Analiza pokazala da sektor trgovine nije generator inflacije
Imajući u
vidu interesovanje medija o stavu Privredne komore i trgovaca na najnoviju
“Odluku o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog
značaja za život i zdravlje ljudi i listi proizvoda”, želimo da naglasimo da,
na žalost, ovoga puta Privredna komora nije konsultovana, a Odluka nam je
proslijeđena na imejl u srijedu, 27.8. u 15:30, nešto manje od 24 sata prije
održavanja sjednice Vlade na kojoj je usvojena. Mišljenja smo da bi ovakva ili
slična rješenja bila kvalitetnija kada bi se akcije koordinirale sa privredom,
jer se deflacija ne može kreirati na ovaj način, a ovakve politike štetu mogu
nanijeti ne samo trgovcima već i privrednicima u čitavom lancu snabdijevanja.
Reagovanje na posljedice, umjesto na uzrok, može proizvesti samo kratkoročne
efekte.
U nastavku saopštenja prosleđujemo
najvažnije nalaze “Analize cijena i poslovanja trgovinskih preduzeća u Crnoj
Gori – sektor prehrambenih proizvoda i bezalkoholnih pića” koju je uradio tim
profesora sa Ekonomskog fakulteta, a koja pokazuje da se rast cijena u
prethodnom periodu nije desio kao posljedica neracionalnog ponašanja privrede,
već faktora na koje privreda ne utiče. Nakon dobijanja Odluke, PKCG je analizu
proslijedla nadležnom ministarstvu, uz molbu da se dodatno razmotri njeno
donošenje.
Sektor trgovine je u 2022. godini
imao najveće učešće u stvaranju bruto dodate vrijednosti u -Crnoj Gori (14,4%),
dok po osnovu direktnih i indirektnih efekata, učestvuje u stvaranju više od
20% crnogorskog BDP-a. Prema podacima Monstat-a više od jedne trećine od ukupno
157 hiljada zaposlenih u privatnim kompanijama radi u sektoru trgovine, što
ovaj sektor čini najvećim poslodavcem u Crnoj Gori. Navedeni podaci ukazuju na
značaj koji sektor trgovine ima za ekonomiju Crne Gore.
Imajući u vidu navedeno, kao i
činjenicu da ograničenost domaće proizvodnje rezultira visokim učešćem uvoznih
proizvoda u unutrašnjem prometu, što dalje vodi visokoj osjetljivosti domaćih
cijena na cjenovne fluktuacije na uvoznim tržištima, prilikom razmatranja
intervencionističkih mjera mora se voditi računa o njihovom uticaju na
poslovanje sektora trgovine, zaposlenost i životni standard. S tim u vezi,
Privredna komora Crne Gore je u prethodnom periodu angažovala tim profesora sa
Ekonomskog fakulteta u Podgorici, da izradi studiju „Analiza cijena i
poslovanja trgovinskih lanaca u Crnoj Gori“. Cilj ove studije je da pruži
objektivnu sliku o uticaju poslovne politike privrednih subjekata iz sektora
trgovine na rast cijena roba široke potrošnje, analizira uticaj primjene Uredbe
o ograničavanju marže u Crnoj Gori na Indeks potrošačkih cijena i minimalnu
potrošačku korpu i da pregled uporednih iskustava u dijelu cjenovnog
intervencionizma.
Neki od najznačajnijih zaključaka
ove studije su sljedeći:
- Uporedna analiza nominalnih stopa rasta
BDP-a, produktivnosti rada, rasta bruto zarada, indeksa potrošačkih cijena
i cijena uvoznih proizvoda u 2023. u odnosu na 2021. godinu, pokazuje da
su zarade u sektoru trgovine rasle značajno intenzivnije od rasta produktivnosti,
što je, uz visoki rast cijena uvoznih proizvoda u kategoriji hrane i pića
od 29,13%, generisalo rast cijena prehrambenih proizvoda od 31,17%. Kad zarade
rastu brže od produktivnosti, neminovnost je rast cijena, koji je u ovom
periodu evidentan ne samo za proizvode prehrane i bezalkoholnih pica, već
i ukupno. U istom periodu, ukupne prosječne bruto
zarade uvećane su 19,1%, dok je produktivnost rada (ukupno) u istom
periodu nominalno smanjena za 3,3%, uz stvarenu stopu inflacije od 22,2%.
Stopa rasta uvoznih cijena takođe je bila visoka (16,3%). Imajući u
vidu viši rast cijena uvoznih prehrambenih proizvoda i rast
zarada u sektoru trgovine u odnosu na ukupnu ekonomiju, veći rast cijena
proizvoda u kategoriji hrane i pića u odnosu na ukupni indeks potrošačkih
cijena je očekivan.
- Rast lične potrošnje domaćinstava, sa 71,3%
BDP-a (2019) na 74,6% BDP-a (2022) generisao je i rast tražnje,
koja je, posledično, djelimično uticala i na rast
cijena u ovom periodu.
- Analiza dinamike prometa u trgovini na
malo u Crnoj Gori na mjesečnom nivou u periodu januar 2023 – januar 2024.
godine pokazala je da su stope realnog rasta prometa u trgovini, uz
izuzetak perioda zimske i ljetnje turističke sezone, više ili jednake stopama
rasta prometa u tekućim cijenama, što ukazuje na činjenicu da sektor
trgovine nije generator inflacije.
