DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI
REAGOVANJE PREDSJEDNIŠTVA DANU I ODGOVOR GORANA SEKULOVIĆA
ACADEMIA DłOCLlTANA
SCIENTIARUM ET ARTIUM DOCLEANA CADEMY OF SCIENCE SANDARTS
Crna Gora Montenegro
Izlaganje Gorana Sekulovića na Crnogorskom portalu, pod naslovom“Zašto se prodajemo i predajemo?!” struktuirano je u 2 dijela. U prvom
dijelu On se bavi odnosima CANU i DANU, a u drugom dijelu isključivo “svojom” DANU. Odgovor
za prvi dio pripada onome na koga se odnosi. Drugi dio, čudan i sporan, odnosi se na DANU. Zato Predsjedništvo DANU ima obavezu
izvijestiti javnost o kritičkim tonovima
Senatora DANU Gorana Sekulovića.
On kaže:”Već duže vremena jedina aktivnost DANU je u slanju dopisa njenim članovima-da plaćaju
članarinu!” Da smo primorani živjeti od dobrovoljne“članarine” zbog odnosa
države prema DANU, to je tačno. Da CANU dobija milione za svoju poznatu
djelatnost, koju nećemo komentarisati,i to je tačno. Da većina članova (ne
svi)želi “održati u životu„ DANU da se ne
ugasi zbog: nedostatka finansijskih sredstava, zbog 3 fizička napada na njene
prostorije (nikad neotkrivenih od koga) i
zbog pokušaja otimanja prostorija koje su joj dodijeljene od Vlade CG, i to je
tačno. Većina članova DANU je „izdržava” dobrovoljnim prilozima da se ne bi
ugasila, to je posebno tačno. Iz njihovih “članarina” se
podmiruju osnovni troškovi njenog opstanka, i to je tačno. Neki članovi
Predsjedništva su isplaćivali od svojih penzija račun za
struju i telefon, i to je tačno.
Vrlo čudno je da On ne iznosi u javnost ono što bi trebalo da zna
ili rasčisti direktno sa institucijom čiji je Senator, već se fokusira na to da
je jedina aktivnost članarina. Pa eto ni to
nije tačno. DANU, i pored svih muka, fukcioniše i komunicira, u skladu sa
statutarnim obavezama i mogućnostima koje su joj na rasplaganju. Zbog učestalih
prigovora On je bio pozivan da dodje u DANU
radi razjašnjenja. Nije došao, a zašto ne
znamo. Kao član Senata imao je značajna prava i obaveze.
Prema Statutu- 7. Senata —Senat raspravlja o naučnim,
književnim, umjetničkim, istorijskim, humanističkim i svim drugim relevantnim
temama za djelatnost DANU”. 0 svojim stavovima i zaključcima
Senat je obavezan da obavijesti nadležne organe DANU. Nije nikad ni raspravljao
ni predlagao (projekte na primjer) ni obavještavao. DANU je od donacija uspjela
realizovati i nekoliko izdanja. DANU je
konkurisala na konkursima za nekoliko projekata. DANU je putem konkretnih
pismenih predloga za saradnju nudila dobre projekte nadležnim ministrima i
predsjednicima 43. i 44. Vlade.
DANU je predlagala i Projekat
Enciklopedije na kojoj On inisistira,i za
koju imamo već obradjen najveći dio. I nikada i ni
za šta nijesmo dobili čak ni odgovor. Možda to i nije čudno od aktuelnih
vlasti, kad se ima u vidu njihovo političko
shvatanje naše države. Ali bi bilo lepo(ili lijepo) da On pomogne da se riješe
ovi problemi, umjesto što se ovako visokointelektualno obrušio na “svoju” DANU.
