Sudija Ustavnog suda Crne Gore Budimir Šćepanović, Desanka Lopičić i Dragana Đuranović reagovali su na jučerašnje navode predsjednice Ustavnog suda Snežane Armenko.

Njihovo reagovanje prenosimo integralno.

Predsjednica Ustavnog suda bi najbolje sačuvala integritet i dostojanstvo Ustavnog suda kada bi podnijela ostavku na tu funkciju, jer se dostojanstvo i integritet Ustavnog suda ne štite manipulacijama i upornim promovisanjem svojih stavova koji nijesu dobili podršku većine sudija Ustavnog suda. A što se tiče integriteta i dostojanstva nas troje sudija, mi taj integritet i dostojanstvo upravo štitimo od nje, pa nema potrebe, niti dozvoljavamo da ona o tome brine, a posebno ne na način na koji ona to radi. Ne branila ona ničiji integritet i dostojastvo na način na koji ,,brani’’ naš, a i svoj.

Ko gazi ustavne, zakonske i poslovničke norme jasno je iz našeg reagovanja objavljenog prethodnog dana.

Nijesmo mi iz hira reagovali ili radi zaštite ličnih interesa, kako ona navodi, već u cilju zaštite ustavnosti i zakonitosti i poštovanja višedecenijskog stava sudija Ustavnog suda (od njegovog osnivanja do danas) koji je primjenjivan prilikom utvrđivanja ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudije Ustavnog suda zbog sticanja uslova za starosnu penziju.

Naša koleginica, nažalost, Predsjednica, u svom stilu, manipulatorski, pokušava da opravda svoje postupke tvrdeći da smo iznijeli neistine, što nije tačno. U prilog tome idu činjenice da je Ustavni odbor dopis Predsjednici uputio 10.12.2024. godine, Predsjednica odgovorila Ustavnom odboru 12.12.2024. godine, a na naše traženje dopis nam je dostavila 16.12.2024. godine.

Insinuacija je da je raniji predsjednik Ustavnog suda Budimir Šćepanović u istoj ili sličnoj situaciji dostavio podatke za jednog sudiju Ustavnog suda. Te situacije su neuporedive iz sledećih razloga:

1) ti podaci su dostavljeni nakon četiri održane sjednice Ustavnog suda, na kojima je raspravljano o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije jednom sudiji Ustavnog suda zbog sticanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, na kojima nije postignuta jednoglasnost, ali ni većinski stav, pa je nakon dostavljanja obavještenja Ustavnom odboru o stavovima sudija Ustavnog suda (troje sudija je bilo stava da ispunjenost uslova treba cijeniti prema Zakonu o radu, a dvojica sudija su smatrali da te uslove treba cijeniti prema Zakonu o PIO), na zahtjev tog odbora izvršeno dostavljanje traženih podataka. Nakon toga, Skupština Crne Gore je konstatovala prestanak funkcije tom sudiji sa danom početka primjene izmjene Zakona o radu, kojom je propisano da radni odnos prestaje po sili zakona sa navršenih 66. godina života, umjesto sa 67.godina, kako je to ranije bilo propisano;

2) u sadašnjem, konkretnom, slučaju predsjednica Armenko nije zakazala, pa samim tim ni održala ni jednu sjednicu Ustavnog suda za više od pet mjeseci koja bi za predmet odlučivanja imala ispunjenost uslova za prestanak funkcije sudijama Ustavnog suda zbog sticanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, već je sračunato i, vjerujemo, dogovoreno odlagala zakazivanje i održavanje sjednice Ustavnog suda sa tom tačkom dnevnog reda, kako bi Ustavnom odboru pružila priliku da zatraži dostavljanje podataka o godinama života i radnom stažu sudija Ustavnog suda;

3) sjednicu Ustavnog suda nije htjela da zakaže ni na pisani zahtjev troje sudija za zakazivanje i održavanje sjednice Ustavnog suda na kojoj bi se odlučilo o ispunjenosti uslova za prestanak funkcije sudiji Budimiru Šćepanoviću zbog predstojećeg sticanja uslova za starosnu penziju i stim u vezi dostavili obavještenje ovlašćenom predlagaču, tj. Predsjedniku Crne Gore a ne Ustavnom odboru Skupštine;

4) konačno, sve ovo upućuje na zaključak da je Armenko perfidno zloupotrijebila raniju situaciji primjenjujući to na sadašnju neuporedivu situaciju.

Takođe, nije tačno da ,,dugogodišnje sudije Ustavnog suda, sa višedecenijskim iskustvom ne prave razliku između prestanka funkcije po sili Ustava i penzionisanja’’, jer mi upravo zbog višedecenijskog iskustva i stečenog znanja nemamo problem sa razumijevanjem i pravljenjem razlike između navedenih pravnih instituta, već imamo problem sa postupanjem Predsjednice suprotno Ustavu, Zakonu o Ustavnom sudu i Poslovniku o radu Ustavnog suda.