- Analiza sprovedena na podacima o BDP-u za
2022. godinu (stalne cijene iz 2010. godine), pokazala je da bi smanjenje
BDV-a u sektoru trgovine za 20%, samo po osnovu direktnih efekata uticalo
na smanjenje stope realnog rasta BDP-a za 1,9%.
- Broj zaposlenih u sektoru trgovine u
periodu 2007-2022. godina porastao je za 40,4%, dok je ukupan broj
zaposlenih u Crnoj Gori porastao za 38,2%. Ukoliko bi
se broj zaposlenih u sektoru trgovine smanjio za 10%, ukupna stopa
nezaposlenosti bi porasla sa 11,8% na 13,47% (podaci za treći kvartal
2023. godine).
- Najveće učešće u troškovima poslovanja za
sektor trgovine (period 2021-2022. godina) čine troškovi zarada i naknada
po osnovu zarada (38,2% prosječno) i troškovi materijala (33,76%
prosječno), dok bruto investicije (nove investicije + amortizacija) čine prosječno
7,3% ukupnih rashoda. Profit prije oporezivanja učestvuje sa 20,7% u
razlici između prodajne i nabavne cijene roba. Imajući u vidu da promjena
cijene proizvodnih inputa neminovno vodi rastu cijene outputa, rast
troškova u sektoru trgovine mora rezultirati rastom cijena. Naime, desio
se rast učešća troškova zarada u bruto marži prosječno 2021-22. godine u
odnosu na prosjek 2008-2022, sa 30% na 38,2%, poraslo je učešće troškova
materijala sa 20,6% na 33,7%, smanjene su prosječne bruto investicije sa
16,8% na 7,3%, ali i bruto profit sa 37,1% na 20,7%.
- Simulacija uticaja rasta cijena troškova
poslovanja na cijene prehrambenih proizvoda i pića, pokazala je da rast
troškova navedenih inputa po stopama iz 2022. godine rezultira rastom
ukupnih troškova za 24,8%. Stopa rasta cijena hrane i bezalkoholnih pića u
2022. godini iznosila je 22,64%, što znači da se rast
troškova poslovanja odrazio na smanjenje dobitka, a ne na generisanje
inflacije.
- Prosječna stopa bruto marže ostvarena u
sektoru trgovine u periodu 2008-2022. godina iznosila 21,47%, dok je
prosječna stopa neto marže (prije oporezivanja) iznosila 8,31%. Evidentan
je pad prosječne stope neto marže u periodu 2019-2022. godina, sa 14,72%
(2019) na 8,27% (2021) i 1,42% (2022).
- Analiza poslovanja trgovinskih preduzeća
(veliki trgovački lanci, veleprodaje, mikro i mala preduzeća), na bazi
finansijskih izvještaja za period 2021-2023. godina pokazala je da
su stope bruto marže na nivou koji obezbjeđuje ekonomsku
efikasnost, i da bi svako njihovo značajnije
ograničavanje uticalo negativno na poslovanje preduzeća. Negativan
uticaj ograničavanja marži najvidljiviji je u sektoru mikro preduzeća.
Trgovačke marže u regionu 2023.
godine bile su najniže u Bosni i Hercegovini, 15%, dok su u Srbiji 24-26%,
Hrvatskoj iznad 30%, a u Njemačkoj čak 37%. Studija Narodne banke Srbije
pokazala je da su trgovinske marže jedne grupe maloprodajnih lanaca u Srbiji
iznosile 26,8% u 2022. godini, i da su nominalno veće 2022. godine u odnosu na
2019. godinu za 36,6 odsto. Prosječna neponderisana stopa bruto marže za
trgovinska preduzeća u Crnoj Gori (uzorak analiziran u ovoj studiji) u 2023.
godini iznosila je 17,9%, što je čini nižom u odnosu na sve zemlje iz
regiona izuzev BiH.
Komparativna analiza primjene mjera
kontrole cijena primjenom instrumenta limitirane marže u Srbiji, Sjevernoj
Makedoniji i Hrvatskoj pokazala je da ove mjere nemaju antiinflatorni
karakter.
Analiza uticaja ograničavanja marži
na vrijednost potrošačke korpe pokazala je da ograničavanje
cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi za 30 proizvoda
navedene korpe, vodi smanjenju vrijednosti minimalne potrošačke korpe za 3.2%.
U uslovima
tržišnog poslovanja, ravnoteža na tržištu uspostavlja se odnosom ponude i
tražnje, i indikator ravnoteže je cijena – ključna ekonomska kategorija koja
ukazuje na razliku između tržišnog i planskog (intervencionističkog) ekonomskog
sistema. U slučaju cijena formiranih na slobodnom tržištu, ili cijena koje bi
se formirale bez miješanja države, troškovi proizvodnje su pokriveni prihodima.
Ako vlada interveniše na tržištu, i odredi niže cijene, prihodi (moguće) neće
dostići troškove. Trgovci i proizvođači će tada povući robu da tržišta, osim
ukoliko skladištenje robe značajno umanjuje njenu vrijednost, u nadi da će se
prilike promijeniti, i da će odluka vlade biti opozvana. Alternativno, moguće
je povećanje marži na proizvode koji nisu predmet uredbe, što bi u krajnjem
uticalo na rast opšteg nivoa cijena. Najpesimističniji scenario je onaj u kojem
bi, zbog smanjenja ekonomskog motiva, određeni broj trgovačkih preduzeća
smanjio obim poslovanja ili prestao sa radom, što bi izazvalo rast
nezaposlenostii, smanjenje zarada.
0 Komentara