Škrinja

Odlazak velikana latinoameričke književnosti

Apr 15, 2025 2 Komentara

(15 riječi)

Dobitnik Nobelove nagrade, zvijezda međunarodnog buma latino pisaca, kao i predsjednički kandidat Perua

Peruanski romanopisac Mario Vargas Ljosa, jedna od ključnih figura koja je raspirila globalni bum latinoameričkih pisaca, umro je u 89. godini. Vijest o njegovoj smrti u nedelju objavila su njegova djeca Alvaro, Gonzalo i Morgana Vargas Ljosa.

"Preminuo je mirno u Limi...okružen porodicom" napisali su. "Njegov odlazak rastužiće njegove rođake, prijatelje i čitaoce širom svijeta, ali nadam se da će naći mir, kao što ga mi nalazimo u činjenici da je živio dug i bogat život pun avanture, dok za sobom ostavlja djela koja će ga nadživjeti."

Tokom karijere koja je trajala više od 50 godina, Vargas Ljosa pretočio je priču o moći i korupciji u niz romana među kojima su "Grad i psi", "Razgovor u katedrali" i "Jarčeva fešta". Živeći životom raznolikim koliko i njegova fikcija, Vargas Ljosa je doživio neuspjeh u trci za peruanskog predsjednika, bio dugo godina u svađi sa Gabrijelom Garsijom Markesom i osvojio Nobelovu nagradu 2010. godine.

Rođen u Arekipi 1936. godine, Vargas je počeo da radi kao reporter za kriminalistiku kad je imao samo 15 godina. Četiri godine kasnije, pobjegao je sa tridesetdvogodišnjom tetkom iz šire porodice, Huliom Urkidi, odluka koju je njegov otac nazvao "muževnim činom". Put u Pariz 1958. označio je početak šesnaestogodišnjeg života u inostranstvu, tokom kojeg je boravio u Madridu, Barseloni, Londonu, kao i francuskoj prestonici. Ali zahvaljujući tome što je radio kao novinar, voditelj i nastavnik, Vargas Ljosa je kroz fikciju počeo da se vraća u svoju rodnu zemlju.

Godine 1963, objavljen je njegov prvi roman "Grad i psi". Međutim, ova priča o ubistvu u vojnoj akademiji Leonsio Prado-gdje je Vargas proveo dvije godine kao tinejdžer-a potom i prikrivanje ubistva ocijenjeno je kao toliko šokantno u Peruu da se pričalo kako je spaljeno hiljade primjeraka knjige na školskom igralištu.

Vargas Ljosa je bio centralna figura "literarnog buma" u Latinskoj Americi, zajedno sa piscima kao što su Hulio Kortazar, Karlos Fuentes i Markes. Njegovom studijom iz 1971 "Garsija Markes: Priča o bogoubistvu" spojila je književnost novog doba sa onom starog doba u jedan razgovor, ali njegovo prijateljestvo sa ovim piscem nije trajalo. Kada je Markes dočekao Ljosu ispred bioskopa u Meksiko Sitiju 1976. godine, dobio je udarac šakom u glavu u znak otpozdrava. Tokom govora na jednom događaju u Madridu, tri godine nakom Markesove smrti 2014. godine, Ljosu je rastužila vijest o smrti bivšeg prijatelja, ali je odbio da objasni svoje razloge za svađu. "Bližimo se opasnom terenu" rekao je. "Došlo je vrijeme da stavimo tačku na ovaj razgovor".

Drame, pripovjetke i romani, uključujući Razgvor u katedrali, "Tetka Julija i piskaralo", "Rat za smak svijeta", potvrdili su njegov književni ugled. Ali kako je raslo njegovo ime, Vargas Ljosa se sve više uključivao u politiku. Udaljavajući se od marksizma iz mladosti, bio je voditelj emisije na peruanskoj televiziji i 1984. godine je odbio ponudu predsjednika Fernanda Belaunde Terija da postane predsjednik vlade.

Godine 1987. Vargas Ljosa je predvodio gomilu od 120000 ljudi na protest protiv planova za stavljanje institucija pod državnom kontrolom i ušao u predsjedničku trku. Tri godine kasnije, posle mnogo uznemirujućih telefonskih poziva i prijetnji smrću, poražen je u drugom krugu od Alberta Fudžimora i par sati kasnije je napustio zemlju.

"Nisam ništa slagao", rekao je za Gardijan 2002. "Rekao sam da su nam potrebne radikalne reforme i da treba da podnesemo žrtvu za društvo i to je u početku funkcionisalo. Onda je izbio prljavi rat u kom su se moje reforme prikazale kao nešto što bi uništilo poslove. To je bilo vlo efikasno, naročito među najsiromašnijima u društvu. Mi Latinoamerikanci više volimo obećanja nego stvarnost."

Vargas Ljosa je dobio špansko državljanstvo 1993. godine i nastavio da izdaje seriju drama, eseja i romana. "Jarčeva gozba", objavljena je 2000. godine, a na dominikanskog diktatora je ostavila zastrašujuć utisak. Roman iz 2006. godine, "Avanture nevaljale djevojčice" priča priču o ljubavnoj vezi koja sa prekidima traje više od 40 godina.

Kada su ga prozvali na Kraljevskoj akademiji nauka i umjetnosti 2010. godine, Vargas Ljosa je isprva pomislio da se šale. Nobelov laureat je bio bajka od jedne nedjelje, kako je izjavio za Gardijan, a košmar od godinu dana, budući da je zbog pažnje javnosti jedva bio u stanju da piše: "Ne možete zamisliti pritisak davanja intervjua, odlazaka na sajmove knjiga."

"Iz svog političkog iskustva sam naučio da sam ja pisac, ne političar" ispričao je Ljosa za Gardijan 2012. "Proživio sam ovakav život dijelom zahvaljući tome što sam želim da vodim avanturistički život. Ali moje najbolje avanture su više književne prirode, nego političke.

U periodu od 1976. do 1979. godine, bio je predsjednik grupacije PEN International, čiji cilj je bio sloboda izražavanja pisaca u svijetu. Dao je ostavku sa pozicije počasnog predsjednika 2019. godine zbog toga što je bio protiv pokreta za nezavisnost Katalonije i nakon što je pomenuta organizacija tražila puštanje dva katalonska lidera i tvrdila da proganjaju Katalonce "na takav način da to nije viđeno od Frankove diktature".

Uprkos međunarodnoj slavi, Ljosa je nastavio da odvaja vrijeme za fikciju i izdao četiri romana posle dobijanja Nobelove nagrade. Godine 2023, objavio je da će roman "Posvećujem vam svoju tišinu" biti njegov poslednji. "Iako sam optimista, ne vjerujem da ću živjeti dovoljno dugo da napišem novi roman, naročito iz razloga što mi treba tri ili četiri godine za pisanje. Ali nikad neću prestati da radim i nadam se da ću imate snage za dalje do kraja."

Vargas Ljosa se razveo od prve žene 1964 godine i oženio se najbližom rođakom Patricijom Ljosom, majkom Alvara, Gonzala i Margane. Posle 50 godina braka, ostavio je 2015. godine zbog Izabele Prejsler, majke pjevača Enrikea Iglesijasa. Ova veza je trajala do 2022. godine.

Tekst objavili Ričard Lea i Sian Kain u Gardijanu

Prevod: Darinka Jovanović

izvor: dan