Crnogorski novinar, publicista i režiser Šeki Radončić, autor ovog dokumentarca, koji je svoju premijeru imao avgusta 2020. u okviru 26. Sarajevo Fim Festivala, u razgovoru za Danas kaže da je bilo raznih reakcija posle prikazivanja na RTCG.

„U velikosrpskom portalu IN4S, bilo je komentara onih koji traže moje hapšenje jer sam, kako navode, u filmu govorio jezikom mržnje, a bilo je i poruka tipa ‘sam je od sebe napravio metu'“.

Tu su, dodaje, i „divljanja po Tviteru i društvenim mrežama“.

No, sa druge strane „postoje i oni koji film doživljavaju na drugi način, kao profesionalno urađeno djelo, koje je u stvari i razobličilo ulogu Rusije, Srbije i Aleksandra Vučića i svih aktera pokušaja državnog udara u Crnoj Gori“.

Na pitanje da li se plaši nečije osvete nakon prikazivanja dokumentarca, Radončić kaže da „iz filma vidimo kako su završila dva ključna svedoka saradnika Saša Sinđelić – na koga je Srbija izvršila pritisak da pobjegne u Crnu Goru, koja ga je zatim morala izručiti Hrvatskoj, a Hrvatska kao što znamo učesnike agresije na hrvatsku imovinu i njene građane uvijek osuđuje maksimalnim kaznama. Tako da je Sinđelića ta ruska osveta i ruka poslala na 21 godinu robije u Hrvatskoj“.

Radončić pominje i slučaj svedoka saradnika Mirka Velimirovića Paje, koji je „u junu prošle godine otet iz Zubinog potoka, a kako su svjedoci potvrdili radilo se o pripadnicima srpske BIA“.

On je nakon toga, dodaje, odveden u Srbiju i tamo je osuđen „na 11 mjeseci zatvora zbog navodne trgovine oružjem, odnosno bio je primoran da izjavi kako je svedočio pod prinudom u podgoričkom procesu. Znači imamo u vidu kako se Rusi brutalno svete ‘izdajnicima’, te opozicionarima i kritičarima“.

* Nakon svih dokaza i činjenica koji su izneti u filmu, kako ocenjujete to što je Apelacioni sud Crne Gore sredinom februara ukinuo presudu, kojom je 13 optuženih za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. osuđeno na gotovo 70 godina zatvora?

– Mislim da je crnogorsko tužilaštvo sudu predočilo dokaze koji van razumne sumnje pokazuju da su ruski agenti Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, baš kao i penzionisani general srpske žandarmerije Bratislav Dikić, planirali i svjesno učestvovali u pokušaju državnog udara u Crnoj Gori. Ipak, pošto ne bih želio upadam u zamku da komentarišem suđenje koje je u toku, ili da ja bilo koga optužujem ili mu, ne daj Bože, presuđujem, ostavljam gledaocima „Zavjere“ da donesu svoj sud o „krivici“, svih prvostepeno osuđenih u ovom postupku.

* Prikazivanje filma više puta je odlagano. Hoće li uticati na izbornu volju birača s obzirom na to da je emitovan uoči nedeljnih izbora u Nikšiću?

– Nije odlagano, već ja nisam htio da se objavi uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori prošle godine, a i niko mi ga nije ni tražio, iz prostog razloga da ne bi ispalo da tako želim da utičem na rezultat. Takođe, nakon toga nisam želio da se film prikazuje i prije odluke Apelacionog suda, jer bi i to moglo da se tumači kao vrsta pritiska na Apelacioni sud. Što se tiče Nikšića, procijenio sam da su to lokalni izbori, a da moj film govori o događajima iz 2016. te da apsolutno neće imati uticaja na izbornu volju građana. Pogotovo, ako uzmemo u obzir činjenicu da je biračko tijelo jako podijeljeno u Nikšiću. Tamo su, kao što znamo, stare podjele između Srba i Crnogoraca, između fašista i antifašista, između četnika i partizana, da ne nabrajam dalje, koje su se usljed djelovanja nove vlasti povampirile. Tako da u Nikšiću imamo veoma malo glasača, već se radi o navijačima, koji navijaju za jednu ili drugu stranu. Ili, preciznije rečeno glasaju onako kako su i čime zadojeni.

* Podaci govore da je tokom februara u medijima u Srbiji objavljeno više od 4000 tekstova o Crnoj Gori od čega su u hiljadu tema bili izbori u Nikšiću. Kako to tumačite?

– Srbija je davno izgubila Kosovo, a Vučić relativno brzo mora da parafira još jednu srpsku kapitulaciju. Stoga njegova propaganda je plasirala film „Dara iz Jasenovca“ kako bi se mržnja Srbije okrenula prema Hrvatima. Već duže vrijeme je okrenuo svoje huškačke medije, sa Kosova i Albanaca, na Crnu Goru i posebno na Mila Đukanovića i Crnogorce. I to ne samo da bi samo skrenuo pažnju sa gubitka Kosova, već i da bi pokušao da Crnu Goru dugoročno gledano pripoji „srpskom svetu“, odnosno da od nje napravi novu Republiku Srpsku. Znači, Vučić ako ostaje dosljedan u nečemu to je stvarno u pravljenju „velike Srbije“, koju ovoga puta ne bi činili ni dijelovi Hrvatske, ni dijelovi Kosova, nego isključivo Crna Gora i Republika Srpska. Što i ne čudi od čovjeka koji je rekao: Ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu muslimana! Koji sada po regionu izigrava majku Terezu dijelići im mizerne količine vakcina. Naravno, podržavam izjavu Vučića da se samo magarac ne mijenja, ali, da ne budem pogrešno shvaćen, iz crnogorske perspektive Vučić se nije promijenio ni jednog milimetra.

* Sto dana je od formiranja nove vlade. Kako ocenjujete njen dosadašnji rad, i šta očekujete u budućnosti?

– Kakva vlada takvi su i prvih stotinu dana. Katastrofa. Samo ću navesti jedan primer. Da je ostala stara vlast danas bi u Crnoj Gori, pošto se radi o malog državi, bio vakcinisan svaki građanin. I ne bi samo prekjuče umrlo 18 ljudi, što ide na dušu ovoj nesposobnoj vlasti. Podsjetiću na slučaj nabavke respiratora, kada je Crna Gora u roku od dvadesetak dana obezbijedila potrebne respiratore, kada ih je bilo najteže obezbijediti. Znači, aktuelna vlada je vlada početnika i četnika, jer su se sami tako deklarisali, koji jednostavno gledaju da ogule Crnu Goru, da opljačkaju i da je ekonomski unište. Nijedan ekonomski potez nisu napravili koji je doneo boljitak Crnoj Gori. To su ljudi koji žive u srednjem vijeku. I uvjeren sam da će se ta bujica povući, da će se sve to veoma brzo vratiti u svoje prirodno stanje, ali će ostati velika šteta. Naravno, Crna Gora će preživjeti. Očekujem da će već nakon nikšićkih izbora, najdalje za tri mjeseca biti raspisani novi izbori. Jer ovakav politički, ekonomski i moralni teror više crnogorski narod ne može da izdrži, pa ni oni koji su ih glasali. Svijet je izvukao tepih ispod nogu Crne Gore, u smislu „mi želimo promjene“. I dobro je „zapadni faktor“ shvatio da su to promjene na gore. Što rezultira činjenicom da nova vlast više nema podršku tog zapadnog i demokratskog svijeta. Ako u doba pandemije premijer i ministri ljube mrtve ljude, to preliva svaku čašu.