Piše: Slavko Mandić

Sačekao sam da mine 30. avgust, jer je on crnogorsko zastiđe, pokazalo se za ove četiri godine. Jad i čemer, prevara i falsifikat, neznanje i glupost, opšta otimačina, kriminal, izdaja i veleizdaja državnih nacionalnih interesa, svjesno kršenje zakona i Ustava, gaženje ljudskih prava, osionost i bahatost,revanšizam, pravosuđe u provaliji, propast zdravstva, kulture, obrazovanja, svjesno uništavanje tradicije i istorije, prekrajanje i podmetanje laži, omalovažavanje datuma koji su za ponos i još mnogo toga što znamo i što nam je nepoznanica. O kakvim se ljudima radi najbolje pokazuju neprincipijelne koalicije za mnoge iz vlasti, koje su rezultat nemoći da se prekorači cenzus. Zato oni koji su režali jedni na druge, iznosili svakodnevno sva  nedjela i kriminalne radne svojih sadašnjih koalicionih partnera, a ljutih protivnika samo mjesec unatrag, sada se za slamku spasa hvataju. Pa bolje zmija u njedrima, koju će izbacit kad prođe ova izborna ujdurma, i sačuvati tako vlast, nego se junačiti i ostat bez brojnih privilegija koje  mnogima iz današnje nečasne politike bukvalno život znače.

Mora da je mučan ośećaj kad se obraćate javnosti i govorite joj u oči kakvo je blagostanje što su upravo oni došli da ih izvuku iz pakla i ponude im život dostojan čovjeka. A znaju pritom da i narod, većinski zna da lažu. Naravno da im to ne smeta, jer je mnogima iz te družine potpuno sve jedno što ko o njima misli. Uz snažnu potporu Vučića i njegovog novca, otetog od građana Srbije, može se sve pretrpjeti. Samo da se śedne u audi ili mercedes, da vozač uključi onaj čuveni ni-nu-ni-nu sa crveno plavim rotacijama i brzinom koja dozvoljava da se pretiče običan puk zagušenim saobraćajnicama i sˊ prezirom mu se osmijehne kad ga pretrči stavljajući  mu do znanja ko je ko u ovom provizorijumu od države. Pa juriš na Sveti Stefan đe ih čeka osoljeni klas kukuruza namijenjen gostima više političke klase. Njima se dijeli, dok ga drugi plaća i dobija kroz rešetke zabravljenog sveca.
Tužno je to gledati i živjeti u tom grotlu od beščašća. Nije mali broj onih koji to znaju, ali iz nekog razloga, ili bolje nekog malog interesa, kad se nađu oči u oči sa glasačkim listićem, zaokruže nečastivog. Istina, sve manje i manje, što će reći da nam treba vremena i još propadanja da se ruka osnaži i pozove razum da zaokruži onoga koji je na listi najbolje rješenje za kvalitet njegovog svakodnevnog života. Koji je, iz dana u dan svjedočimo, dugo već na izdisaju.

Premijer je šampion u obećanjima. Lažnim, ali zar to ima veze. Narod, vjeruje on, zapamti samo ono što mu prvo kažeš. Drugo i svako sljedeće zaboravlja. Prvo je bombastično. Snažno djeluje na um. Kao u nekom bunilu je kad mu obeća duplo veća primanja, autoputeve i brze ceste, brodove, avione, škole, fakultete. A onda uđe u trgovinu da kupi đeci marendu i zalijepe ga cijene toliko žestoko da se do kuće ne može osvijestiti. Slijedi objašnjenje premijera da je to sve ok i da to nema veze sa inflacijom, ili inflacija s tim, ali da će se sve uspješno ispeglati novim povećanjem primanja. Pa opet u krug. Nove cijene, veće od većih plata.
Penzije da ne pominjemo. Na njih je Spajić zaboravio. Valjda mu smetaju oni koji ne privređuju. Nije važno što su penziju zradili svojim radom i izdvajanjem za doprinose. Ali, oni su sada čisti ekonomski trošak koji se ne uklapa u singapursku varijantu ili raskoš Sen Tropea.

Nema ni pomisli o socijali. Ne misli premijer ni na beskućnike. U čudu je kad mu neko to spomene. Pa što nijesu kupovali stanove i kuće. Kako on ima novca i za privatne avione i svašta još.

Kad je u pitanju preśednik naše države Jakov Milatović, i kad pomislimo da se vrnuo svojoj domovini i da je počeo da je voli više od neke tuđe, on nas sam demantuje. Nije se pošenuo od Vučića ni zeru, iako je primijetno da mu taj podređeni odnos baš mnogo ne prija. Ali ona snihodljivost kojom se predstavio srbijanskom autokrati s početka vladavine, danas ga košta. Vučić mu je i dalje autoritet i pored činjenice da je izvrijeđao Crnu Goru u njegovom prisustvu i njega lično ponizio. Desilo se to na panelu na GLOBSEC forumu posvećenom Zapadnom Balkanu. Bili su jedan do drugoga. I kad je Milatoviću šef svih Srba u Crnoj Gori kazao da govori srpskim jezikom, ovaj je zaboravio na Ustav zemlje na čijem je čelu. A u njemu je jasno zapisano da je naš službeni jezik crnogorski. Smirio je srbijanskog despota riječima da jezik kod nas neki drugačije zovu ali da je to srpski jezik. Srpski autokrata, koji je pokazao bahatast, nevaspitanje i primitivizam nastavio je na Forumu da ponižava Milatovića i Crnu Goru. Nažalost, ovaj nije pokazao ni trunke želje da onako crnogorski, u brk odgovori. Eto jada za tri vijeka. I jasna poruka tebi preśedniče. Ako nijesi svjestan kojim ti se jezikom zbori u državi, pročitaj. Zapisano je. Valjda zbog takvih koji, poput tebe, zaboravljaju ko su i kojim jezikom govore.

I dok se polako vrti predizborni točak, čuje se odnekud zov razuma. I želja da se, ako ne može bolje, vratimo na ono staro. Skoro ćemo im sve oprostiti. Mada teško što nam dovedoše ove nedovršene poluproizvode.
Lokalni izbori u nekoliko crnogorskih opština pokazuju novi način razmišljanja ambicioznih novoformiranih politikanata koji su uočili mogućnost da profitiraju kao prvi na takozvanim građanskim listama. Prolaz u parlament omogućio bi im da za jedan mandat istrguju za sebe i druga svog (ili drugaricu) dobru poziciju i raspolaganje lokalnim budžetom, pa onda i mogućnost po onoj čuvenoj „Pola zeću, pola preduzeću“.
Računica je jasna. Izvan ideološkie grupacije, tačnije interesne, grupne, bez ikakve asocijacije, na slabiju izlaznost imaju šansu da prođu cenzus. A onda, ako od njih bude zavisila vlast, biće ka Jokaš u crnogorskom parlamentu. Uzmi sve što ti život pruža. Ima se od čega. Narod im je podijelio pa na tu otimačinu imaju legitimno pravo.
Kao i svakom crnom humoru, tužan smijeh prevladava. Samo što ovaj  prosto boli.

Klovnovski ima dva lica, smiješno i tužno. Avgustovski oslobodioci nemaju ni jedno ni drugo. Pa ni smijeha ni tuge. Čudna je to družina satkana od populizma, gluposti i neograničene pohlepe, koja se jasno čita sa bezobraza njihovog.