Mom Nikšiću, Gospodinu Gradu
Prošlo je već šest desetljeća otkako su me životni putevi odvojili od zavičajnih Pješivaca, moje Stubice, Pandurice, Budoša, Kličeva, Careva mosta, Stare varoši, Trebjese i „Manastira“, Grkinje, Gračanice, Zete i Vidrovana...
No, đe god da sam bio i što god da sam radio, nikad
me nije napuštao ośećaj da su ti rojevi toponima i te bremenite uspomene na
đečačke i mladalačke dane jedino moje pribježište od svih nedaća ovoga svijeta.
Bat večernjih koraka niz nikšićki korzo, od Pošte do Opštine, gimnazija i autoritativni
njen direktor, akademik Branko Radojičić, pjesnici i boemi, urođena gospoda
kakvu niđe više nijesam srio, mučni vonj poratne nemaštine, doba kad smo od
života imali tek koru kruha i okean nade u bolje śutra...
To su moje uspomene na grad koji me otpratio u
široki svijet, darujući mi najvrednije poduke o merhametu, etici i životu.
Srijetao sam decenijama potom taj moj Grad u stihovima velikog pjesnika Vita
Nikolića, na stranicama priča Mirka Kovača, u esejima Boža
Koprivice, ovjekovječen kadrovima Velje Stojanovića, ali više
nego u realnom životu, taj je uzavreli grad bitisao u meni.
Prkosna fotografija heroja koji se
osmjehuje pred streljačkim vodom, to je slika slobode što se zarana usadila u
meni, identificirajući Slobodu s mojim Gospodinom Gradom.
Vraćao sam se mom Nikšiću često, u njemu srijetao
drage prijatelje, promovirao svoje knjige i bio njegov neimenovani veleposlanik
na raznim točkama zemljina šara. Rastao je moj grad, mijenjala se i Crna Gora s
njim, a meni je bilo puno srce što su se tvrdi temelji slobodarstva dojmili kao
neprobojni nikšićki Bedem.
Slike koje mi danas stižu iz mog Nikšića, koji je
postao poprište bespoštedne bitke za „srpski svet“, kriminalci iz suśednih
država koji siju strah i mržnju po ulicama, ranjavanja crnogorskih patriota,
sramne odluke vlasti da žrtvuje živote svojih građana u cilju štelovanja
izbornoga rezultata, s otvorenim granicama prema Srbiji i BiH u jeku strašne
zdravstvene krize, skaredne fašističke poruke iz suśedstva u kojima se
Crnogorci proglašavaju feleričnom nacijom, koju treba popraviti, kao i
dobronamjerna upozorenja da je Nikšić u simboličkome smislu crnogorski Vukovar,
meni, koji sam posljednji rat proveo na nišanu onih koji su zgazili Vukovar i
primakli se Osijeku, gradu u kojem sam proveo najveći dio života, na puškomet,
prizivaju mi u svijest stihove Vita Nikolića posvećene ranjenome Dubrovniku,
što danas odzvanjaju kao mučno upozorenje i mojem zavičajnom Gospodinu
Gradu:
A što tebe čeka, Gospodine Grade,
u ovoj noći bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?...
Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!
Danas, kad su se ale i bauci nanovo nadigli da uguše
ono najvrednije što Crna Gora ima, njen građanski, multikulturalni,
antifašistički i sekularni karakter, prva je točka fronta u odbranu Slobode
upravo moj Nikšić. Nikad se nijesam pačao u politiku, strančarenja i partijsku
propagandistiku, pa neću činiti to ni u ovim godinama.
Ali, u trenu kad mojoj Crnoj Gori i mom Nikšiću
prijeti opasnost od istoga onoga mraka za koji smo vjerovali da je prije 75
godina za sva vremena poražen, kao Nikšićanin i Crnogorac, ja ne mogu šutjeti.
Pozivam stoga sve moje drage Nikšićane, rođake,
prijatelje, sugrađane, znane i neznane, da u neđelju ne pognu glavu pred
rušiteljima svega našeg u ime apetita novih balkanskih velikodržavnih
zavojevača, nego onako kako dolikuje njihovoj slobodarskoj tradiciji, ovoga
puta s olovkom u ruci, baš kao i 21. maja 2006. godine, kažu DA Crnoj Gori,
kažu DA njenoj svijetloj evropskoj perspektivi, kažu DA njezinu antifašizmu,
kažu DA multikulturalnosti i progresu i za sva vremena u ropotarnicu povijesti
smjeste mračne sile koje nanovo krvožedno kidišu!
Samo su dva puta koja vode tome cilju, jedan je pod
brojem 1, a drugi pod brojem 3, sve ostalo su stranputice novoga crnogorskog
povijesnog sunovrata! Samo združene građanske snage, u koje zasigurno ne
spadaju prijetvorne četničke falange skrivene iza slogana „Crno na bijelo“ i
„Mir je naša nacija“ ili njihovi istomišljenici koji ne skrivaju svoje
velikosrpske planove iz koalicije „Za budućnost Nikšića“ i „Narodni pokret“,
garantiraju siguran put povratka Crne Gore sebi i svojim svijetlim tradicijama.
U mom se Nikšiću danas brani Crna Gora!
0 Komentara