Uticaj Beograda u zemljama regiona još uvijek je veoma jak. Više centara danas djeluje u Crnoj Gori, a svima im je zajedničko jedno: Crnu Goru tretiraju kao "srpsku zemlju", kazala je u intervjuu Pobjedi predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko.

Na pitanje koji su to centri, odgovorila je:

"Prije svega Srpska pravoslavna crkva. Iako njen januarski pokušaj da destabilizuje Crnu Goru nije uspio, jasno je da crkva nije odustala od te namjere. Dokaz je i činjenica da SPC nije prihvatila ponudu Vlade Crne Gore koja je bila velikodušna, što dvije strane dodatno udaljava od sporazuma. Čini mi se da je ovde riječ o modelu ponašanja koji je Beograd praktikovao devedesetih: uvijek su u pregovorima zahtjevali maksimum, kako bi na kraju dobili posredovanje međunarodne zajednice. Sjetite se plana Z4 u Hrvatskoj".

Srbija se, kaže danas oslanja na dva velika saveznika - na Kinu i na Rusiju, pomoći koje bi, vjeruje, mogla da riješi „srpsko pitanje“, odnosno da dovede do ujedinjenja „srpskih zemalja“ u regionu".

Jezik kojim Beograd govori kada je riječ o Crnoj Gori u velikoj mjeri , ističe Biserko, podsjeća na jezik kojim se Rusija obraća Ukrajini.

"Crna Gora se optužuje da ukida svetosavlje i uvodi „montenegrinski neofašizam“; zvaničnoj Podgorici, navodno, „mnogo više prija 12. od 13. jula“, iako se zna da je Crna Gora jedina nasljednica Jugoslavije koja se sve vrijeme oslanja na jugoslovenske antifaštičke tekovine. Ovakva zamjena teza u skladu je sa revizionizmom koji je u Srbiju vratio fašizam i četnistvo".

Paradoksalno, kako kaže Biserko, Beograd svojim pritiscima samo učvršćuje crnogorski identitet i riješenost Crne Gore da se oslobodi razornog uticaja Srbije.

"Beograd to ne shvata, pa putem ogromnog medijskog pritiska, autolitijama koje idu do granice sa Crnom Gorom, velikim novcem upućenim prosrpskim partijama i medijima uporno pokušava da dovede u pitanje Đukanovićevu vlast. Posljednjih nedelja beogradski tabloidi javnost zasipaju navodnim anketama i prognozama koje govore da se partija predsjednika Đukanovića među biračima veoma loše kotira. Cilj takvih anketa je jasan: stvara se opravdanje za nepriznavanje rezultata izbora i moguće ulične demonstracije u slučaju Đukanovićeve pobjede. Uostalom, šta je cilj vidjećemo već 31. avgusta, posebno imajući u vidu pokušaj Beograda da unese razdor između vladajuće partije s jedne i bošnjačke i albanskih stranaka sa druge strane", smatra Biserko.

Kaže i ima utisak da Moskva, za razliku od 2015. i 2016. godine, danas nije tako direktno umiješana u izbore u Crnoj Gori.

"Poučena iskustvom i blamažom iz 2016. godine, Rusija dosta sofisticiranije pokušava da utiče na političke prilike u Crnoj Gori. Ona to čini prije svega pomoću SPC-a, na čiji destruktivni potencijal veoma računa. Mislim da je na manju umešanost Kremlja u crnogorske izbore veoma uticala i pomoć Amerike da Crnoj Gori, kao svom partneru u NATO, pomogne u detektovanju fake news-a, i ostalih vidova hibridnog rata.

Naravno, sve ovo ne znači da Rusija Crnu Goru ne drži na oku i da njena „duboka država“ nije prisutna na terenu; naprotiv. Uostalom, vidjeli smo da Moskva vuče i neke veoma direktne poteze: ove nedjelje je suspendovala sve letove ka Crnoj Gori, što je pokušaj da se negativno utiče na i onako oslabljenu crnogorsku ekonomiju.
Uprkos pritiscima Beograda i Moskve, mislim da je u ovom momentu veoma važno da se Crna Gora konsoliduje kao nezavisna država kako bi se stvorile pretpostavke za normalno funkcionisanje političkog života", kaže Biserko.

(Izvor: Pobjeda)