Autor:Zoran Vulević

Pokazalo se, što su naročito potvrdila dešavanja tokom ove godine, da je našem društvu neophodna dugoročnija *obrazovna infuzija" u smuslu snaženja i intenziviranja procesa obrazovanja, ako želimo da ubuduće izbjegnemo brojne probleme sa kojima se danas. suočavamo. I pored odredjenih pozitivnih pomaka svih ovih godina, nije u dovoljnoj mjeri postignut cilj: ubrzanije sazrijevanje crnogorskog društva kako bi moglo odgovoriti zahtjevima vremena u kome živimo. 

Možda će ovakva konstatacija nekome izgledati prećerana, ali njih lako demantuje naša stvarnost. Koji bi se još narod u modernoj Evropi podigao na noge da protestvuje, i to u onolikom broju, protiv Zakona o slobodi vjeroispovjesti kojim se nastoji urediti ta oblast na savremen način i po ugledu na evropsko zakonodavstvo. Koji bi se još narod poigrao sa sudbinom svoje zemlje podstaknut uticajem crkvenih velikodostojnika. Nemoguće je naći sličan primjer u civilizovanom svjjetu. 

Kako se stvari mogu promijeniti, odnosno kako da crnogorsko društvo počne ubrzanije sazrijevati? Uvjereni smo da bi na putu ostvarivanja tog cilja, između ostalog i ptije svega drugog, bilo neophodno učiniti efikasnijim proces obrazovanja počevši još od osnovne škole. U tom smislu treba pokloniti punu i sveobuhvatnu pažnju školskim programima koji moraju biti na nivou potreba moderne, nezavisne države i koji snažno promovišu njene istoriske, kulturne i sve druge vrijednosti. Škola, kao najvažnija obrazovno-vaspitna institucija mora biti mjesto gdje će se, ne samo sticati prva znanja o svojoj državi, već i razvijati ljubav prema njoj Još u tom uzrastu učenike treba što više i temeljitije upoznavati sa kulturnim, istorijskim i svim drugim vrijednostima Crne Gore. Jer današnji školski programi nijesu u dovoljnoj mjeri na nivou potreba o kojima ovdje govorimo. Sa maksimalnom odgovornošću treba prilaziti ovim aktivnostima jer, dugoročnije gledano, od toga zavisi stabilnost i budućnost naše države. I, u vezi sa tim, treba podići kriterijume za izbor predavača u školama. Danas se dnevnici olako predaju u ruke onima koji to ni po čemu ne zaslužuju. 

Jer, svjedoci smo, nažalost, primjera nepoštovanja sopstvene države od strane pojedinih prosvjetnih djelatnika. Ono što takvima ide na ruku je često mlak i previše tolerantan odnos odgovornih prema njima. Umjesto da se doslovno primjenjuje zakon i u najkraćem roku sankcionišu oni koji u školama promovišu tuđu kulturu i istoriju, pri tome se baveći identitetskim pitanjima na način koji poništava sve što je crnogorsko. A, učenici upijaju svaku riječ svojih učitelja i nastavnika. Zamislite da se u Srbiji ili Hrvatskoj nešto slično dogodi 

Takvi bi, za sva vremena, zaboravili kako izgleda školski dnevnik. Slično je i u drugim segmentima života. Da navedemo samo jedan od brojnih primjera jer je još uvijek aktuelan. Naša uvažena estradna umjetnica Jadranka Barjaktarević koja živi i radi u Srbiji, je prosto satanizovana zbog nastupa na nedavno održanom patriotskom skupu u Podgorici. Crna Gora ne smije dopuštiti da toj odvažnoj Crnogorki, bude ugrožena egzistencija, jer je, u međuvremenu, kako pišu mediji, u Srbiji ostala bez angažmana. S druge strane, mi dozvoljavamo da nam kojekakve priproste seljančice u našem prosvetnom sistemu i neurbani tipovi palanačkog duha permanento truju đecu raznoraznim neistinama koje se tiču naše istorije i kulture, nastojeći da ih već od malena pridoboju "za srpsku stvar." Na taj način odgovorni pokazuju neshvatljivu nemoć da takve pojave na adekvatan način energično sankcionišu, a ne da se to prikazuje kao dokaz naše tolerancije prema drugom i drugačijem. Zna se dobro, gospodo draga, prema čemu i kada treba biti tolerantan. Ni u zemljama EU za