On uporno insistira na: “Jasno je da ona(misli se na dobrovoljnu pomoć koju su
članovi DANU nazvali članarina) članarina, ma koliko bila, ne može pokrivati
(ne može naravno jer On, i još neki, odbija
da pomogne na ovaj način, što je njihovo neotudjivo pravo) ono što bi trebalo
da bude suština rada jedne akademije nauka i umjetnosti, a to su njeni stvaralački i istraživački projekti.” A bilo bi lepo
(ili lijepo)da On pomogne kao Senator DANU (član je Senata) da se to
i ostvari,
ukoliko ima dobre konekcije sa državom i onima koji dodjeljuju sredstva na
konkursima. Tako lepo frazeološki zvuči Njegova izjava „U ovoj zemlji još
uvijek su mogući konkursi u različitim ministarstvima i institucijama po
pitanju nauka i umjetnosti i podrške njihovim projektima.“. Očekuje se da
Senator uspije u onome u čemu Predsjedništvo nije, te obezbijedi sredstva od
ministarstava i institucija, što DANU do sada nije uspjela. Eto baš za projekte
koje bi on kreirao i
relizovao. Nadati se da je ovaj predlog prihvatljiv. Iz predhodnog
objašnjenja se vidi kako neprimjereno zvuči njegova izjava da:“I umjesto da se DANU u tom smjeru angažuje i svojom
stvaralačkom moći nametne javnosti i pokaže da njen apsolutno negativni i marginalizovani u
svakom pogledu u društvu položaj predstavlja apsurd i jedan od najvećih
promašaja naše države i zemlje, ona iscrpljuje svoj stvaralački kapacitet, odnosno
akademika koji je nepresušan, u slanju dopisa svojim članovima o članarini,ko
ju je platio a ko nije, sve do toga da će oni koji redovno uplaćuju članarinu, ako budu
pitali, moći uredno dobiti odgovor u koje svrhe se taj novac troši (sic!) a oni koji ne uplaćuju, opet
ako budu pitali ili ako se samo usude da pitaju, neće dobiti odgovor na
traženo pitanje!? (sic!)“. I tako sic po sic
On neukusno pokazuje da nije informisan ili nedobronamjeran -ako ne čita portal
i obavještenja koja stručna slużba šalje)) o radu
DANU. S obzirom na iskazane
visokokulturološke i naučne kapacitete možda je rješenje da On organizuje dalji
rad i vodi DANU, čemu Predjsedništvo unaprijed daje podršku- kako god On
predloži. Nije bez osnova da jedan aktuelni Senator bude sledeći Predsjednik
DANU, zar ne? Izvršiti nove izbore je vrlo jednostavno. Ako članovi DANU podrže
ovakve pretenzije, to će biti sasvim legitimno , posebno što će On, kako se da
zaključiti iz izlaganja, spasiti DANU.
Na kraju, preporučljivo je imati u vidu i
ovaj negov dio izajave , po principu da često
svako najbolje govori samom sebi. Evo ovako:“ A predstoji i „vrhunski“
stvaralački projekt (stiže vrlo brzo!) u vidu
precizne tabele koja će pokazati ko je sve i kada uplatio potrebnu članarinu, a ko nije ili možda samo (po)nekad! Uz dužno
poštovanje znanja i zvanja profesije i mjesta tehničkog sekretara u DANU,
dopisi o članarini iz ove institucije sa potpisom upravo tehničkog sekretara/tehničke
sekretarke, (p)ostaju u posljednje vrijeme njen najviši stvaralački akt! Ovde
bi se mogli pozvati i na Svevišnjeg u smislu— Bože, Bože, na što
može spasti stvaralački rejting i dostojanstvo
jedne institucije koja svojim pozivom I utemeljenjem, identitetom i ulogom u
društvu, zemlji i državi, treba da bude
njihov najviši naučni I umjetnički um!”. Da se ne bi
pogrešno shvatilo, prihvatamo greške tehničkog sekretara DANU, ali
odbijamo krivicu i doprinos velikosrpskoj agresiji. Na pitanje zašto se
predajemo što on pita „u ime svih nas“, intersantniji je onaj dio u kojem
kaže zašto se prodajemo. I mi
se pitamo, ali nemamo podataka o tome. Jedino je možda moguće to tumačiti po
već javnosti poznatom modelu: Mi smo za EU deklarativno, ali djelujemo
konkretno protiv EU (nemojte nikome otkrit javno). Ali i tu postoji problem,
jer se DANU u takvim suptilnim detektivskim rabotama slabo snalazi. Tu bi možda mogao pomoći Bog, kojeg On priziva.
