Poslije obnove nezavisnosti, vlade Crne Gore nijesu smatrale koliko je važno da pravoslavni Crnogorci dobiju ono što im pripada. Sada je jasno da su svi pregovori sa SPC bili uzaludni.

Za prvih četrnaest godina "zbrzali" su tzv. građanske reforme i pri tome ostavili velika polja "nepoznatog". Stvorili su tzv. "ustavno građansku nezavisnost" dok su za to vrijeme svi narodi u Crnoj Gori, osim pravoslavnih Crnogoraca, jačali svoje nacionalne baze kao i nacionalne i kulturne izraze.

Vidjeli ste da su poslije 2020. svi strani predstavnici vodili razgovore ne samo sa liderima partija nego i sa liderima vjerskih organizacija, što je sasvim normalno. Ustavni Crnogorci su mislili ako njima ta tema nije važna onda nije nikome. Ne gospodo ona nije važna samo vama. 

U to vrijeme pravoslavni Crnogorci nijesu imali vjersku zajednicu koja ima svoju ozbiljnu infrastrukturu, pa su procijenili da oni čine beznačajan procenat. Stvorila se slika koju su normalno SPC i njihovi politički subjekti propagirali da - biti pravoslavac znači biti Srbin. Tako je  Srbija uređena pa je bilo sasvim normalno to očekivati i u Crnoj Gori.

Pravoslavni Crnogorci su postali "ustavna masa prošlog režima", ostavljeni na milost i nemilost političkim partijama i namjeravanim izmjenama Ustava. Zato je bilo lako okarakterisati svakog čovjeka koji se u zadnjih četiri godine borio za očuvanje države Crne Gore kao "milogorca". Taj ustav je napravio DPS sa svojim koalicionim partnerima. Očigledno je bilo za svakoga ko hoće da razumije, da je taj ustav najveći problem za (pro)srpske partije. 

Mi nijesmo imali crnogorske nacionalne partije ili razvijenu crkvu pa da iz tih baza dignemo glas. Mi smo se borili nekako neorganizovano, neusaglašeno, pojedinačno ili u malim grupama pa je bilo lako sav taj pozitivan i iskren naboj proglasiti "glas za DPS i kriminalne grupe". Nije pomoglo ni to što se određeni broj Crnogoraca ponašao prema pravoslavlju kao nekoj "zarazi" što nijesu krili ni u svojim izjavama.

Popis je pokazao ono u što mi vjerujemo duboko i od početka, a to je:

- Da se više nikad pravoslavni Crnogorci ne smiju ignorisati,

- Da moramo promijeniti shvatanja da "građansko ili građani" nijesu neka bezlična nedefinisana masa nego ljudi sa preciznim shvatanjem svoje nacionalnosti i vjere,

- Da ne smijemo biti "stidljivi" da kažemo ko smo i što smo jer kao što vidite ateista je malo više od 2% pa spram toga ne možemo praviti državu prema njihovim zahtjevima i ako su glasniji no svi mi ostali.

Naprednu i evropsku Crnu Goru mogu napraviti samo Crnogorci, Srbi, Bošnjaci, Albanci, Hrvati i ostali koji u svom programu imaju Crnu Goru kao svoju jedinu domovinu. 

Svi ostali "nedefenisani", "ustavni Crnogorci", i oni kojima su druge države kuća a Crns Gora izletište, polako postaju samo "trag prošlosti".

Zato ćemo mi crnogorski Konzervativci učiniti sve da izgradimo što bliskije odnose sa drugim nacionalnim partijama bilo koje nacije a kojima je Crna Gora jedina domovina da bi konačno zajednički napravili snažnu i stabilnu državu koja će bez problema odgovoriti na sva buduća iskušenja. 

Samo tako je moguće doći do demokratske i evropske Crne Gore, države po mjeri svih svojih građana koji će je iskreno prihvatiti i braniti.

Svaka druga opcija je opcija bez temelja, a znamo kako takve zamisli i tvorevine prolaze, poručuje se u saopštenju Crnogorske Konzervativne partije.