Kako je Suadinim glasom odbijena Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Nakon što je u parlament ušla gazeći zakon, njenim neverifikovanim glasom usvojen je zakon koji je pisala SPC.
Piše: Andrej Nikolaidis
Poslanici su SPC
pretvorili u najviše zakonodavno tijelo formalno sekularne države Crne Gore,
piše autor mišljenja (EPA)
Skupština Crne Gore, koja
nije imala kvorum i u kojoj u trenutku glasanja nije postojala većina za
izglasavanje izmjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti, te je izmjene usvojila.
Crnogorsku skupštinu čini
81 poslanik i poslanica. U Skupštini Crne Gore kvorum se utvrđuje tako što 41
poslanik i poslanica mora, još jednom: mora biti fizički prisutan ili prisutna
i karticom potvrditi svoje prisustvo. Svih 40 poslanika/ca opozicije napustilo
je salu.
OK, reći ćete mi: vlast
ima 41 poslanika i poslanicu, taman za kvorum i glasanje. E…, ali poslanica
vladajućih Maja Vukićević je te večeri bila kući, u samoizolaciji, zbog korone,
što znači da kvoruma nije bilo i nije ga moglo biti, osim ako poslanica
Vukićević ne napravi krivično djelo i, šireći korona virus po gradu i
Skupštini, ne dođe u salu i ubaci karticu za registraciju.
‘Ko hoće da
glasa?’
Tu nastupa predsjednik
Skupštine, mladi i agilni Aleksa Bečić. Uzima mikrofon i kaže: „Što bi rekao
Boris Dežulović – neka izvine ministrica Bratić: j… sad elektronsku karticu i
kvorum. Uključićemo Maju online, pa da k’o ljudi glasamo“.
Poslanik Bečić je četiri
godine bojkotovao rad skupštine – no ne i poslaničku platu – prije nego je
postao spiker. Hoću reći, čovjek nije dolazio na posao, ne zna kako skupština
funkcioniše, još je i mlad… Ali valjda tamo ima i neko stariji, iskusniji?
A onda se, što bi rekli,
zakuhalo… Pošto poslanik URA-e Filip Adžić nije htio da glasa za novi Zakon o
slobodi vjeroispovijesti, koji je, kako je nedvosmisleno potvrdio vladika
Joanikije, napisala SPC, njega je trebalo zamijeniti sa nekim ko hoće da glasa.
Ko hoće? Eno, hoće Suada. Odlično, de Suadu u parlament. Spiker Bečić je konstatovao
da je Adžiću istekao mandat i od Državne izborne komisije zatražio da
verifikuje mandat Suade Zoronjić iz URA-e.
Uveče se javio DIK i
rekao da ne može verifikovati mandat Suadi, jer ne može verifikovati prestanak
Filipovog mandata – kod Alekse u kabinetu su, da prostite, nešto z…. sa
papirima i to mora da se popuni i pošalje ponovo, al’ ovoga puta kako treba.
Šta da se radi, što rekao drug Lenjin? Sjednica počela bez kvoruma, hajde to i nekako – uz adekvatan citat Dežulovića, da se progutati. Ali čak i kad računaš online poslanike, fali jedan glas za zakon.
U parlament
gaženjem zakona
Aleksa: „De vidi da
vratimo Adžića, ako će glasati… Đe je Adžić“?
Savjetnik: „Eno ga kući,
neće da glasa“.
Aleksa: „Dobro: onda neka
uleti Suada“.
Savjetnik: „Ali
predsjedniče, Suada nije poslanica dok joj Državna izborna komisija ne
verifikuje mandat. Dotad, Suada je samo građanka Crne Gore“.
Aleksa: „Ko kaže da nije,
ovo je najjača kuća u Crnoj Gori, ovo je hram demokratije. Pa šta ako glasaju
građani: to je direktna demokratija. Dovedi Suadu, ja ću joj verifikovati
mandat. Što bi rekao Boro Dežulović – oprostiće ministarka Bratić: j… sad
Državnu izbornu komisiju“.
