U fokusu

DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI

REAGOVANJE PREDSJEDNIŠTVA DANU I ODGOVOR GORANA SEKULOVIĆA

Nov 23, 2024 2 Komentara

(15 riječi)

ACADEMIA DłOCLlTANA SCIENTIARUM ET ARTIUM DOCLEANA CADEMY OF SCIENCE SANDARTS

Crna Gora Montenegro

Izlaganje Gorana Sekulovića na Crnogorskom portalu, pod naslovom“Zašto se prodajemo i predajemo?!” struktuirano je u 2 dijela. U prvom dijelu On se bavi odnosima CANU i DANU, a u drugom dijelu isključivo “svojom” DANU. Odgovor za prvi dio pripada onome na koga se odnosi. Drugi dio, čudan i sporan, odnosi se na DANU. Zato Predsjedništvo DANU ima obavezu izvijestiti javnost o kritičkim tonovima Senatora DANU Gorana Sekulovića. 

On kaže:”Već duže vremena jedina aktivnost DANU je u slanju dopisa njenim članovima-da plaćaju članarinu!” Da smo primorani živjeti od dobrovoljne“članarine” zbog odnosa države prema DANU, to je tačno. Da CANU dobija milione za svoju poznatu djelatnost, koju nećemo komentarisati,i to je tačno. Da većina članova (ne svi)želi “održati u životu„ DANU da se ne ugasi zbog: nedostatka finansijskih sredstava, zbog 3 fizička napada na njene prostorije (nikad neotkrivenih od koga) i zbog pokušaja otimanja prostorija koje su joj dodijeljene od Vlade CG, i to je tačno. Većina članova DANU je „izdržava” dobrovoljnim prilozima da se ne bi ugasila, to je posebno tačno. Iz njihovih “članarina” se podmiruju osnovni troškovi njenog opstanka, i to je tačno. Neki članovi Predsjedništva su isplaćivali od svojih penzija račun za struju i telefon, i to je tačno. 

Vrlo čudno je da On ne iznosi u javnost ono što bi trebalo da zna ili rasčisti direktno sa institucijom čiji je Senator, već se fokusira na to da je jedina aktivnost članarina. Pa eto ni to nije tačno. DANU, i pored svih muka, fukcioniše i komunicira, u skladu sa statutarnim obavezama i mogućnostima koje su joj na rasplaganju. Zbog učestalih prigovora On je bio pozivan da dodje u DANU radi razjašnjenja. Nije došao, a zašto ne znamo. Kao član Senata imao je značajna prava i obaveze. Prema Statutu- 7. Senata —Senat raspravlja o naučnim, književnim, umjetničkim, istorijskim, humanističkim i svim drugim relevantnim temama za djelatnost DANU”. 0 svojim stavovima i zaključcima Senat je obavezan da obavijesti nadležne organe DANU. Nije nikad ni raspravljao ni predlagao (projekte na primjer) ni obavještavao. DANU je od donacija uspjela realizovati i nekoliko izdanja. DANU je konkurisala na konkursima za nekoliko projekata. DANU je putem konkretnih pismenih predloga za saradnju nudila dobre projekte nadležnim ministrima i predsjednicima 43. i 44. Vlade. 

DANU je predlagala i Projekat Enciklopedije na kojoj On inisistira,i za koju imamo već obradjen najveći dio. I nikada i ni za šta nijesmo dobili čak ni odgovor. Možda to i nije čudno od aktuelnih vlasti, kad se ima u vidu njihovo političko shvatanje naše države. Ali bi bilo lepo(ili lijepo) da On pomogne da se riješe ovi problemi, umjesto što se ovako visokointelektualno obrušio na “svoju” DANU. 

