Istorija

Mržnja podstaknuta velikosrpskom mitomanijom

Jul 07, 2024 3 Komentara

(15 riječi)

U okviru velikosrpske mitomanije obavezno se glorifikuju presuđeni ratni zločinci, negiraju Crnogorci kao nacija, negira crnogorski jezik koji je navodno dijalekt, negira genocid u Srebrenici, veliča mit o Kosovskom boju… Cijelu sliku upotpunjuje izigravanje nacionalne ugroženosti uz enormnu i neosnovanu mržnju prema drugim nacijama i vjerama, jer ova teritorija mora biti u kandžama ''srpskog sveta''. Ako se pozovete na istorijske činjenice, umjesto da kritički promišljaju i provjere izvore, velikosrpski propagandisti vas optužuju za mržnju.

Piše: Tijana Lopičić

Mnoge nacije su razvijale nacionalističke mitove kako bi stvorile osjećaj pripadnosti i identiteta. Zloupotrebom mnogih vladara postajale su moćno oružje žrtvovanja ljudi za političke interese pojedinaca, što se najbolje moglo uočiti na primjeru nacističke Njemačke i Drugog svjetskog rata. No, analizirajući prošle i sadašnje događaje, evidentno je da nijesmo napredovali, jer mitomanija danas uzima sve većeg maha, posebno ona nama tako bliska – velikosrpska.

Sadašnje stanje prilično dobro oslikava izreku naciste Jozefa Gebelsa, koji je mitomaniju koristio kao moćan alat  za širenje nacističke ideologije: “Hiljadu puta ponovljena laž postaje istina”. Zato je mitomanija pod intenzivnom propagandom suviše moćno i opasno oružje u rukama monstruoznih ideologija koje često imaju i genocidni karakter.

Eri mitomanije koja je potpuno obuzela jedan cijeli narod – srpski, najveći neprijatelj su istorijske činjenice, te ih često pojedinci, ali i sveštenstvo Crkve Srbije, prekraja po sopstvenim preferencijama. Ne čudi kad ni najznačajniji srpski medijevisti postaju ‘pijani istoričari’, zato što se sljedbenicima velikosrpske ideologije ne dopadaju istorijske činjenice pred kojima stoje nemoćni.

Ipak, najbolje znaju njihove ‘bake i deke’ i ‘ svetosavske mantije’ od tamo nekih, kako ih nazivaju, ”pijanih” srpskih istoričara koji zamislite nikada, poštujući svoju profesiju, nijesu posrbili Duklju – korijen crnogorske države.

U okviru velikosrpske mitomanije obavezno se glorifikuju presuđeni ratni zločinci, negiraju Crnogorci kao nacija, negira crnogorski jezik koji je navodno dijalekt, negira genocid u Srebrenici, veliča mit o Kosovskom boju… Cijelu sliku upotpunjuje izigravanje nacionalne ugroženosti uz enormnu i neosnovanu mržnju prema drugim nacijama i vjerama, jer ova teritorija mora biti u kandžama ”srpskog sveta”. Ako se pozovete na istorijske činjenice, umjesto da kritički promišljaju i provjere izvore, velikosrpski propagandisti vas optužuju za mržnju.

Uzvišenost ovog ‘nebeskog naroda’ se ogleda i  kroz vjeru. Ne znam kako ali uspjeli su da usade uvjerenje da se samo Srbi krste sa tri prsta, slave slavu, ali i da su mnogi sveci Srbi. Zamislite sada koliko je razarajuća istorijska činjenica kada bi saznali vijek u kojem je započeto pokrštavanje Slovena na Balkanu, ili imali znanje o tome kako se pravoslavci krste, bez obzira na naciju. Kad bi imali samo elementarno poznavanje hagiografija svetaca, oslobodili bismo se pitanja o slavi sa aludiranjem da je taj svetac Srbin.

U skladu sa odsustvom elementarnog obrazovanja, članica predsjedništva SNP-a, Slađana Kaluđerović, nas podučava da je SPC stara dvije hiljade godina. Podstičem je da makar nauči vijek kada je započeto pokrštavanje Slovena na Balkanu, te da je taj proces trajao nekoliko vijekova pod uticajem Vizantijskog carstva.

Ne smijemo zaboraviti ni Ćirila i Metodija, koji su bili vizantijski misionari zaduženi za širenje hrišćanstva među Slovenima. Stvorili su i prvo slovensko pismo – glagoljicu. Danas Ćirila i Metodija redovno neosnovano predstavljaju kao Srbe.

A kad smo baš kod kanonizacija koje je sprovela Crkva Srbije, sigurno im se ne bi svidjela činjenica  da su kanonizovali svirepe monstruozne ubice, poput Milorada Vukojičića poznatijeg kao Popa Macu.

Da su granice velikosrpske mitomanije zaista beskrajne, ukazuje vjerovanje da je ćerka Svetog Save, koji je bio monah i nije imao djecu, bila žena Ivana Crnojeveća. Ni dva vijeka razlike između smrti Svetog Save i rođenja Ivana Crnojevića ne mogu osporiti vjerovanje u ovu suludost, koja je očigledno imala za cilj posrbljavanje Ivana Crnojevića.

Vjerovatno bih se i zapitala kako uopšte mogu osmišljavati i propagirati ovakve notorne gluposti, ali budući da je, ako je vjerovati raznim online ”autoritetima” velikosrpstva i Isus Hrist Srbin, te da je propovijedao na ‘čistom srpskom jeziku’, na ovo pitanje možemo staviti samo tačku. Zagospodarila je era mitomanije, te danas svijest građana oblikuju osobe poput paraistoričara Jovana Deretića i Jovanke Jolić, kao i oni pojedinci koji svjesno, sa jasnim ciljem, propagiraju laži.

I dok razmišljam koliko je zaista besmisleno osporavati ove notorne mitomanske gluposti, s druge strane suočavamo se sa poražavajućom stvarnošću da se, poput kuge, širi vjerovanje u te apsolutne suludosti kojima su nove tehnologije omogućile ekspanziju.

Krajnji cilj svega toga može da bude samo podsticanje enormne mržnje prema drugim vjerama i nacijama, što može dovesti do reprize zločina koje je devedesetih izazvalo upravo vjerovanje u velikosrpske mitomanske fantazije.