Kada smo prije nekoliko godina svjedočili stupidnim performansima bijelih košulja i crvenih kravata, nijesmo ni slutili da prisustvujemo rađanju partije koja će ostati upamćena kao najveća prevara u istoriji crnogorskog političkog života. Demagoško-populistička skupina, bezlična kamarila sastavljena od političkih konvertita i otpadnika od samoga je početka imala jasan cilj – obmanuti crnogorsku javnost i prevariti ne baš mudrog crnogorskog glasača.

Lagati i samo lagati.

U lidera partije promovisan je velikosrpski junoša treniran u kampovima Socijalističke narodne partije, nekadašnje Miloševićeve filijale. Od zadrtog srpskog nacionaliste iz lokalnog parlamenta, ovaj će se premetnuti u Majku Terezu, Džona Lenona i Mahatmu Gandija. I Jovanku Orleanku ako zatreba. Jednako će ljubiti sve ljude, a u isti mah će govoriti i svim jezicima svijeta. Kosmopolit i filantrop kakvog moderna istorija ne pamti.

Ali, pamtimo junošino gostovanje na RTS-u kada na pitanje voditeljke emisije – kojim jezikom govori – ovaj ćuti, zamuckuje, pa opet ćuti. I to mučenje (i voditeljke i svih pored malih ekrana) traje nekoliko minuta. Činilo se da traje vječnost. Emisija je završila, a niko nije saznao kojim jezikom govori mali, crveni Aleks. Godinama kasnije i dalje ne znamo odgovor na ovo pitanje. Da je mali Aleks te noći izgovorio istinu, odnosno, da je rekao što mu na srcu stoji – da govori srpskim jezikom – vjerujem da mu niko ne bi uzeo za zlo.

To je njegovo pravo i niko nema pravo da mu to pravo osporava. Međutim, mali Aleks je ćutao kao potonja kukavica i politička prostitutka. Jer, šta je čovjek spram biračkog tijela? Kako tada, tako i dan-danas. Mali Aleks nema jezik, mali Aleks nema identitet, mali Aleks nema ideologiju. Naravno, znamo da je sve to laž i da Aleks ima i jezik i identitet i ideologiju, ali, znaju li svi? Znaju li oni koji su povjerovali u laži crvenih kravata i Aleksa posadili u fotelju vlasti?

Ne znaju. To nam je savršeno jasno.

Aleksova ideologija je ideologija apostolske vlade. Ideologija razaranja crnogorskoga bića. Zato ovih dana Aleks i Aleksovi nadničari na najprljaviji mogući način javno satanišu srpskog istoričara Milivoja Bešlina.

A zašto? Zato što je Bešlin Čovjek s osobinama. Zato što je izgovorio istinu. Istinu o lažima ruskih i srpskih plaćenika. O ljudima bez osobina.

I ne iznenađuju optužbe da Bešlin naplaćuje svoje javne istupe, kako nam saopštiše mali, presvučeni ravnogorci. Njihov svijet tako funkcioniše i stoga nijesu u stanju razumjeti da neko govori i piše bez nadoknade. Iz potrebe da istinom razobliči laž. Propagandna mašina crvenih lažova je poručila Bešlinu da ne dira u Crnu Goru?!

Čovjeku koji uz Tomislava Markovića, Dragana Bursaća i mnoge druge, ne dozvoljava nikome da Srbiju posmatra i vrednuje kao zemlju Aleksandra Vučića, Vojislava Šešelja ili Aleksandra Rakovića. Želim da vjerujem da je Srbija Milivoj Bešlin, da je Srbija Tomislav Marković i svi oni koji ne ćute pred arhitektama „srpskog sveta“.

Hrabri Aleks suverenista je ćutao na Vučićeve horde koje su litijale do crnogorske granice; na Vučićeve agente koji su mjesecima boravili u Nikšiću (s kojom misijom i zadatkom?); na braću Srbe iz RS koji su se, eto, turistički obreli u Nikšiću uoči izbora. Dok je on ćutao, Milivoj Bešlin je govorio.

Ćutao je na sve Vučićeve medije koji se godinama danonoćno bave Crnom Gorom i ogavnom propagandom Crnu Goru oblikuju u srpsku koloniju i rusku guberniju. Ćutao je na Rakovićev „srpski svet“ i na kontinuirano uriniranje po Crnoj Gori i Crnogorcima. Ćutao je na otrov kojim SPC decenijama zasipa Crnu Goru, ali je govorio na sahrani Amfilohija Radovića. Dirljiv govor malog Aleka.

Dok je on na sve to ćutao, Milivoj Bešlin je govorio. A onda je progovorio i Aleks. Nakon izgovorene istine Milivoja Bešlina. Izgleda da istina zaista iscjeljuje. Gluhonijemi progovore. Valjda će i slijepi progledati. Da je riječ o sasvim amoralnim i bezočnim ljudima bez osobina kazuje i sramna zloupotreba Miroslava Vickovića, Slavka Perovića i mnogih drugih crnogorskih heroja.

Heroja koji s Demokratama imaju veze koliko i Krivokapićeva vlada s Crnom Gorom. Ili SPC s Bogom, recimo. Stvari su prilično jasne, i valjalo bi da crveni pajaci upamte: Milivoj Bešlin je prijatelj Crne Gore.

Demokrate nijesu prijatelj Crne Gore, tek servilna ispostava srpskih i ruskih centara moći. Zato, Aleks i Aleksovi posilni, dalje ručice od Crne Gore.

A, Milivoju Bešlinu neizmjerno hvala zato što - ne ćuti.