Goran Sekulović - Vitomir Vito Nikolić: Drumska koračnica smrti kao koračnica života
VREMEPLOV ZA JUGONOSTALGIČARE (VII): VITO ILI ĐEČJA USPAVANKA O SMRTI
Vitov lirski subjekt
upoređuje pjesnika sa jatakom i sa majčinim, kurvinim sinom. Sva lica ili
naličja! ovog jednog jedinstvenog, cjelovitog i autentičnog poetskog subjekta
moraće na kraju, ipak, logikom i pjesme, i tajne, i istine, i drame, i početka
i kraja, i alfa i omege, i enigme, zagonetke i odgonetke, razjašnjenja, i
pitanja i odgovora, i zapleta i raspleta, i života i smrti – da pred svima
polože sve račune i da daju saldo svojih planova i radova, vjera i zavjera,
nauma i pohoda, svoje krvave epopeje i odiseje: “Ćutiš, časno ćutiš, pa ipak,
na kraju, / moraš progovorit, majčin sine, / kada ti te muke dodijaju, / kada
te zgrome te istine.../ O, jataci tvrdi to najbolje znaju / Kada iz svoje
očajne visine / Počnu polako da padaju. / Da, sve ćeš ti jednom priznati na
kraju, / kurvin sine...” (pjesma “Pjesnik ili jatak”). Tu je upoređenje
pjesnika i sa ratnim zarobljenikom – vrlo slikovito i efektno, jer i on mora
poput pjesnika da ispriča svoje žitije i plati zasluženu kaznu – i ukazivanje
na slabu i nepouzdanu nadu (ali, ipak nadu!), nadu u riječ: “I kada pojmiš /
šta je pjesma / pjesme više nema / ali / ni povratka. / Tada postaješ pjesnik /
na isti način / kako se postaje / ratni zarobljenik. / Tada počinješ da sanjaš
/ o nekoj slobodi / o nekom drumu / o nekoj riječi / koja će da te spasi / kao
/ sovjetski vojnik. // A riječi nema / niotkud riječi. // Ponekad samo bljesne
/ nada / riječi možda / brane Moskvu / riječi se tuku / kod Staljingrada / -
doći će riječi / kao Crvena armada.” (Pjesma “I kada pojmiš”).
U pjesmi “Pjesnik” –
posvećenoj Uspomeni Aleksandra Ivanovića na čije nas ljude-śenke posebno
asociraju Vitovi sljedeći stihovi iz pjesme “Starac”: “Umoran već i malo gorak
/ od svega što se zbilo i što nije, / on ide tiho, korak po korak, / ulicom -
ko rubom provalije.”) – čovjek kome biva teško “ode da traži riječ neku / ko
travu od koje manje boli // I ne vrati se nikad više / iz svoje duše ko iz
gore, / ostane tamo, svijeta lišen, / tražeći trave čudotvorne.” Trava i bilje
su simbol i lijeka za dušu, odnosno simbol nečega (u suśedstvu ili od iste
vrste u širem smislu) od čega i od koga smrt i patnja, iako se ne mogu ukinuti,
ipak manje bole. Ili: iako je trava, bilje, metafora, simbol smrti u Vitovoj
poeziji, pjesnik makar sanja o “lijepoj smrti”, pa se pojavljuje “dobra trava”
kao njen simbol. U “strašnoj javi” čiji je neodvojivi dio i smrt kao stalna i
nužna, neotklonjiva i neuništiva opomena, kočnica, perspektiva i konačnost,
pjesnik sanja, ipak, neku dobru, dragu smrt, opčinjava ga, kako on kaže,
“lijepa smrt” (postoji i “lijepo poremećeni um”), neka “strašna pogibija”, pa
je direktno pita u jednoj od nenaslovljenih pjesama: “Gdje smo se mi to sreli,
/ u kom životu i kada? / Lijepa smrti, je li, / gdje smo se mi to sreli? //
Otkud se mi to znamo / i otkud ta prisnost sada? / Da mi je znati samo / otkud
se mi to znamo?”
“Čudotvornog” bilja i
“čudotvornih” trava, tog lijeka za dušu od kojeg “manje boli” mnogo je manje
nego smrti, bola i patnji, jer, kako kaže Vito u pjesmi “Pjesnik’’, “dobro zna
taj patnik / da je nemoćno sve to bilje, / da ga je manje nego patnji. // A
kada jednom ode s kišom, / kad svene kao avgust, ko ljeto, / osjetiš kako je s
njim otišlo / nešto lijepo i svijetlo.” I zna takođe da “prođe čovjek ko ljeto
što prođe, / sklopi oči i prestane biti / a poslije naša tuga dođe / kao
jesen... Počnu suze liti... // Osjetimo kako bije studen / iz pustoši onoga što
bješe / pa nam hladno, pa nam teško bude, / pa tješimo nekog, pa nas tješe.”
(Pjesma bez naslova). S obzirom da Vito i za izvor života, svjetlosti i nade
vezuje tamu, neugodu, bol i tjeskobu – “Sunce, hladno mi je” – onda nije čudo
da mu je hladno i iz rake kao fizičkog pojma ali i metafizičkog, te da
imenovanje i identitet duha suprotnosti biću topline, radosti i spokojstva
uzima za oznaku doživljavanja i osjećanja života jednog prošlog bića, jednog
koga i koji više nije.
Nastavlja se
0 Komentara