On uporno insistira na: “Jasno je da ona(misli se na dobrovoljnu pomoć koju su članovi DANU nazvali članarina) članarina, ma koliko bila, ne može pokrivati (ne može naravno jer On, i još neki, odbija da pomogne na ovaj način, što je njihovo neotudjivo pravo) ono što bi trebalo da bude suština rada jedne akademije nauka i umjetnosti, a to su njeni stvaralački i  istraživački projekti.” A bilo bi lepo (ili lijepo)da On pomogne kao Senator DANU (član je Senata) da se to i ostvari, ukoliko ima dobre konekcije sa državom i onima koji dodjeljuju sredstva na konkursima. Tako lepo frazeološki zvuči Njegova izjava „U ovoj zemlji još uvijek su mogući konkursi u različitim ministarstvima i institucijama po pitanju nauka i umjetnosti i podrške njihovim projektima.“. Očekuje se da Senator uspije u onome u čemu Predsjedništvo nije, te obezbijedi sredstva od ministarstava i institucija, što DANU do sada nije uspjela. Eto baš za projekte koje bi on kreirao i relizovao. Nadati se da je ovaj predlog prihvatljiv. Iz predhodnog objašnjenja se vidi kako neprimjereno zvuči njegova izjava da:“I umjesto da se DANU u tom smjeru angažuje i svojom stvaralačkom moći nametne javnosti i pokaže da njen apsolutno negativni i marginalizovani u svakom pogledu u društvu položaj predstavlja apsurd i jedan od najvećih promašaja naše države i zemlje, ona iscrpljuje svoj stvaralački kapacitet, odnosno akademika koji je nepresušan, u slanju dopisa svojim članovima o članarini,ko ju je platio a ko nije, sve do toga da će oni koji redovno uplaćuju članarinu, ako budu pitali, moći uredno dobiti odgovor u koje svrhe se taj novac troši (sic!) a oni koji ne uplaćuju, opet ako budu pitali ili ako se samo usude da pitaju, neće dobiti odgovor na traženo pitanje!? (sic!)“. I tako sic po sic On neukusno pokazuje da nije informisan ili nedobronamjeran -ako ne čita portal i obavještenja koja stručna slużba šalje)) o radu DANU. S obzirom na iskazane visokokulturološke i naučne kapacitete možda je rješenje da On organizuje dalji rad i vodi DANU, čemu Predjsedništvo unaprijed daje podršku- kako god On predloži. Nije bez osnova da jedan aktuelni Senator bude sledeći Predsjednik DANU, zar ne? Izvršiti nove izbore je vrlo jednostavno. Ako članovi DANU podrže ovakve pretenzije, to će biti sasvim legitimno , posebno što će On, kako se da zaključiti iz izlaganja, spasiti DANU.

Na kraju, preporučljivo je imati u vidu i ovaj negov dio izajave , po principu da često svako najbolje govori samom sebi. Evo ovako:“ A predstoji i „vrhunski“ stvaralački projekt (stiže vrlo brzo!) u vidu precizne tabele koja će pokazati ko je sve i kada uplatio potrebnu članarinu, a ko nije ili možda samo (po)nekad! Uz dužno poštovanje znanja i zvanja profesije i mjesta tehničkog sekretara u DANU, dopisi o članarini iz ove institucije sa potpisom upravo tehničkog sekretara/tehničke sekretarke, (p)ostaju u posljednje vrijeme njen najviši stvaralački akt! Ovde bi se mogli pozvati i na Svevišnjeg u smislu— Bože, Bože, na što može spasti stvaralački rejting i dostojanstvo jedne institucije koja svojim pozivom I utemeljenjem, identitetom i ulogom u društvu, zemlji i državi, treba da bude njihov najviši naučni I umjetnički um!”. Da se ne bi pogrešno shvatilo, prihvatamo greške tehničkog sekretara DANU, ali odbijamo krivicu i doprinos velikosrpskoj agresiji. Na pitanje zašto se predajemo što on pita „u ime svih nas“, intersantniji  je onaj dio u kojem kaže zašto se prodajemo. I mi se pitamo, ali nemamo podataka o tome. Jedino je možda moguće to tumačiti po već javnosti poznatom modelu: Mi smo za EU deklarativno, ali djelujemo konkretno protiv EU (nemojte nikome otkrit javno). Ali i tu postoji problem, jer se DANU u takvim suptilnim detektivskim rabotama slabo snalazi. Tu bi možda mogao pomoći Bog, kojeg On priziva. Ali DANU to za sada ne umije, pa neka nastavi ON, sa nadležnim za to...

