Veće plate moraju imati održivu osnovu
Piše: Jugoslav Jakić, predsjednik Opštine
Šavnik
Podržavam povećanje zarada. U zemlji u kojoj su
troškovi života posljednjih godina snažno porasli, a posebno u sredinama iz
kojih mladi odlaze tražeći sigurniji posao i bolju zaradu, svako trajno
povećanje primanja ima smisla.
Ali upravo zato reformu poput euro modela moramo
upoznati, istražiti odnove na kojima je gradimo i mogućnosti koje za nju imamo,
pod uslovom da ih imamo. Prije početka primjene moramo znati koliko košta, ko
će snositi njen teret, kako će uticati na cijene, mogu li je izdržati mikro i
mala preduzeća, šta će značiti za penzionere i kakve posljedice ostavlja na
budžete opština.
Vlada je najavila da će od januara minimalne neto
zarade iznositi 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim i nižim obrazovanjem,
1.250 za srednje i 1.400 eura za radna mjesta sa visokim obrazovanjem, uz dalje
smanjenje poreskog opterećenja rada. Najavljeno je i češće usklađivanje
penzija. Povećanje životnog standarda podržavam.
Pitanje je kako do toga dolazimo.
REFORMA TRAŽI RAČUNICU I DOGOVOR
Ekonomska reforma koja obuhvata gotovo svakog
zaposlenog u državi ne može se posmatrati samo kroz iznos koji će radnik dobiti
na račun.
Iza te zarade postoji preduzeće koje treba da nastavi
da posluje, lokalna samouprava koja treba da finansira vrtić, vodovod, put ili
socijalnu pomoć, penzioni sistem koji mora ostati održiv i tržište na kojem
veća nominalna plata malo znači ukoliko cijene nastave da rastu.
Zato je potrebno da Vlada za istim stolom ima
poslodavce, sindikate i lokalne samouprave i da prije primjene modela javnosti
pokaže kompletnu računicu.
Ovo nije stav jedne političke partije ili jedne
opštine. Zajednica opština dostavila je Vladi procjenu posljedica Euro modela i
predlog kompenzatornih mjera koji je podržalo svih 25 lokalnih samouprava u
Crnoj Gori. Upozoreno je na mogućnost istovremenog pada prihoda od poreza na
dohodak i Egalizacionog fonda i rasta rashoda za zarade u lokalnim upravama,
ustanovama i opštinskim preduzećima.
Za velike sisteme takvi poremećaji mogu značiti
korekciju budžeta. Za malu sjevernu opštinu mogu značiti odlaganje puta,
vodovoda ili drugog projekta koji ljudi čekaju godinama.
U Šavniku danas ulažemo u infrastrukturu, podršku
djeci i porodicama, poljoprivredu, socijalnu zaštitu i evropske projekte. Ta
prava i razvojni projekti moraju ostati finansijski sigurni i nakon početka
Euro modela.
Zato smo za rast plata, ali tražimo garanciju da
država neće taj rast finansirati tako što će oslabiti opštine koje već imaju
ograničene prihode.
VEĆA PLATA MORA IMATI VEĆU KUPOVNU MOĆ
Postoji još jedno pitanje koje je za građanina možda
najvažnije.
Koliko će za 1.000, 1.250 ili 1.400 eura moći da kupi?
Ako povećanje zarada prati novi rast cijena hrane,
stanovanja i usluga, dio povećanja veoma brzo nestaje iz porodičnog budžeta.
Zato politika zarada mora biti povezana sa politikom cijena i konkurencije.
DPS je danas, u okviru „Plana za sve“, predstavio
predlog zakonski zaštićenih cijena za 100 osnovnih proizvoda. Prema računici
koju je ta partija predstavila, korpa od oko 60 osnovnih proizvoda koja po
sadašnjim cijenama košta oko 322 eura, po predloženom modelu koštala bi oko 217
eura. To je procjena predlagača koju tek treba provjeriti kroz primjenu, ali je
pristup ispravan u jednom važnom dijelu, kada govorimo o povećanju prihoda,
moramo istovremeno govoriti o očuvanju njihove realne vrijednosti.
Građanina na kraju mjeseca ne zanima statistička
visina zarade. Zanima ga koliko mu ostane poslije hrane, računa, kredita, goriva
i troškova za djecu.
PRIVREDA MORA BITI U MOGUĆNOSTI DA ISPLATI
VEĆE ZARADE
Posebno ozbiljno moramo čuti privredu.
Velika kompanija i mala porodična firma ne ulaze u ovu
reformu sa istom finansijskom snagom. U malim sredinama upravo mikro i mala
preduzeća predstavljaju jedini privatni izvor zapošljavanja.
Ako povećanje zarada bude postavljeno tako da dio tih
poslodavaca ne može da ga izdrži, možemo dobiti rezultat suprotan cilju
reforme, smanjenje broja zaposlenih, zatvaranje malih firmi ili prelazak dijela
poslovanja u sivu zonu.
Zato smatram korisnim što „Plan za sve“ otvara i
pitanje poreskog rasterećenja privrede. Predloženo je smanjenje poreza na dobit
na jedinstvenu stopu od devet odsto, nulta stopa na dio dobiti koji se
reinvestira, smanjenje poreskog opterećenja u turizmu i ugostiteljstvu na devet
odsto, kao i subvencioniranje dijela zarada u realnom sektoru u prvoj godini
primjene Euro modela, posebno zbog položaja mikro, malih i srednjih preduzeća.
O tim rješenjima treba razgovarati sa privredom i
računati njihove fiskalne efekte. Suština je da država ne može od poslodavca
tražiti značajno veća izdvajanja, a da prethodno ne provjeri može li ih taj
poslodavac podnijeti.
Ako želimo veće i održive plate, moramo imati održiva
preduzeća.
PENZIONERI MORAJU BITI DIO ISTOG PLANA
Kada povećavamo zarade, moramo voditi računa i o
ljudima čija primanja zavise od penzionog sistema.
DPS je predložio povećanje svih penzija za 30 odsto od
1. januara 2027. godine, uključujući starosne, invalidske, porodične i
srazmjerne penzije, kao i povećanje određenih naknada iz penzijsko-invalidskog
sistema. Rast standarda zaposlenih ne treba da ostavi penzionere iza sebe.
Posebno u sjevernim opštinama znamo koliko je penzija
važna za čitavo domaćinstvo. U mnogim porodicama ona predstavlja dio sigurnosti
djece i unučadi.
Zato ekonomski program koji pretenduje da promijeni
životni standard zemlje mora obuhvatiti zaposlene, penzionere, socijalno
ranjive, privredu i lokalne zajednice.
EURO MODEL TREBA POPRAVITI PRIJE PRIMJENE
Nemam problem da podržim dobru mjeru Vlade. Veće plate
su dobra ambicija.
Imam problem sa tim da se reforma ovakvog obima
sprovodi bez dovoljno širokih konsultacija i bez unaprijed zatvorenih odgovora
o njenim posljedicama.
Još imamo vremena da se to uradi.
Vlada treba da sjedne sa predstavnicima privrede,
sindikata i svih lokalnih samouprava. Treba jasno definisati kompenzacije
opštinama, zaštitu mikro i malih preduzeća, kontrolu efekata na cijene i održiv
model rasta penzija i socijalnih davanja.
0 Komentara