Iznenadni mig iz Moskve da je vrijeme za povratak za pregovarački sto iznenadio je i otvorio nekoliko pitanja. Zašto Putin predlaže pregovore u periodu vojnog uspjeha i koja je njegova računica?

U petak je iznenadila vijest da je ruski predsjednik Vladimir Putin spreman da prekine rat u Ukrajini i započne mirovne pregovore. Izjave su za agenciju Rojters najprije potvrdila četiri ruska izvora, a dan kasnije, Putin je svoj stav javno iznio i za vrijeme posjete Bjelorusiji. Pritom je istakao kako ne namjerava da pregovara o povratku ukrajinskih teritorija koje su sada pod ruskom okupacijom i čine otprilike jednu petinu cijele Ukrajine.

Predstavljena ideja o prekidu vatre u istočnoj Evropi značila bi da Rusija ne bi postigla svoj cilj okupacije cijelog regiona Donjeck, a ujedno bi potisnula izjave državnog vrha Ukrajine da neće Rusiji prepustiti niti jedan pedalj teritorije.

Kako se ističe u analizi CNN-a, Putinovu ponudu treba posmatrati s dosta opreza, posebno imajući u vidu dosadašnja iskustva Ukrajine i Zapada s ruskom diplomatijom.

Treba obratiti pažnju i na kontekst Putinovih izjava o mogućnosti primirja. Učinio je to tokom posjeta bjeloruskom predsjedniku Aleksandru Lukašenku, koji se dogodio tokom zajedničkih rusko-bjeloruskih vježbi s taktičkim nuklearnim oružjem. Putin je govorio o miru u Bjelorusiji, a okolnosti njegove izjave odavale su sve, samo ne miroljubiv utisak.

Najavljujući spremnost na mirovne pregovore, Putin je doveo u pitanje i legitimitet ukrajinskog predsjednikaVolodimira Zelenskog. Iz Kremlja su već stizale slične izjave nakon što su predsjednički izbori u Kijevu odloženi zbog rata.

Istovremeno su se pojavili nepotvrđeni izvještaji da je privatni avion bivšeg ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča sletio u Bjelorusiju. Janukovič, koji se smatra proruskim čovjekom, pobjegao je iz Ukrajine 2014. nakon nasilnih protesta i pucnjave na demonstrante.

Zašto Putin baš sada govori o miru?

Sama mogućnost Janukovičeve prisutnosti na susretu Putina i Lukašenka podstakla je nagađanja da se Kremlj ponovo nada povratku svoje marionete u Ukrajinu. Manje brutalan cilj Rusije mogao bi da bude ustoličenje predsjednika lojalnog Rusiji u Kijevu, koji bi zaustavio put zemlje prema Evropskoj uniji i NATO-u. Takav bi potez, s obzirom na bijes ukrajinskog stanovništva, najvjerovatnije zahtijevao čvrstu ruku ruskih okupacionih snaga.

Zašto ruski predsjednik govori o miru u trenutku kada ruska vojska bilježi najveće uspjehe na frontu? Diplomatija je za Rusiju uvijek bila ratno oružje. Razgovarala je o miru u Siriji 2015. dok su ruski borbeni avioni bombardovali civile u područjima pod kontrolom pobunjenika.

Iste godine pregovarala je o miru s Ukrajinom, dok su plaćenici i separatisti koje podržava Kremlj bili u punoj ofanzivi na strateški grad Debaljcevo. Nepovjerenje u rusku iskrenost u pregovorima stoga nije cinično, već praktična nužnost. Iskustvo pokazuje da Moskva smatra da se isplati pregovarati ako neočekivano postigne povoljan ishod bez nasilja ili protivniku ponudi razlog da prestane s borbom.

Postoje još dva razloga za ovakav potez Rusije. Ukrajina i njeni saveznici planiraju mirovni sastanak u Švajcarskoj u junu na kojem će raspravljati o mirovnom sporazumu bez Rusije, što bi ukrajinsko vođstvo bilo spremno da prihvati.

Zelenski je izrazio nadu da će doći i Kina koja je inače ruski saveznik, ali ne podržava u potpunosti rat u Ukrajini. Putinove izjave o spremnosti za mir mogle bi da odvrate Peking od učestvovanja, a ukrajinski ministar spoljih poslovaDimitro Kulebaveć ga je u petak optužio za pokušaj sabotiranja sastanka.

Iluzorna pozadina da je mir iza ugla

Drugi razlog zašto je Putin upravo sada izrazio spremnost na mir je poruka koju želi da pošalje Zapadu. Pokušava da sugeriše evropskim populistima i Trampovim republikancima da postoji jednostavan dogovor koji bi zamrznuo borbe na frontovima na kojima Ukrajina ima značajne gubitke. Vojna podrška Kijevu je skupa i sve nepopularnija.

Putin sada vidi trenutak izborne slabosti u SAD-u i drugim evropskim zemljama, na šta je odgovorio nejasnim nagovještajem da je možda vrijeme za diplomatiju. Vjerovatno će pronaći podršku među onima koji se nadaju da će rat u Ukrajini jednostavno nestati i onima koji su nesvjesni egzistencijalne prijetnje pobjedničke i hipermilitarizovane Rusije istočnim članicama NATO-a.