Ali DANU to za sada ne umije, pa neka
nastavi ON, sa nadležnim za to...
PREDSJEDNIŠTV ODANU
ODGOVOR GORANA SEKULOVIĆA ONOM ‘’PREDSJEDNIŠTVU DANU’’
Prvo,
nije ''Izlaganje Gorana Sekulovića na Crnogorskom portalu'', već moja redovna
kolumna, koja je ovog puta naslovljena sa “Zašto se prodajemo i predajemo?!” Drugo, da sam
''senator DANU'' saznao sam neđe iz nekog medija. Niko me nije nikada
kontaktirao oko toga i koliko znam nije održana do sada niti jedna śednica tog organa DANU.
Pošto sam prisustvovao izboru novog rukovodstva i bio kritičan oko toga već na
toj izbornoj ''śednici DANU'' – prije svega zbog nedostatka eelementarnih
demokratskih i transparentnih procedura – mogu mislit kako se ''birao'' Senat i
kako sam ja ''biran'', tako da ne prihvatam takav način ''izbora'', odnosno
(ne)rada, što znači i titulisanje te vrste. Treće, ne brinite, nemam ambiciju
da bilo koga zamijenim u rukovodstvu DANU. Četvrto, i sadržaj reagovanja
''Predsjedništva DANU'' pokazuje nažalost jedno vrlo loše i tužno trenutno
stanje u DANU. ONO, tj. ''Predsjedništvo DANU'' se ponaša kao i svaki
birokratski, totalitarni i autokratski politički – u biti politikantski na što
upućuju redovi oko EU, Boga, ''suptilnih detektivskih rabota'', što je zaista ispod svakog
nivoa, ne samo akademskog – uzurpator i proganja kritičare i glasnike očigledne
činjenice da je ''CAR GO'', a ne pokušava da stvaralački ''isuši'' zajedno sa
akademskom ''pastvom'' upravo tu našu,
dakle, zajedničku, svih nas, močvaru ne-duha i ne-stila. Peto, uistinu je
potrebno izvršiti (ali, demokratske i transparentne!) izbore, dakle sa više
kandidata i ponuđenim programima, za rukovodstvo DANU, ali nikako ne stoji da
je moguće ''izvršiti
nove izbore vrlo jednostavno'', jer nijesu (iz)vršeni (ni) stari izbori! Šesto,
nije potrebno da ''članovi DANU podrže ovakve pretenzije'', jer nikakvih
pretenzija nema, osim želje da DANU bolje i kvalitetnije radi.
Sedmo, zašto ''ONO''
''odbijamo krivicu i doprinos
velikosrpskoj agresiji'', kad se o tome i ne radi. Osmo, kako ''ONO'' ne
prepoznaje i uvažava demokratski, produktivni i transparentni kapacitet bilo
čijeg kritički intoniranog diskursa zarad boljitka i napretka društva, u ovom
slučaju DANU? Deveto, jasan je odgovor na prethodno pitanje i otud valjda i
poziv da se ''rasčisti direktno sa institucijom čiji je Senator''! Deseto,
jedanaesto, itd., itd.... No, umjesto svega toga, dajem još jednom na
uvid javnosti moju kolumnu od 4. 10. 2023.g. u kojoj se govori o ''ONO(M)'' o
čemu se zapravo ovđe radi. Dakle, ''ONO'' ili Iz ništa u – ništa.
Iz
ništa u – ništa
Pisao sam već da se
dešava (naj)češće ista kulturna paradigma i kod procrnogorskih i kod
anticrnogorskih nauma i nakana nego što je slučajeva suprotno tome. Povod mi je
tada bila ocjena da se u Beogradu u jednom od, sada već inih, protesta protiv
Vučića, pojavila nova, drugačija, uistinu demokratska, svježa, kreativna
kulturna paradigma, koja je kao takva, dakle, različita od vladajuće i
uobičajene autokratske, nešto makar – obećala. No, utopila se, očito je, u
međuvremenu i ona u mulj, močvaru i živo blato vučićevske ''meke diktature''
iliti ''demo(n)krature'', i to u toj ''mjeri'' i količini da već poslovično
decenijama, na primjeru onoga što nas u Ctnoj Gori najviše naravno zanima, u
Srbiji i vlast i ''opozicija'' i dalje imaju isti klerofašistički, imperijalni,
načertanijevski ili čak i gori od toga, asimilatorski i šovinistički stav i
prema Crnogorcima i prema Crnoj Gori i prema njenim manjinskim narodima.
