Vrlo brzo će i stranci vidjeti šta je suštinski problem s novom vlašću u Crnoj Gori
Opozicija koja će preuzeti vlast u Crnoj Gori sastoji se od tri koalicije, s vrlo malom prevagom nad pro-Đukanovićevim političkim blokom. Vrlo lako se može desiti da se njihovi interesi u datom momentu suprotstave. Nije to toliko stabilna vlada. Niti će to biti toliko stabilna vlada. Tako da, po meni, pravi izbor je pustiti ih da uspostave vlast. Jedno je pričati, drugo je raditi, i vrlo brzo će i stranci vidjeti šta je suštinski problem s novom vlašću u Crnoj Gori, kazao je Almir Džuvo, bivši direktor Obavještajno-bezbjednosne agencije Bosne i Hercegovine, bivši šef Misije Bosne i Hercegovine pri NATO-u i predavač na Američkom univerzitetu.
On je za Atlantsku inicijativu komentarisao izbore u Crnoj Gori, ruskom uticaju i ulozi Zapada u regionu Zapadnog Balkana.
Da li ste zabrinuti zbog refleksija koje bi izbori u Crnoj Gori mogli imati na odnose u regionu? Budući nosioci vlasti u Crnoj Gori su proruski i prosrpski orijentirani i jedno od obećanja koja su često davali svojim biračima odnosilo na istupanje Crne Gore iz NATO-a.
Almir Džuvo: Sve zavisi od toga kako će se oni sada ponašati. Dobiti vlast je jedna priča, ali implementirati vlast potpuno druga. Lako je davati obećanja iz opozicije. Međutim, bilo koja politička opcija unutar sistema države koja je članica NATO-a i u procesu je evropskih integracija, države koja ima utvrđene međunarodne i regionalne interese, mora se ponašati po zacrtanim pravilima.
Opozicija kad preuzme vlast ne može svaki svoj potez zasnivati na onome što želi. Sistem počne uspravljati njima. Nijedna opozicija koja je došla na vlast nije implementirala ni 50 posto onoga što je pričala dok je bila opozicija. Postoji međunarodni sistem koji se mora poštovati i mislim da će i ova opozicija sada, ako uspostavi vlast, krenuti ipak jednim drugačijim pravcem nego što je najavljivala tokom predizborne kampanje. EU i NATO će od njih tražiti da ispunjavaju obaveze koje je preuzela ranija vlast. Ako se budu pokušali ponašati drugačije, a i to je jedna od mogućnosti, uslijediće sankcije.
Nova vlast u formiranju najavljuje i restrukturiranje bezbjednosnog aparata u Crnoj Gori. Posebno atakuju na Agenciju za nacionalnu bezbjednost (ANB) Crne Gore. Kakva su Vaša iskustva u saradnji s ANB-om?
Almir Džuvo: Ja imam odlična iskustva u saradnji s ANB-om. U vrijeme dok sam bio direktor OSA-e saradnja s ANB-om bila je primjer izvrsne saradnje službi prijateljskih država. Inače, želim da dodam, obavještajne službe u regionu uopšteno su imale dobru saradnju. Što se tiče bezbjednosnog sistema – to je sistem u kojem 30 godina dominira jedna partija. Pitanje koje se sada postavlja jeste koliko će svi politički subjekti u Crnoj Gori biti spremni prihvatiti ideju da rade zajedno. Odnosno da stave interes Crne Gore ispred svega, da institucije služe državi, a ne pojedincu ili bilo kojoj političkoj partiji. Ako nađu zajednički jezik, mislim da će policija, sudstvo, tužilaštvo, bezbjednosni sistem uopšteno nastaviti uobičajenim ritmom.
Kako tumačite ovu suzdržanost ‘zapadne’ međunarodne zajednice? S jedne strane, nije moguće da nisu svjesni da je opozicija koja je osvojila vlast, osobito njen najjači dio, zagovarala potpuno suprotne vrijednosti od euroatlantskih saveznika, uostalom i drugačije strateško opredjeljenje. Čini se kao da je međunarodna zajednica prećutno podržavala ideju da se završe tri decenije vladavine jedne partije, a u percepciji javnosti i vladavine jednog čovjeka. To je, naravno, razumljivo kad bi se samo o tome radilo. Problem je u tome što partije koje dominiraju anti-Đukanovićevom opozicijom s ponosom ističu da su sljedbenici četničke ideologije, kao i to da je za njih izbore dobio crnogorski mitropolit Amfilohije Radović poznat po sijanju mržnje i netoleranciji prema svemu što nije srpsko. Dakle, Crnom Gorom će sada vladati partije koje se nalaze na krajnje desnom ideološkom centru ili, ako ćemo biti potpuno otvoreni, partije koje se mogu definirati kao klerofašističke?
