Situacija u kojoj se našao Ustavni sud Crne Gore oko sporazuma sa Ujedinjeni Arapski Emirati pokazuje ozbiljan problem funkcionisanja institucija, saopštila je predsjednica Crnogorskog foruma Jelena Marković.

Kada sud, koji je najviša instanca za zaštitu Ustava, ne uspije da donese odluku o jednom od politički i ekonomski najvažnijih pitanja u državi, kaže ona, to prirodno stvara sumnju u njegovu snagu, nezavisnost i kredibilitet.

„U praksi, kada sud ne donese odluku jer nema potrebne većine, to znači da je duboko podijeljen i da nijedan stav nema dovoljnu podršku. U ovom slučaju glasanje je završeno rezultatom 3:3, što je posljedica činjenice da Ustavni sud trenutno ima samo šest sudija, dok sedmi još nije izabran. Zbog takvog odnosa glasova nije bilo potrebne većine za donošenje odluke, pa postupak nije mogao biti pokrenut. Takva situacija ostavlja utisak paralize institucije, jer sud postoji upravo zato da presiječe sporove i razjasni pravne dileme. Postavlja se i pitanje zašto vijeće Ustavnog suda nije prihvatilo zahtjev sudije izvjestioca da ovaj proces bude javan“, navela je Marković.

Dodatni problem je, kaže, politički kontekst u kojem se sve dešava.

„Kada predsjednik Vlade, kao što je Milojko Spajić, javno govori o velikim finansijskim posljedicama po budžet ako bi sporazum bio poništen, dio javnosti to doživljava kao politički pritisak na sud. Čak i kada takva izjava može biti predstavljena kao politički stav ili upozorenje o ekonomskim efektima, u praksi ona stvara atmosferu u kojoj sudije znaju da njihova odluka može izazvati ozbiljan politički sukob. U takvoj atmosferi neki sudovi ponekad biraju put najmanjeg otpora- da se odluka jednostavno ne donese“, smatra Marković.

Veliki problem je, kako dodaje, i način na koji se sudije biraju u političkom sistemu kakav postoji u Crnoj Gori.

„Sudije Ustavnog suda formalno bira parlament, što znači da iza svakog izbora često stoji politički kompromis između partija. Zbog toga se godinama u javnosti govori da pojedine sudije imaju političku pozadinu ili podršku određenih struktura. Kada takva percepcija već postoji, svaka ovakva situacija dodatno produbljuje nepovjerenje građana, jer izgleda kao da sud nije potpuno nezavisan od politike. Još jedna nepravilnost, iz ugla institucionalne transparentnosti, jeste to što javnost ne zna kako su sudije glasale. U mnogim pravnim sistemima kod važnih odluka postoje izdvojena mišljenja sudija ili jasno objavljeni rezultati glasanja, što omogućava građanima da razumiju pravnu logiku odluke. Kada toga nema, stvara se prostor za spekulacije i političke interpretacije, što dodatno narušava povjerenje u institucije“, kaže Marković.

Zbog svega toga, prema njenim riječima, cijela situacija djeluje loše za ugled države i pravnog sistema.

„Čak i da je sud donio odluku sa kojom se dio javnosti ne slaže, to bi barem pokazalo da institucija funkcioniše i preuzima odgovornost. Kada odluka izostane, stvara se utisak da sud nije imao snage ili volje da riješi spor koji je očigledno od ogromnog državnog značaja. U takvom ambijentu političke strukture nastavljaju da vode spor u javnosti, dok institucija koja bi trebalo da stavi tačku na pravnu dilemu ostaje nijema. Upravo zato mnogi građani ovu situaciju doživljavaju kao institucionalni neuspjeh, a ne samo kao običnu proceduralnu epizodu. Zato je Crnogorski forum i predložio dopunu Zakona o Ustavnom sudu i donošenje novog zakona kojim bi se formirao Ustavni savjet, posebno tijelo koje bi kontrolisalo rad sudija Ustavni sud Crne Gore, ali bez bilo kakvog miješanja u njihove odluke u konkretnim predmetima. Time bi se obezbijedila veća odgovornost i transparentnost u radu ove institucije, uz očuvanje pune nezavisnosti sudskog odlučivanja. Istovremeno, takvo rješenje bi otvorilo proces izbora sedam novih sudija, što je neophodno i hitno učiniti“, zaključila je ona.