Napustio nas je “svjedok božje ljubavi” Amfilohije Radović i otišao na onaj drugi svijet, a za sobom je ostavio širom otvorena vrata zla koja je sam otvorio. To njegovo nasljeđe nastavlja da živi u ljudima koji su prateći “njegovu” crkvu  i “njegovu” vjeru, bacili pod noge sopstvenu istoriju, pretke i državu.

U njegovom ispraćaju sa ovoga svijeta svjedočimo nevjerovatnom i za ovaj narod neprimjerenom, morbidno-paganskom i nekrofilskom transu.

U transu su “vjernici” koji ljube njegovo mrtvo tijelo, bacaju se u uplakani na zemlju i kleče, u transu je i “njegova” Srpska crkva koja valorizuje svo njegovo strašno i opasno nasljeđe, a u transu su i političari “njegove” buduće vlasti koji primitivno dijele taj nesrećni dio kolača sa svojim vjernim biračkim tijelom.

U neviđeno sramnom dodvorničkom transu je i državna RTCG koja je obukla sve svoje voditelje programa u crninu demonstrirajući žalost i donijela istorijsku odluku da prvi put od osnivanja direktno prenosi jednu sahranu i to čovjeka koji je bio negator Crne Gore i svega crnogorskog.

Da trans dobije na širem značaju, potrudili su se velikosrpski političari iz okruženja koji slavodobitno koristeći smrt svoga vladike, kojega baš i nijesu voljeli, dođoše u Crnu Goru, ne bi li nam poručili da projekat “Srpski svet” živi i napreduje.

Normalna, većinska, građanska, antifašistička i multivjerska Crna Gora mora imati strpljenja da sve ovo istrpi. Mora znati da ovo sa čime se suočavamo nije Hristova crkva, nego obična parapolitička paganska sekta i da ovakva vještački stvorena transcedentalna stanja ne traju dugo.

Od boga se plaše samo griješnici, a mi to nijesmo. Neka je vječna Crna Gora!