vladati suverenisti. U suprotnom, neće je biti. Nakon pošasti koja je zadesila ovu zemlju 30. avgusta, onome ko bude na vlasti nakon ovih što sad vladaju neće biti lako raditi na oporavku – i finansijskom i ekonomskom i turističkom i identitetskom i kulturološkom. Građanska i sekularna Crna Gora jedina je Crna Gora koja može opstati. Borba za te vrijednosti trajaće dugo. Što manje bude bespoštedna, to će duže i trajati”, zaključuje Čirgić.