 

PREDSJEDNIŠTVO DANU

ODGOVOR GORANA SEKULOVIĆA ONOM ‘’PREDSJEDNIŠTVU DANU’’

 

Prvo, nije ''Izlaganje Gorana Sekulovića na Crnogorskom portalu'', već moja redovna kolumna, koja je ovog puta naslovljena sa “Zašto se prodajemo i predajemo?!” Drugo, da sam ''senator DANU'' saznao sam neđe iz nekog medija. Niko me nije nikada kontaktirao oko toga i koliko znam nije održana do sada niti jedna śednica tog organa DANU. Pošto sam prisustvovao izboru novog rukovodstva i bio kritičan oko toga već na toj izbornoj ''śednici DANU'' – prije svega zbog nedostatka eelementarnih demokratskih i transparentnih procedura – mogu mislit kako se ''birao'' Senat i kako sam ja ''biran'', tako da ne prihvatam takav način ''izbora'', odnosno (ne)rada, što znači i titulisanje te vrste. Treće, ne brinite, nemam ambiciju da bilo koga zamijenim u rukovodstvu DANU. Četvrto, i sadržaj reagovanja ''Predsjedništva DANU'' pokazuje nažalost jedno vrlo loše i tužno trenutno stanje u DANU. ONO, tj. ''Predsjedništvo DANU'' se ponaša kao i svaki birokratski, totalitarni i autokratski politički – u biti politikantski na što upućuju redovi oko EU, Boga, ''suptilnih detektivskih rabota'', što je zaista ispod svakog nivoa, ne samo akademskog – uzurpator i proganja kritičare i glasnike očigledne činjenice da je ''CAR GO'', a ne pokušava da stvaralački ''isuši'' zajedno sa akademskom ''pastvom''  upravo tu našu, dakle, zajedničku, svih nas, močvaru ne-duha i ne-stila. Peto, uistinu je potrebno izvršiti (ali, demokratske i transparentne!) izbore, dakle sa više kandidata i ponuđenim programima, za rukovodstvo DANU, ali nikako ne stoji da je moguće ''izvršiti nove izbore vrlo jednostavno'', jer nijesu (iz)vršeni (ni) stari izbori! Šesto, nije potrebno da ''članovi DANU podrže ovakve pretenzije'', jer nikakvih pretenzija nema, osim želje da DANU bolje i kvalitetnije radi. Sedmo, zašto ''ONO'' ''odbijamo krivicu i doprinos velikosrpskoj agresiji'', kad se o tome i ne radi. Osmo, kako ''ONO'' ne prepoznaje i uvažava demokratski, produktivni i transparentni kapacitet bilo čijeg kritički intoniranog diskursa zarad boljitka i napretka društva, u ovom slučaju DANU? Deveto, jasan je odgovor na prethodno pitanje i otud valjda i poziv da se ''rasčisti direktno sa institucijom čiji je Senator''! Deseto, jedanaesto, itd., itd.... No, umjesto svega toga, dajem još jednom na uvid javnosti moju kolumnu od 4. 10. 2023.g. u kojoj se govori o ''ONO(M)'' o čemu se zapravo ovđe radi. Dakle, ''ONO'' ili Iz ništa u – ništa.

Iz ništa u – ništa

Pisao sam već da se dešava (naj)češće ista kulturna paradigma i kod procrnogorskih i kod anticrnogorskih nauma i nakana nego što je slučajeva suprotno tome. Povod mi je tada bila ocjena da se u Beogradu u jednom od, sada već inih, protesta protiv Vučića, pojavila nova, drugačija, uistinu demokratska, svježa, kreativna kulturna paradigma, koja je kao takva, dakle, različita od vladajuće i uobičajene autokratske, nešto makar – obećala. No, utopila se, očito je, u međuvremenu i ona u mulj, močvaru i živo blato vučićevske ''meke diktature'' iliti ''demo(n)krature'', i to u toj ''mjeri'' i količini da već poslovično decenijama, na primjeru onoga što nas u Ctnoj Gori najviše naravno zanima, u Srbiji i vlast i ''opozicija'' i dalje imaju isti klerofašistički, imperijalni, načertanijevski ili čak i gori od toga, asimilatorski i šovinistički stav i prema Crnogorcima i prema Crnoj Gori i prema njenim manjinskim narodima.

