Društvo

Gaženje Nikšića(na) - ruganje društvu, državi, demokratiji i ljudskosti

Feb 02, 2021 1 Komentara

(15 riječi)

Primjer prvi:

Na mladića sa crnogorskom zastavom nasrnula je grupa njegovih sugrađana.

Oborili su ga na zemlju, pretukli, povadili sve što je imao u džepovima, oteli mu zastavu, polomili koplje, a barjak zapalili. Policija je identifikovala počinioce, a osnovni tužilac odlučio - nema elemenata krivičnog djela!?

Desilo se to sredinom jula, a, ispostaviće se, bila je to uvertira za pretvaranje Nikšića u poligon na kojem se demonstrira utjerivanje straha i fizičko maltretiranje neistomišljenika kao metoda političke borbe.

Crnogorska obilježja i deklarisanje lojalnosti vlastitoj državi postali su prvorazredni faktori rizika u gradu Ljuba Čupića. Ideologija onih koji su strijeljali heroja trenutno hara nikšićkim ulicama. Prošloga vikenda zorno je pokazala svoje sramotno lice. No, prije toga podsjećanje...

Primjer drugi:

Dan nakon izbora, na Nikšićanina u majici sa grbom Crne Gore pucala je i ranila ga još uvijek nepoznata osoba. Uspio je da dođe do ulice, bio mu je potreban prevoz do bolnice... automobili su prolazili, jedan je stao, a vozač koji je iz njega izašao, kad je ugledao crnogorski grb na majice ranjenog, okrenuo se sa izrazom gađenja na licu i nastavio vožnju. Srećom, sljedeći koji su stali bili su ljudi.

Primjer treći:

Sad o događajima proteklog vikenda. Ugledni nikšićki hirurg, politički angažovan, svratio je do pekare da kupi hljeb. Našla se tu grupa huligana, dvojica su ga provocirali, vrijeđali, da bi ga na kraju polili jogurtom.

Ostali su se zadovoljili statusom posmatrača. Ponižen, otišao je kući, presvukao se, onda u policiju da prijavi maltretiranje koje je doživio. Nema ekemenata krivičnog djela, rekao je, prema našim saznanjina, osnovni tužilac. Sinoćnja informacija glasi, dvojica bahatih privedeni su u policijsku stanicu... ispred koje se okupilo, u znak podrške, njihovo društvo po moralu i etici. 

Primjer četvrti:

Tek punoljetan momak, pripadnik manjinskog naroda, primijećen je da podiže dva prsta ("L") u jednom lokalu, u centru grada. Braća prezimena poznatog redakciji i njihovo društvo koje preferira simboliku tri prsta, sačekali su ga u zasjedi, nakon izlaska iz lokala i pretukli. 

Primjer peti:

O njemu najmanje, jer je jedini podigao buru u javnosti, a predsjednica nikšićkog odbora Liberalne partije govori o njemu u Drugačijoj radio vezi. Za one kojima je promaklo- osoba koja joj izdaje stan, u kojem živi sa djecom, nasrnula je na Jelenu Marković zbog zastave Crne Gore na njenom balkonu!? Priveden je napadač na ženu i zastavu.

Svi nabrojani slučajevi imaju neke zajedničke karakteristike:

Uvijek imamo sukob neravnopravnih i odsustvo minimuma viteštva: napad čopora na pojedinca, naoružanog na golorukog, muškarca na ženu. Sljedbenici politike koja sebe opisuje kao njegoševska, rade sve ono što Njegoš s prezrenjem opisuje kao nespojivo s Crnogorcima i njihovim moralom. Ukratko: "Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom".

Izuzimajući policiju, koja je uglavnom (u)radila ono što je njen posao, ostale državne institucije prave se (polu)mrtve. Šapatom se, tako, pominje jedan od tužilaca kao neskriveni velikosrpski eksponent i osoba koja štiti nasilnike.

Povodom nabrojanih primjera i, zapravo neodvojivog, otvorenog miješanja Srbije u izbore u Nikšiću (aktivisti SNS i druga lica pronađeni su sa novcem i propagandnim materijalom, građani Srbije bez dozvole za rad angažovani su da obavljaju poslove za NSD...) predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, premijer Zdravko Krivokapić i njegova desna ruka za bezbjednosna pitanja Dritan Abazović nijesu dosad prozborili ni riječ!? Možda je znak pitanja na kraju prethodne rečenice višak, ako se zna iz kakvoga miljea su osobe koje smo gledali na fotografijama, uz premijera Krivokapića i episkopa Joanikija, prilikom nalaganja badnjaka, u Nikšiću? A i kako je "mali Berija" ispunio zavjet brige o bezbjednosnom sektoru.

Vladini medijski bilteni i vladine NVO, doskora gromoglasni "psi čuvari" demokratije, povodom dešavanja u Nikšiću ćute ili ih manipulativno interpretiraju, ne dajući da trun sumnje padne na zajedničke im finansijere i nalogodavce, u Beogradu i Podgorici. Moskvi i Briselu?

Konačno, neke od žrtava ovog klerofašističkog terora nijesu željele da saopšte imena osoba koje su ih napale! Zašto? Možda stoga što nemaju povjerenje u institucije? Možda stoga što ih je strah od odmazde i nastavka progona? Ili zato što su odlučili da sami, sa svojim porodicama, brane ono što im garantuje Ustav, ali ne i državna vlast - ličnu čast?

Zaokružite najgori scenario!

Ali, gospoda Krivokapić, Abazović i Bečić valjalo bi da razumiju - ne pobjeđuju se ovakvim ponašanjem prema ljudima podjele, ne relaksira se tako zabrinuta javnost, ne širi se tako mir i ljubav, nego se testira tačka trpljenja onih koji su meta brutalnog iživljavanja razularenih pobjednika.

Ovo što gledamo u Nikšiću je ruganje društvu, državi, civilizovanosti i ljudskosti. 

Ako je to pobjednička platforma za 14. mart, onda je to glas za Nikšić koji neće valjati nikome, a pogotovo neće valjati Nikšićanima.