Almir Džuvo: To je klasično ponašanje međunarodne zajednice. Oni sada puštaju da vide šta će se dešavati. U ovoj situaciji ponašaju se kao Coca-Cola ili McDonald’s s malim firmama. Kao ‘spuštat ćemo cijenu dokle god hoćemo jer, na kraju krajeva, vi to ne možete podnijeti’. Međunarodna zajednica ima mehanizme da tu vlast zaustavi ako se bude suprotstavljala njihovim interesima. Oni jednostavno mogu zatvarati izvore novca i dovesti ove “nove” u situaciju da sami odu ili će ti isti glasači koji su ih izabrali glasati protiv njih na sljedećim izborima. Međunarodna zajednica sigurno zna kako da nametne ili usmjeri razvoj događaja u jednoj tako maloj državi kao što je Crna Gora.
Ja, opet, ne vjerujem da će opozicija ići u tom pravcu, da će ići u sukob sa svima. Vidimo šta se u Americi desilo s Vučićem prije nekoliko dana. Da nam je neko prije petnaest dana rekao da će Vučić prihvatiti da Izrael prizna Kosovo i da bude obostrano priznanje , svi bi rekli to je nemoguće. Ali uvijek postoji ponešto što ne znamo, pregovori koji se dešavaju iza scene. Ne znamo jer postoje neki dogovori koji nisu javni, postoje interesi koji se ne mogu predočiti svima. Ja mislim da nova vlast, bar u početku, neće raditi ništa što bi narušilo sadašnji pravac Crne Gore. Kako će se stvari dalje razvijati, zavisiće o odnosima u svijetu, o tome kako će se Srbija ponašati regionalno, o regionalnim odnosima na Zapadnom Balkanu, ali i o razvoju unutrašnje političke situacije u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Makedoniji.
Zanimljivo je da su predstavnici zapadnih ambasada u Crnoj Gori potpuno ignorisali ekstremistički i militantni narativ Srpske pravoslavne crkve za vrijeme litija. Nije bilo praktično nijedne osude govora mržnje koje je sijao Amfilohije. Rezultate njegove dehumanizirajuće propagande mogli smo vidjeti tokom napada na manjine, posebno Bošnjake/ Muslimane u noćima nakon izbora.
Almir Džuvo: Kao prvo, mislim da je stav međunarodne zajednice prema religiji inače prilično indiferentan. Mislim da je to nešto u što oni ne žele da ulaze, to je stav međunarodne zajednice generalno koliko sam ja to mogao vidjeti. Drugo pitanje je koliko su prepoznali opasnost. Da li iz te retorike koji je imala SPC u CG može proizići bezbjednosni problem? Njih najviše zanima bezbjednosni problem.
SPC je imala veoma ozbiljnu ulogu u pripremi za ratove devedesetih, aminovala je genocid u Bosni i Hercegovini, kao i ostale zločine na području bivše Jugoslavije, činjenica je da se nikad nije uputila javno izvinjenje i da ima ključnu ulogu u procesu poricanja genocida. Litije koje je SPC organizirala u Crnoj Gori djelovale su kao smišljena propagandna priprema srpskog stanovništva za rat. Kako je moguće da se takvo nešto ne definiše kao bezbjednosni problem?
Almir Džuvo: Ništa od toga nije sporno. Ali je pitanje da li to zapadna međunarodna zajednica može prepoznati. Naime, kad govorimo o bezbjednosnoj prijetnji, oni uvijek prave procjenu kolika je to prijetnja njima. Ali, iskreno, mislim da je važnije to da predstavnici međunarodne zajednice na terenu ne razumiju dobro situaciju u regionu. Ja sam se mnogo puta iznenadio i u neformalnim razgovorima i u formalnim kontaktima koliko oni zapravo malo znaju i kako površno rade. Što se tiče procjene bezbjednosne situacije generalno, sve ono što se njih ne tiče, što za njih nije opasnost, oni to ne stavljaju na prvo mjesto i prema tome se odnose na indiferentan način.
Koliko to zavisi od toga kako su orijentirani lokalni ljudi koji rade u ambasadama?
Almir Džuvo: Uicaj lokalnih ljudi je… pa nije nam se jednom desilo da kad neko nešto prevodi na sastancima prevede tako da ima možda drugačiji smisao ili veću težinu. Osim toga, orijentacija lokalnih zaposlenika u ambasadama svakako ima uticaja na mišljenja stranaca s kojima rade. To je potpuno normalno.
Sad je već sasvim izvjesno da će proruska opozicija formirati vlast. Da li će za NATO biti prihvatljivo ako osoba koja je proruski orijentirana dobije poziciju šefa delegacije CG u Sjeveroatlantskom savezu? Znamo da, pošto je CG zemlja članica, ima i mogućnost pristupa osjetljivim informacijama. Koliko takav scenario može biti stvarni problem?