I dovedoše Suadu. Iako
joj je bio prvi dan na poslu, glasala je kao da je u parlamentarnom životu čitav
vijek – kao da je karijeru počela kao pripadnica prve postave NSDAP-a u
Reichstagu. Nakon što je u parlament ušla gazeći zakon, njenim neverifikovanim
glasom usvojen je zakon koji je pisala SPC.
Njenim neverifikovanim
glasom odbijena je Rezolucija o genocidu u Srebrenici koju je podnijela
Bošnjačka stranka. Njenim neverifikovanim glasom odbijen je zakon o zabrani
isticanja fašističkih simbola. Ustanite, molim… Svi zajedno: standing ovations
za Suadu.
Glasanje mimo
zakona
Ne dešava se to po prvi
put u Crnoj Gori… Učesnici nezakonite i nelegitimne takozvane Podgoričke
skupštine, koja je 1918. izglasala prisajedinjenje Crne Gore Srbiji, i sami su
u zbilji izgovarali replike kakve smo gore u tekstu pripisali Bečiću. Ovdje prestaje
satira, a nastupaju istorijski dokumenti (kao da tu ima razlike, rekao bi
cinik). Replike koje slijede navedene su prema Jovan R. Bojović, „Zapisnici
sjednica Podgoričke skupštine“, „Podgorička skupština 1918. Dokumenta“, Donji
Milanovac, 1989, str. 80, 102, 113, a probrao ih je Vladimir Jovanović, iz
čijeg teksta ih preuzimam.
Poslanik Janko
Spasojević: „Pošto je ovo državni prevrat…“
Poslanik Ljubomir
Glomazić: „Kakvi smo da smo i pošto nemamo zakona… mi smo revolucionarna
skupština koja zakone provodi silom…“
Poslanik Milosav
Raičević: „Mi smo ovdje skupljeni mimo zakona…“
Nije, rekoh, prvi put da
se u Crnoj Gori ljudi okupljaju i glasaju mimo zakona. No njihove odluke dugo
opterećuju crnogorsko društvo. Te odluke, kao u slučaju Podgoričke skupštine,
jednoga dana poništi neki drugi sastav crnogorskog parlamenta, da bi sljedeći
nastavio tamo gdje je Podgorička skupština stala.
Takva će biti i sudbina
izmjena zakona koje je na nezakonit način donijela Aleksina skupština.
Sličnost sa
1918.
Kao posljedica nasilja i
bezakonja Podgoričke skupštine, autokefalna Crnogorska pravoslavna crkva
ugašena je 1918. Nju je, formalno, ukinuo njen Sveti sinod, dana 16. decembra.
Sveti sinod je imao 7 članova sa pravom glasa. Za samoukidanje su glasala i to
potpisala samo dva člana sinoda. Pet njih, dakle, nije. Da bi namakli većinu od
4 glasa, i tada je bila nužna neka Suada. Zapravo, dvije. To su bili mitropolit
pećki, Gavrilo Dožić, koji nije bio član sinoda, te đakon Ivo Kaluđerović ,
koji jeste imao funkciju u sinodu – bio je zapisničar, bez prava glasa, dakako.
Svaka sličnost događaja
iz 1918. sa načinom na koji je spiker Bečić odradio glasanje za „vjerski“ zakon
očito je namjerna. Vladajuća većina mogla je zakon usvojiti zakonito, dan
kasnije, kada bi imali kvorum i kada bi mandat poslanice Zoronjić bio
verifikovan – kada bi ona, dakle, bila poslanica, te imala pravo glasa u
skupštini.
Ali ne… Vladajući su
htjeli demonstrirati silu. Razbucali su zakon koji je dobio potvrdu
Venecijanske komisije, dozvolili da ga po svom meraku i potrebama napiše SPC i
time tu crkvu pretvorili u najviše zakonodavno tijelo formalno sekularne države
Crne Gore, usvojili ga bez javne rasprave, na brzinu, u tri ujutro, bez kvoruma
i uz pomoć osobe koja je glasala u svojstvu građanina.
Čestitam: uspjeli ste.
Tanka je, dodao bih za
kraj, razlika između demonstracije sile i demonstracije gluposti. Glupost je
silna.
Sila je glupa.
0 Komentara