Pišući o jadu i
bijedi ranije DPS vladavine (i manje-više drugih suverenističkih stranaka),
utvrdio sam, opet u nekoj od ranijih kolumni, dakako još veći jad i još veću
bijedu aktuelne klerofašističke vlasti u Crnoj Gori, paradoksalno, možda još i
nakaznije i tragikomičnije, kao i svake druge vazalne vlasti, od one beogradske
i srpske u odnosu na koju se ugleda i prema kojoj se meri. I od koje dobija
glavne, strateške naredbe. No, klerofašistička vlast me čak toliko i ne zanima,
odnosno, ona radi već decenijama to što radi, a najvažnije je viđeti kako se mi
kojima je Crna Gora i pristojni i uređeni život u našoj državi u srcu borimo
protiv te ''iznenadne'' pošasti. Nesumnjivo, veoma, veoma traljavo i
neefikasno. Počev od suverenističkih stranaka pa sve do procrnogorskih
institucija, tj. onog malog broja još preostalih.
Ovih dana čitamo da
se osniva nova suverenistička crnogorska evropska partija. I pored čini se
objektivnih zamjerki već dokazanih patriota i u zemlji i u dijspori da u onim
prvim, inicijalnim redovima ima i previše onih iz DPS-ovskih ''klupa'', treba
pozdraviti svaki iskreni napor da se stanje u kome smo se našli počne
mijenjati. Na bolje naravno, jer smo se promjena na gore od 30. avgusta 2020.g.
već dobrano nagledali. Meni je zapalo za oko nešto drugo, vjerovatno zato što
sam i sam u toj jednoj instituciji a vrlo dobro znam kako ona trenutno nažalost
(ne)funkcioniše. Naime, u inicijativnom odboru za formiranje nove stranke
nalazi se priličan broj članova Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, mahom
iz redova novoprimljenih članova, uglavnom nakon 2020.g. ili čak i krajem maja
ove godine. I to je sasvim dobro načelno gledajući, jer iz portfolia sadašnje
DANU i buduće nove stranke sagledavamo veoma veliki broj kompatibilnih i
zajedničkih stavova i opredjeljenja, ciljeva i programskih platformi.
Ono što nije dobro i
što može znati samo ko je unutar DANU, to je da ova institucija trenutno vrlo
slabo može da podnese iole ozbiljniju provjeru svog kredibiliteta, demokratskog
i transparentnog ustrojstva i društvene i naučne evaluacije. A to se upravo –
što je prirodno a i od koga bi drugo – i traži i očekuje od aktivnosti i
angažmana samih članova DANU, što je sve izostalo i što sve izostaje u
posljednje vrijeme (ne)rada ove institucije. Ako budemo išli tako očekivanom
logikom ''prenošenja'' energije i javnosti, transparentnosti, demokratije,
inicijativnosti, začinjanja novih ideja i projekata – iz DANU u novu stranku –
bojim se da se neće imati šta i kako prenijeti i na što i kako se ugledati i
nasloniti, tj. nastaviti tamo đe se prethodno stalo i do čega se, do određenih
rezultata i vrijednosti, stiglo u prethodnom periodu, što se neizostavno mora
(is)poštovati i pozitivno prihvatiti i vrednovati. E tu bi se našlo onda
prostora za istinsko demokratsko pregnuće i jednu pravu stvaralačku kulturnu
paradigmu, a sve to nažalost u našem mentalnom i društvenom okruženju
konstantno izostaje i mi stalno iznova počinjemo od nule, sa prazne poljane, od
našeg apsolutnog i totalitarizmu i autokratiji tako sklonih ja pa ja paradigmi.
Počev od aktuelnog predsjednika države pa do rukovodstava naših procrnogorskih stranaka, institucija i
udruženja.