Almir Džuvo: Crna Gora je isuviše mala zemlja da bi imala uticaja. Tu postoje ozbiljne kontrole, različiti nivoi provjera. Ne bi se prvi put desilo da osoba ‘padne’ zbog saradnje s drugim zemljama. NATO ima ozbiljne mehanizme zaštite. Nije to tako jednostavno. Osim toga, sumnjam da će ova nova vlast u narednih nekoliko godina biti u mogućnosti da promijeni strukturu i da nametne svoje ljude. Poslije 30 godina vlasti jedne partije uspostavljen je jedan veoma koherentan sistem, tako da se imenovanjem novih ljudi na rukovodeće pozicije neće postići neki poseban efekt.
A da li bi se moglo pozitivno odraziti na regionalne odnose to da je sada prosrpski faktor dominantan u CG? S obzirom na Vučićevu posjetu Washingtonu i na njegov eventualni mogući otklon od Rusije, da li bi činjenica da je CG sa srpskim partijama na vlasti već članica NATO-a mogla biti olakšanje i Srbiji da se približi NATO-u? Ovo je, recimo, optimistični scenarij koji bi donekle objasnio indiferentnost međun- arodne zajednice prema pobjedi krajnje desno orijentiranih partija u CG.
Almir Džuvo: Ja sam prije par mjeseci, u intervjuu za Start, rekao da Srbija ima mnogo bolju saradnju s NATO-om nego Bosna i Hercegovina. Prije nekoliko dana sličnu izjavu dali su i iz sjedišta NATO-a u Bruxellesu. U politici je ono što vidimo veoma često drugačije od onoga što se stvarno dešava. Recimo, 2009. godine Đukanović je bio proruski orijentiran, u Crnoj Gori je živjelo 60.000 Rusa. Politika se promijenila, on je od 2009. zauzeo potpuno drugi pravac i okrenuo se ka euroatlantskim integracijama.
Zašto to isto sjutra ne bi mogao uraditi i Vučić? U ovom momentu neke stvari izgledaju prilično alarmantno, ali postoje mehanizmi da se neko stavi pod kontrolu. Mnogo veće države ne mogu biti samostalni igrači. A kakva će biti politika CG? Kakva će biti politika Srbije za godinu dana? Možda potpuno drugačija. Pogledajte kako se stvari mijenjaju u svijetu; sad smo prijatelji, pa smo neprijatelji, pa smo opet prijatelji. Jednostavno, interes u datom momentu određuje pravac i dinamiku odnosa.
Zapravo, prema ovome što Vi kažete, mehanizme vlasti je jako teško mijenjati i s obzirom na okolnosti DPS bi u kratkom perio- du mogao ponovno biti na vlasti.
Almir Džuvo: Ova opozicija koja će očigledno preuzeti vlast u CG sastoji se od tri koalicije, s vrlo malom prevagom nad pro-Đukanovićevim političkim blokom. Vrlo lako se može desiti da se njihovi interesi u datom momentu suprotstave. Nije to toliko stabilna vlada. Niti će to biti toliko stabilna vlada. Tako da, po meni, pravi izbor je pustiti ih da uspostave vlast. Jedno je pričati, drugo je raditi, i vrlo brzo će i stranci vidjeti šta je suštinski problem s novom vlasti u CG.
Kako Rusija može iskoristiti ove izbore u Crnoj Gori?
Almir Džuvo: Rusija je stalno prisutna sila, i svugdje je prisutna. Rusija naravno u svemu traži svoje interese. Najmanji interes koji Rusija ima jeste da utječe na destabilizaciju zapadnog svijeta ili da proizvodi destabilizaciju u regionima u kojima NATO članice imaju svoje interese. Gdje god imate destabilizaciju, ovo što je pod uticajem zapadnoga dijela i Amerike, gdje god je tu destabilizacija, to je već uspjeh za Rusiju. Njihova taktika jeste da “guraju prst u oko EU i NATO priči” kad god im se za to ukaže mogućnost.
Pokušavamo da Vas navedemo da skiciramo i neki “crni scenarij” koji bi mogao uslijediti nakon što su ekstremno desne i proruske snage preuzele vlast u CG, ali nam nikako ne uspijeva. Čini se da su Vaše procjene prilično optimistične.
Almir Džuvo: Ne radi se o optimizmu, jednostavno mislim da ako zapadne sile budu htjele da CG zadrži svoj euroatlantski pravac on će biti zadržan. Zato ne vidim neku posebnu opasnost zbog promjene vlasti u Crnoj Gori. Osim toga, mislim da će se za pola godine posložiti stvari i na unutrašnjem planu u CG.
Moja procjena je da će se naći zajednički interesi i da će doći do nekog kompromisnog rješenja. Ne mislim da će sadašnje napetosti eskalirati u nekakvu formu unutrašnjeg sukoba. Incidenata će biti sve dok bude postojao interes za incidentima, to nije sporno.
Intervju vodili: Edina Bećirević i Sead Turčalo, Izvor: Atlantskainicijativa.org
0 Komentara