Pišući o jadu i bijedi ranije DPS vladavine (i manje-više drugih suverenističkih stranaka), utvrdio sam, opet u nekoj od ranijih kolumni, dakako još veći jad i još veću bijedu aktuelne klerofašističke vlasti u Crnoj Gori, paradoksalno, možda još i nakaznije i tragikomičnije, kao i svake druge vazalne vlasti, od one beogradske i srpske u odnosu na koju se ugleda i prema kojoj se meri. I od koje dobija glavne, strateške naredbe. No, klerofašistička vlast me čak toliko i ne zanima, odnosno, ona radi već decenijama to što radi, a najvažnije je viđeti kako se mi kojima je Crna Gora i pristojni i uređeni život u našoj državi u srcu borimo protiv te ''iznenadne'' pošasti. Nesumnjivo, veoma, veoma traljavo i neefikasno. Počev od suverenističkih stranaka pa sve do procrnogorskih institucija, tj. onog malog broja još preostalih.

Ovih dana čitamo da se osniva nova suverenistička crnogorska evropska partija. I pored čini se objektivnih zamjerki već dokazanih patriota i u zemlji i u dijspori da u onim prvim, inicijalnim redovima ima i previše onih iz DPS-ovskih ''klupa'', treba pozdraviti svaki iskreni napor da se stanje u kome smo se našli počne mijenjati. Na bolje naravno, jer smo se promjena na gore od 30. avgusta 2020.g. već dobrano nagledali. Meni je zapalo za oko nešto drugo, vjerovatno zato što sam i sam u toj jednoj instituciji a vrlo dobro znam kako ona trenutno nažalost (ne)funkcioniše. Naime, u inicijativnom odboru za formiranje nove stranke nalazi se priličan broj članova Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, mahom iz redova novoprimljenih članova, uglavnom nakon 2020.g. ili čak i krajem maja ove godine. I to je sasvim dobro načelno gledajući, jer iz portfolia sadašnje DANU i buduće nove stranke sagledavamo veoma veliki broj kompatibilnih i zajedničkih stavova i opredjeljenja, ciljeva i programskih platformi.

Ono što nije dobro i što može znati samo ko je unutar DANU, to je da ova institucija trenutno vrlo slabo može da podnese iole ozbiljniju provjeru svog kredibiliteta, demokratskog i transparentnog ustrojstva i društvene i naučne evaluacije. A to se upravo – što je prirodno a i od koga bi drugo – i traži i očekuje od aktivnosti i angažmana samih članova DANU, što je sve izostalo i što sve izostaje u posljednje vrijeme (ne)rada ove institucije. Ako budemo išli tako očekivanom logikom ''prenošenja'' energije i javnosti, transparentnosti, demokratije, inicijativnosti, začinjanja novih ideja i projekata – iz DANU u novu stranku – bojim se da se neće imati šta i kako prenijeti i na što i kako se ugledati i nasloniti, tj. nastaviti tamo đe se prethodno stalo i do čega se, do određenih rezultata i vrijednosti, stiglo u prethodnom periodu, što se neizostavno mora (is)poštovati i pozitivno prihvatiti i vrednovati. E tu bi se našlo onda prostora za istinsko demokratsko pregnuće i jednu pravu stvaralačku kulturnu paradigmu, a sve to nažalost u našem mentalnom i društvenom okruženju konstantno izostaje i mi stalno iznova počinjemo od nule, sa prazne poljane, od našeg apsolutnog i totalitarizmu i autokratiji tako sklonih ja pa ja paradigmi. Počev od aktuelnog predsjednika države pa do rukovodstava  naših procrnogorskih stranaka, institucija i udruženja.

