Famozna i kontroverzna pjesma i spot “Srce Srbije” Jovane Petrović, snimana na istorijskim lokacijama Prijestonice i širom Crne Gore, predstavljaju suštinsku manifestaciju nacionalističkih pretenzija onih koji su spremni za šaku dinara ili rubalja da izraze svoje nepoštovanje prema Crnoj Gori. Ova takozvana pjesma nije samo melodija, već je duboko ukorijenjena u aluzije na velikosrpske projekte, koji, kao i uvijek, teže da pod krinkom patriotizma i zaštite srpske kulture šire političke agende koje destabilizuju region.

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista

Projekti i pjesme poput “Srce Srbije” nisu ništa drugo do produžetak političkih ambicija koje sežu do ideje Velike Srbije a koje danas, u savremenom kontekstu, nalaze svoje saveznike među Putinovim pristalicama i Vučićevim lojalistima. Ovakva djela ciljano i svjesno provociraju sve što je crnogorsko, građansko i multikulturalno, ignorišući bogatu istorija naroda i kultura koja čini Crnu Goru. Crna Gora, sa svojom dugom istorijom suživota različitih naroda i vjera, stoji kao simbol građanskog društva i multikulturalizma. Svaki pokušaj narušavanja tog balansa putem politički motivisanih projekata, kao što je “Srce Srbije”, nije samo napad na Crnu Goru, već i na samu ideju mira i tolerancije koju naša zemlja simbolizuje.

Tamo đe su pjesme poput ove, kao i slične ideološki obojene kompozicije, bile podržane od strane figura poput Mladića, Karadžića, Miloševića i drugih srpskih nacionalističkih vođa, za sobom su ostavljeni krvavi tragovi. Od Hrvatske, preko Bosne i Srebrenice, do Kosova i Metohije, ti tragovi su ispisani stravičnim zločinima – genocidom, etničkim čišćenjem, silovanjima, pljačkama i uništavanjem ne samo ljudskih života već i materijalnih i kulturnih dobara.

Ova “instant pjesma” će vjerovatno postati još jedno oružje u arsenalu onih koji slave te mračne figure prošlosti, služeći kao pozadina za pijanke i proslave, ispraćene “žutom brljom”, masnim prasetom i gibanicom, dok se arlauče na partijskim i političkim okupljanjima. Ova okupljanja često dobijaju blagoslov od militantnih struja unutar Srpske pravoslavne crkve, koja se nerijetko stavlja u službu ovakvih retrogradnih ideologija. Kroz ovakve pjesme, ne slavi se kultura i tradicija, već se oživljavaju duhovi prošlosti koji bi trebali biti osuđeni i zauvijek ostavljeni ne u zapećku već na smetlištu istorije. Dok Crna Gora, sa svojom multikulturalnošću i bogatom istorijom, teži ka građanskoj harmoniji, ovakvi projekti su direktna prijetnja toj viziji, nastojeći da je zamijene podjelama i konfliktom.

Ova pjesma nije “Srce Srbije,” već zapravo predstavlja ideološki relikt “Velike Srbije,” doduše u skraćenom obliku, jer su sve bitke izgubili a sada im je posljednja meta Crna Gora. Ovakve pjesme nisu bezazleni muzički izrazi, već opasne provokacije koje služe kao pokušaj širenja mržnje među narodima. Ne smijemo zaboraviti da mržnja, jednom kada se rasplamsa, nema granica. Ona brzo prelazi iz pjesama i simbola u nasilje i sukobe sa posljedicama koje svi dobro poznajemo iz nedavne prošlosti Zapadnog Balkana.

Dok moderna i savremena Evropa napreduje ka integraciji, miru i zajedničkom prosperitetu, pro-srpska politika, koja se oslanja na ovakve nacionalističke projekte, neće dalje stići od “brlje,” masnih brada, praseta i gusala. Tu su, naravno i tri prsta – simbol koji se u ovim krugovima glorifikuje, jer, kako kažu, nema Srbina bez tri prsta. Međutim, ovakva ikonografija pripada prošlosti koja je svima donijela samo bol i patnju. U vrijeme kada bi svi trebali težiti miru, toleranciji i suživotu, ovakve provokacije predstavljaju ozbiljnu prijetnju stabilnosti i suživotu u regionu. Nije dovoljno samo prepoznati ih; moramo ih i jasno osuditi, jer Evropa nema mjesta za nacionalizme koji prizivaju stare rane i konflikte.

Udarati na istorijsko jezgro Cetinja, svetog grada Crne Gore i na taj način rugati se simbolima jedne države i jednog naroda, samo pokazuje pravu sliku velikosrpske propagande koju vodi Vučićev režim. Ovaj potez nije samo neukusna provokacija, već ozbiljan napad na suverenitet i dostojanstvo Crne Gore. Ovakva retorika, podržana od strane Rusije i Srpske pravoslavne crkve (SPC), predstavlja još jedan opasni pokušaj destabilizacije Crne Gore, koja se već dugo bori za očuvanje svog identiteta i nezavisnosti. Nažalost, prošlost nas uči da od srpskih pjesama do stradanja i smrti nije bio dug put.

Ovaj opasan obrazac, koji počinje sa nacionalističkom propagandom i završava u nasilju i ratu, ponovo se vraća kroz ovakve projekte. Dok Crna Gora nastoji graditi mirnu i multikulturalnu budućnost, ovakvi napadi predstavljaju prijetnju ne samo njenom kulturnom nasljeđu već i njenom opstanku kao države. Ovo nije samo pitanje pjesme ili simbola – ovo je pitanje budućnosti jedne zemlje i naroda. Crna Gora se ne smije predati pred ovakvim “prijetnjama”, jer je odbrana njenih simbola i njene suverenosti ujedno i odbrana vrijednosti koje moderni svijet treba da brani.