Piše: Andrej Nikolaidis

Pero je, ponekad, zaista moćnije od mača.

Naročito pero koji ti je poklonio Donald Trump. Iako pero od njega nije dobio samo onaj ko ga nije tražio.

Nosilac Trumpovog pera, Aleksandar Vučić, sporazumom potpisanim u Washingtonu nije dobio samo ključeve Bijele kuće (taj suvenir je dobila i albanska strana), nego i ključeve Balkana.

Tim je sporazumom Vučić zaokružio svoju trijumfalnu sedmicu, koja je počela u nedjelju, porazom Mila Đukanovića u Crnoj Gori.

Mjeseci, pa i godine uloženog medijskog, obavještajnog, diplomatskog i lobističkog rada, kao i milioni uloženih eura, na koncu su se isplatili. „Pregaocu Bog daje mahove“, što vele u Crnoj Gori. Uticaj Srbije u Crnoj Gori bio je jak. Nakon izbora, još je jači. No ni približno tako snažan kako će biti za dvije godine, ako Amfilohijeva koalicija okupljena oko Demokratskog fronta kao najjačeg političkog subjekta i Karadžićevog ratnog ministra Miodraga Dake Davidovića kao kičme i mozga tog saveza, nakon prijevremenih izbora koji su izvjesni, samostalno ili u koaliciji sa drugim prosrpskim partijama, a bez Abazovića koji im u tom slučaju neće biti potreban, osvoji vlast.

Za početak, nova će crnogorska vlast, kao jedan od prvih, ako ne i prvi korak, povući Zakon o slobodi vjeroispovijesti. Nema danas nikakve sumnje da je taj zakon ubrzao politički kraj Đukanovića. Kao što nema nikakve sumnje da je taj zakon bio potreban, pravičan i, kao što je potvrdila i Venecijanska komisija, posve u skladu sa evropskom pravnom stečevinom. Vladajuća koalicija, međutim, nije imala snage da taj zakon sprovede i odbrani. Nije u tome imala ni podršku zapada, odakle je, kažu diplomatski izvori, Crna Gora više puta upozorena da „sada nije vrijeme za taj zakon“.

Upozorena je, Crna Gora, i da ne gradi „kineski autoput“ na Xi Jinpingovom „putu svile“. Pohlepa je bila jača od opreza.  (izvor: aktuelno.me)