Zato smo i uvijek pripravni da opravdamo svaki, naš lično pogotovo, ''manevarski'' potez kojim kobajagi ''premošćujemo'' probleme i negativne pojave ''privremenim'' stanjima, kojima zatim i vremenski i (ne)kvalitetno dajemo još veće i negativnije doprinose apsolutno štetnim i razarajućim društvenim procesima, tokovima i rokovima! Kada je bio izbor novog rukovodstva DANU na redu – iako za nove rukovodioce nijesam imao ništa protiv – principijelno sam insistirao da sve bude krajnje transparentno i demokratski i da obavezno bude više kandidata za svaku rukovodnu funkciju. Odgovoreno mi je da sam u pravu, ali da su ''prilike'' takve da je ''sada'' najvažnije da se – slijedi već čuvena domaća ''sveznajuća'', ''sveobjašnjavajuća'' i ''sverješavajuća'' alfa-omega riječ – ''premosti'' aktuelno stanje u Akademiji koje karakteriše ''odsustvo'' praktično u toj vrsti interpretacije svega (rukovodstva, organizacije, zakonodavnih i pravnih akata...!?). Dakle, ''najvažnije'' je u tom ''trenutku'' da se ''anarhija'' i ''bezvlašće'' nadomjeste u suštini samoproklamovanim i samoprozvanim ''spasiocima'' institucije, jer evo u času kada su oni stupili na ''tron'' ničega nije bilo na što su se mogli osloniti i ugledati. A od tada evo već duže vremena nikako da Akademija organizuje jedan jedini pravi sastanak svog cjelokupnog članstva iliti svoje Skupštine, nikako da već evo sad i godinama se organizuje na sva zvona oglašavani budući naučni skup  o svemu ovome što nam se u državi desilo i što nam se dešava i što če nam se još i dešavati, jer ipak je ovo naučna akademija a ona bi i time morala malčice, jelte' da se pozabavi. Ili možda i nije tako. Možda je dovoljan tu i tamo neki individualan istup ili intervju aktuelnog nekog rukovodioca Akademije i to je sasvim dovoljno!? Možda se i tako može pristupiti DANU, ali to sigurno onda nije DANU i nije ono zbog čega su je njeni oci i utemeljivači osnovali. Da ne govorimo da se evo već četiri mjeseci DANU u onom pravom, kolektivnom i združenom da ne kažem istinski demokratskom ''desantnom' nastupu ne izjašnjava i ne javlja. Evo  ni o posljednjem čišćenju praktično jedinog još preostalog institucionalnog crnogorskog traga u identitetskoj sferi što se sprema ovih dana prema FCJIK ili daleko bilo u odnosu na najnoviju ''evropsku'' agendu predsjednika države. A da ne govirmo što bi se reklo na kraju a bogami može se reći i na početku – jer je to lična karta jedne institucije,  u ovom slučaju DANU – da u ispisu članova DANU ima i onih koji već godinama ne dolaze i ne odazivaju se ni na kakve inicijative ove institucije, od onih koji su u međuvremenu postali članovi CANU (osim jednog časnog izuzetka), do onih članova koji nijesu ni u CANU, ali su se već odavno javno – što je za moralni respekt i za prihvatanje bez obzira slagali se s tim ili ne – ideološki i programski distancirali i odrekli članstva u DANU. Aljkavosti popisu članstva doprinosi i to što se ne ažurira, što i dalje ima u međuvremenu nažalost preminulih, a posebno padaju u oči takvi ''biseri'' kao što su oni da su neki profesionalno predstavljeni kao ''kritičari'', neki kao ''profesori'' (ne zna se čega, iako im na početku stoji i ta titula u skraćenici), neujednačeni su standardi titulisanja pa je neđe dr. sc. prisutno a neđe ne, miješaju se kategorije inostranih i dopisnih članova, ne reflektuju se i nijesu prisutni precizni kriterijumi, ni vremenski ni stvaralački, tj. referencijalno-bio-bibliografski, o tome kad, kako i ko, s čime i na koji način se ''premješta'' i ''nagrađuje'' iz kategorije vanrednog u redovno članstvo, nedefinisan je status i rad Senata DANU (koji čak i nije zvanično izabrao novo rukovodstvo), itd.

