Podgorica sa okolinom je od najstarijih vremena bila prirodno blagodatna za ljudska staništa. U okapini iznad Morače, naspram Bioča, otkriveni su u 15 slojeva brojni artefakti od prije 50 000 godina. U Momišićima, u Tološima na Grudi Boljevića, u Gostilju u Zeti, na Rakića Kućama, u Tuzima, u pećini Dučića… nađeni su vrijedni umjetnički predmeti ilirske, helenske, keltske, romanske kulture, koji datiraju do četvrtoga i trećega milenijuma prije nove ere. Proljetos je objavljena knjiga Novaka Andesilića u kojoj se nude preptpostavke i dokazi da parava Troja nije bila u Maloj Aziji, nego na lijevoj obali Cijevne na brdu Rogam i okolini.

Stari narodi znali su dobro gdje će podizati naselja i gradove. Rimska Doklea, između Zete i Morače, sa Širalijom posred sebe, dovoljan je dokaz, u novije vrijeme, nažalost, preklana želježničkom prugom, dalekovodom, asfaltnim putem. Na sastavcima Ribnice i Morače bila je rimska postaja (H)Alata, pa Podgorica sa prvim spomenima iz Kotorskoga arhiva u 14. vijeku,

Podgorica je nastala na sastavcima Ribnice i Morače. Najprije je tamo bila rimska postaja (H)Alata, dok je Birziminium/Berzumno za koji se smatralo da je prethodnik Podgorice ustvari Samobor, desetak kilometara jugo-istočno. Podgorica baštini i Duklju, sa kojom je sada spojena. Osnove za takve tvrdnje kojima se razlikuju i razdvajaju (H)Alata i Birziminium su:  Itinerarium Antonini (nastao oko 300. godine) u kome su: Anderba, Sallunto, Alata, Birziminio, Cinna i Scodra;  T a b u l a   P e u t i n g e r i a n a  (iz šestoga vijeka, nastala iz nekoga itinerera iz drugoga vijeka): Sanderva, Varis, Sallunto, Halata, Bersumno, Sinna, Scodre, te djelo anonimnoga ravenskoga geografa (iz devetoga vijeka): Bursumi, Aleta, Saluntum... (Pavle Mijović, Od Dokleje do Podgorice, Centralna narodna biblioteka  Republike Crne Gore “Đurđe Crnojević”, Cetinje 1998, str. 102-104)

U istorijskim izvorima nijesu potvrđeni navodi o Ribnici kao naselju, pogotovu gradu.

U Doba u kojem je začeta Podgorica nalazi se pretpostavka da je od tri grada koje je naveo Konstantin Porfirogenet kao nastaljaša Duklje Novigrad bi mogla da bude Podgorica.

U tekstu   Podgorica i njena okolina  (Od najstarijih vremena, objavljenom 1930. godine), dr Nikola Škerović nalazi da je “Podgorica pod raznim imenima prethodila i preživjela Duklju... Temelji starog podgoričkog grada (su) rimskog porijekla”. Nesumnjivo je, kaže, da Srbi nijesu izgradili utvrđenje na utoku Ribnice u Moraču prije Nemanjinoga rođenja. 

Prvi zapis je u Kotorskom arhivu avgusta 1326. godine. Najprije Jovan iz Podgorice (Johanes de Podgorize), podgorički trgovac, od koga potiče naziv, i neki Radovan. Pominju se u 1331. godini i Rajko (Rakar), sin mu Bogdan

U knjizi Podgorički brevijar (Pobjeda, 2018, strana 383),  zapisuje da je osnivač Podgorice „dalmatinski kralj“ Tugemir. U vrijeme kada knez Vladimir još nije došao na vlast u Duklji, znači u prvoj polovini desetoga, ili na kraju devetoga vijeka. Dubrovački pisac Jakov Lukari (Lukarević) smatra da je Podgoricu sagradio Tugemir. Njegoš u Svobodijadi opjevava vrijeme kada turski paša Topal u pohodu na Pipere s vojskom dođe K Tugomira drevnoj građi/Podgorici glasovitoj... nalazi podatke da je Podgorica izgrađena mnogo prije 814. godine. (str. 81). Pominje se i rukopisna bilješka iz crkve Sv. Đorđa da je gospodar gorske župe Marko podigao Podgoricu, prve kuće na obali Ribnice. Napominjem da Pavle Mijović osporava takav zapis. Navode se kao istorijski podaci nastanka Podgorce već pomenuti izmedju 812. - 814. godine, ili  tek nakon 962. godine.

Podgorica je Grad na vodi. Leži na podzemnome jezeru, Ribnica i Morača protiču kroz grad, sa obalama u drveću i rastinju koje liče na prašumu; Cijevna, Mareza i Sitnica na obodima, Skadarskim jezerom, koje je prirodno čudeso samo po sebi, nadomak, blizina Jadranskoga mora, i, zamalo, grad na moru… /Odvojene opštine Tuzi i Zeta prostorno mijenjaju Podgoricu./ 

Sve navedeno pokazuje da se ne može olako proglasiti da je Podgorica u vrijeme nastanka tvrđave Depedögen bila selo koju je nastavila turska kasaba. Turski putopisac Evlija Čelebija svojevremeno je opisao život pored tvrđave. Moja suzdržaost u vjerodostojnot je Čelebijino kazivanje da je sa brda iznad Podgorice vidio morsku obalu…

Izlišno je natjecanje potomaka Srba izbjeglica i uskoka pridođlica u Crnu Goru ispred turske najezde da je Nemanjin grad, i Bošnjaka da je turska palanka čija je Posgorica. Podgorica je Podgoričana/ki, crnogorska…