takvu vrstu ponašanja zaposlenih u prosveti nema ni minimuma toletancije. I ne treba da je bude. 

A kod nas, i u drugim oblastima, itekako ima primjera neprijateljskog ponašanja prema Crnoj Gori i njenoj nezavisnost od strane onih čiji je jedini zadatak da odgovorno obavljaju svoj posao. Eto, na primjer, u turizmu kao jednom od prioritetnih sektora za razvoj naše ekonomije, pojedini turistički vodiči, inače poslovno i moralno obavezni da govore istinu, izvrću činjenice u prilog druge države, minimizirajući sve što je crnogorsko. Pri tome uzimajući hljeb iz ruku onima koji vole i poštuju svoju državu, ali u kojoj vape za zaposlenjem. A mi i dalje istrajavamo na toleranciji prema onima koji apsolutno zaslužuju oštre sankcije za svoje neprijateljsko djelovanje. Kao što previše tolerantan čovjek gubi od svoga ja, jer ugrožava sopstveni integritet, tako i država slabi svoj autoritet ukoliko nije u stanju da odlučno reaguje kada je to potrebno. 

Brojni su primjeri nipodaštavanja crnogorske istorije i kulture, njene samobitnosti i u drugim oblastima života.I sve to prolazi, manje više, nekažnjeno ili neadekvatno sankcionisano, jer mi smo, to svima treba pokazati, tolerantno društvo na putu ka Evropskoj uniji. Sve bi to djelovalo čak i smiješno da posledice takvog odnosa nijesu preozbiljne jer ugrožavaju sam opstanak Crne Gore kao nezavisne države. 

S druge strane, neprijatelji kad osjete slabost protivnika, jer toleranciju i inače ne doživljavaju kao vrijednosnu, civilizacijsku kategoroju, nasrću punom snagom ne birajući sredstva. Pušteni da osile i uzđipaju, kidišu na sve što makar samo "miriše" na crnogorstvo. Moramo definitivno shvatiti da se ništa važno u životu ne može riješiti samo od sebe. Pogotovo ne da nam sam protok vremena u tome može pomoći i donijeti nam željeni rezultat. Opasna je to zabluda. Jer upravo koristeći na pravi način sadašnje vrijeme kroz djelotvorne aktivnosti, možemo ostvariti ono što želimo, ono što smo planirali. Ovo važi kako za pojedinca, tako i za državu. Jer, odavno je rečeno da je odlaganje rješavanja važnih pitanja siguran put u neuspjeh. To imajmo stalno na umu. 

No, i pored svega vjerujemo da nijesmo zakasnili ukoliko, već od osnovnog nivoa obrazovanja, snažnije i efikasnije krenemo u realizaciju strategija i programa koje ubjedljivo afirmišu istorijske, kulturne i sve druge vrijednosti Crne Gore. I, s tim u vezi, odlučnom i beskompromisnom rješavanju svih njenih identitetskih pitanja. To je zadatak koji su poodavno riješila zrela demokratska društva i države, jer je to bio neophodan uslov za njihov kontinuirani razvoj i napredak. A znamo da je naše strateško opredjeljenje da se u tom društvu u bliskoj budućnost nađemo. Zato, dok smo još na vrijeme, krenimo odlučno i odvažno u cjelovitu realizacoju svih aktivnosti koje obezbjedjuju stabilnost i dugoročni prosperitet našeg društva i države.