Zato smo i uvijek
pripravni da opravdamo svaki, naš lično pogotovo, ''manevarski'' potez kojim
kobajagi ''premošćujemo'' probleme i negativne pojave ''privremenim'' stanjima,
kojima zatim i vremenski i (ne)kvalitetno dajemo još veće i negativnije doprinose
apsolutno štetnim i razarajućim društvenim procesima, tokovima i rokovima! Kada
je bio izbor novog rukovodstva DANU na redu – iako za nove rukovodioce nijesam
imao ništa protiv – principijelno sam insistirao da sve bude krajnje
transparentno i demokratski i da obavezno bude više kandidata za svaku
rukovodnu funkciju. Odgovoreno mi je da sam u pravu, ali da su ''prilike''
takve da je ''sada'' najvažnije da se – slijedi već čuvena domaća
''sveznajuća'', ''sveobjašnjavajuća'' i ''sverješavajuća'' alfa-omega riječ –
''premosti'' aktuelno stanje u Akademiji koje karakteriše ''odsustvo''
praktično u toj vrsti interpretacije svega (rukovodstva, organizacije,
zakonodavnih i pravnih akata...!?). Dakle, ''najvažnije'' je u tom ''trenutku''
da se ''anarhija'' i ''bezvlašće'' nadomjeste u suštini samoproklamovanim i
samoprozvanim ''spasiocima'' institucije, jer evo u času kada su oni stupili na
''tron'' ničega nije bilo na što su se mogli osloniti i ugledati. A od tada evo
već duže vremena nikako da Akademija organizuje jedan jedini pravi sastanak
svog cjelokupnog članstva iliti svoje Skupštine, nikako da već evo sad i
godinama se organizuje na sva zvona oglašavani budući naučni skup o svemu ovome što nam se u državi desilo i što
nam se dešava i što če nam se još i dešavati, jer ipak je ovo naučna akademija
a ona bi i time morala malčice, jelte' da se pozabavi. Ili možda i nije tako.
Možda je dovoljan tu i tamo neki individualan istup ili intervju aktuelnog
nekog rukovodioca Akademije i to je sasvim dovoljno!? Možda se i tako može
pristupiti DANU, ali to sigurno onda nije DANU i nije ono zbog čega su je njeni
oci i utemeljivači osnovali. Da ne govorimo da se evo već četiri mjeseci DANU u
onom pravom, kolektivnom i združenom da ne kažem istinski demokratskom
''desantnom' nastupu ne izjašnjava i ne javlja. Evo ni o posljednjem čišćenju praktično jedinog
još preostalog institucionalnog crnogorskog traga u identitetskoj sferi što se
sprema ovih dana prema FCJIK ili daleko bilo u odnosu na najnoviju ''evropsku''
agendu predsjednika države. A da ne govirmo što bi se reklo na kraju a bogami
može se reći i na početku – jer je to lična karta jedne institucije, u ovom slučaju DANU – da u ispisu članova DANU
ima i onih koji već godinama ne dolaze i ne odazivaju se ni na kakve inicijative
ove institucije, od onih koji su u međuvremenu postali članovi CANU (osim
jednog časnog izuzetka), do onih članova koji nijesu ni u CANU, ali su se već
odavno javno – što je za moralni respekt i za prihvatanje bez obzira slagali se
s tim ili ne – ideološki i programski distancirali i odrekli članstva u DANU.
Aljkavosti popisu članstva doprinosi i to što se ne ažurira, što i dalje ima u
međuvremenu nažalost preminulih, a posebno padaju u oči takvi ''biseri'' kao
što su oni da su neki profesionalno predstavljeni kao ''kritičari'', neki kao
''profesori'' (ne zna se čega, iako im na početku stoji i ta titula u
skraćenici), neujednačeni su standardi titulisanja pa je neđe dr. sc. prisutno
a neđe ne, miješaju se kategorije inostranih i dopisnih članova, ne reflektuju
se i nijesu prisutni precizni kriterijumi, ni vremenski ni stvaralački, tj.
referencijalno-bio-bibliografski, o tome kad, kako i ko, s čime i na koji način
se ''premješta'' i ''nagrađuje'' iz kategorije vanrednog u redovno članstvo,
nedefinisan je status i rad Senata DANU (koji čak i nije zvanično izabrao novo
rukovodstvo), itd.