Kada se tome doda da je zadnja elektronska sjednica održana još prije četiri mjeseca (a korona, makar ona prethodna, davno prošla!?), a da je na njoj usvojen zapisnik sa sjednice još od prije nekoliko godina, da nijesu konstituisana Odjeljenja Akademije i njihova rukovodstva, da ne govorimo o radu eventualno Akademijskih odbora (s obzirom da sam član Odbora za filozofiju, sociologiju i psihologiju CANU znam da ni tamo nije mnogo bolji slučaj), da se neadekvatno i sve slabije afirmiše i promoviše izdavačka djelatnost DANU i njeno učešće na Sajmovima knjiga, itd – onda se dobija prava slika (ne)rada DANU. I ne pišem prvi put o tome i što je čini mi se najvažnije, to sam u okvirima DANU i prvo i jedino tako i govorio. Doduše, u posljednje vrijeme samo kada sam pozivan na neke konsultativne dogovore, a to je bilo dosta davno. U međuvremenu čak je i elektronska komunikacija zamrla, pa se sada ni u godinu dana ne može na prste izbrojati ta vrsta ''prepiske'' u odnosu na takvu praksu ranijeg rukovodstva iliti predsjednika nekadašnjeg Sretena Perovića čak na nivou i jedne neđelje dana!? A rečeno je samo da se ''premosti'' to ''trenutno'' stanje pa će ''procvjetati'' ruže, nešto slično kao što se to sada pretpostavlja, traži i potrebuje u odnosu na stanje u Crnogorskoj pravoslavnoj crlvi. Baš se nekako, čini mi se,  eto ta dva ''trenutna'' stanja u mnogome sliče! Nešto u stilu: samo je dovoljno da vi odete i sve će biti u ponajboljem redu! Sjećate se slične rečenice u času ''događanja naroda'', odnosno početka tzv. ''antibirokratske revolucije'' u Crnoj Gori. Sve je to naravno posljedica jedne nedozrele, nekulturne atmosfere, koja niti čojski niti dostojanstveno stupa na javnu scenu, a proklamuje upravo takva jedna verbalna obećanja (narodna mudrost kaže ne slušaj ga no gledaj što radi!), poslije čega naravno moraju i ostati samo prazna obećanja na jednoj, a pusta razočarenja na drugoj strani, strani onoj pučkoj, narodnoj, zbog koje bi uostalom i trebala da se potrudi ona prva strana da zbiljski i ozbiljno započne da nešto uistinu radi i time zadobije produktivno i realno povjerenje koje će se onda pretvoriti u zajedničko dobro i zajednički boljitak svih nas u ovoj našoj jedinoj Crnoj Gori.

Tu mi je, dakle, ''kvaka'' i ove kolumne i njenog povoda. Sjajno je to što su neke kolege iz DANU stupile u inicijativni odbor nove suverenističke stranke, ali čini mi se da bi prije toga trebali u samoj DANU svi mi zajedno da raspršimo mrak i da tu na izvoru naučne i umjetničke misli ove naše predivne Crne Gore započnemo jednu novu misiju koja će biti garant i snaga uspješnog ishoda svakog drugog istog, sličnog ili po ''dubini'' i ''širini'' društvenog zahvata, različitog poduhvata i strateškog planiranja. Jeste, oni praktično u DANU i nijesu imali vremena da ''zasuču'' rukave i krenu u rad na obnovi DANU. Ali, ne zavaravajmo se, to i njih i nas čeka, i nema predaha, ni jednog jedinog dana, jer neprijatelj Crne Gore ne da je pred njenim vratima, već u njenom srcu. U suprotnom, svi su izgledi da će priča o ovom dijelu nove stranke iliti o odnosu i prisustvu jednog broja članova DANU u njoj, biti sljedeća: Iz ništa u – ništa.