Kada se tome doda da
je zadnja elektronska sjednica održana još prije četiri mjeseca (a korona,
makar ona prethodna, davno prošla!?), a da je na njoj usvojen zapisnik sa
sjednice još od prije nekoliko godina, da nijesu konstituisana Odjeljenja
Akademije i njihova rukovodstva, da ne govorimo o radu eventualno Akademijskih
odbora (s obzirom da sam član Odbora za filozofiju, sociologiju i psihologiju
CANU znam da ni tamo nije mnogo bolji slučaj), da se neadekvatno i sve slabije
afirmiše i promoviše izdavačka djelatnost DANU i njeno učešće na Sajmovima
knjiga, itd – onda se dobija prava slika (ne)rada DANU. I ne pišem prvi put o
tome i što je čini mi se najvažnije, to sam u okvirima DANU i prvo i jedino
tako i govorio. Doduše, u posljednje vrijeme samo kada sam pozivan na neke
konsultativne dogovore, a to je bilo dosta davno. U međuvremenu čak je i
elektronska komunikacija zamrla, pa se sada ni u godinu dana ne može na prste
izbrojati ta vrsta ''prepiske'' u odnosu na takvu praksu ranijeg rukovodstva
iliti predsjednika nekadašnjeg Sretena Perovića čak na nivou i jedne neđelje
dana!? A rečeno je samo da se ''premosti'' to ''trenutno'' stanje pa će
''procvjetati'' ruže, nešto slično kao što se to sada pretpostavlja, traži i
potrebuje u odnosu na stanje u Crnogorskoj pravoslavnoj crlvi. Baš se nekako,
čini mi se, eto ta dva ''trenutna''
stanja u mnogome sliče! Nešto u stilu: samo je dovoljno da vi odete i sve će
biti u ponajboljem redu! Sjećate se slične rečenice u času ''događanja
naroda'', odnosno početka tzv. ''antibirokratske revolucije'' u Crnoj Gori. Sve
je to naravno posljedica jedne nedozrele, nekulturne atmosfere, koja niti
čojski niti dostojanstveno stupa na javnu scenu, a proklamuje upravo takva
jedna verbalna obećanja (narodna mudrost kaže ne slušaj ga no gledaj što
radi!), poslije čega naravno moraju i ostati samo prazna obećanja na jednoj, a
pusta razočarenja na drugoj strani, strani onoj pučkoj, narodnoj, zbog koje bi
uostalom i trebala da se potrudi ona prva strana da zbiljski i ozbiljno započne
da nešto uistinu radi i time zadobije produktivno i realno povjerenje koje će
se onda pretvoriti u zajedničko dobro i zajednički boljitak svih nas u ovoj
našoj jedinoj Crnoj Gori.
Tu mi je, dakle,
''kvaka'' i ove kolumne i njenog povoda. Sjajno je to što su neke kolege iz
DANU stupile u inicijativni odbor nove suverenističke stranke, ali čini mi se
da bi prije toga trebali u samoj DANU svi mi zajedno da raspršimo mrak i da tu
na izvoru naučne i umjetničke misli ove naše predivne Crne Gore započnemo jednu
novu misiju koja će biti garant i snaga uspješnog ishoda svakog drugog istog,
sličnog ili po ''dubini'' i ''širini'' društvenog zahvata, različitog poduhvata
i strateškog planiranja. Jeste, oni praktično u DANU i nijesu imali vremena da
''zasuču'' rukave i krenu u rad na obnovi DANU. Ali, ne zavaravajmo se, to i
njih i nas čeka, i nema predaha, ni jednog jedinog dana, jer neprijatelj Crne
Gore ne da je pred njenim vratima, već u njenom srcu. U suprotnom, svi su
izgledi da će priča o ovom dijelu nove stranke iliti o odnosu i prisustvu
jednog broja članova DANU u njoj, biti sljedeća: Iz ništa u – ništa.
0 Komentara