TRAGOM USPOMENA: Sjećanje na Sofiju KLIKOVAC
MAJKA HRABROSTI I HUMANOSTI
Piše:
Dragan Mitov Đurović
U dva
vijeka dvije Sofije zadužile su Crnu Goru, najljepšim darovima -brigom o najmlađima.Činile
su to otmeno, dostojanstveno, hrabro,majčinski toplo. I ostale zapamćene kao
primjer posvećenosti novim generacijama, i kao učiteljice vaspitačima u jaslicama
i vrtićima, tamo đe ,,mali ljudi,, tek stupaju na stazu života, i đe je svaka
riječ i svaki osmijeh ,,znak pored puta,, koji se vječno pamti.
Početkom
minulog vijeka ,uz prijedlog i zdušnu podrsku šćeri kralja Nikole, Milice Nikolajevne Romanov, Sofija Petrovna
Metvago, direktorica Đevojačkog instituta, đe su djevojke svih vjera i
nacija iz svih krajeva Crne Gore sticale osnovna znanja i otmena saznanja
potrebna za dalji život u modernijim uslovima, otvara na Cetinju Djetski
sad , đe u ,,maloj školi,, zabilježio je hroničar boravi na početku 9o
djece mahom iz siromašnih porodica.
Tu misiju na najbolji
način nastavila je u drugoj polovini minulog vijeka Sofija Klikovac, zapamćena direktorica Dječijeg vrtića , Ljubica
Popović,, koja je predanim radom,, ispisala biografiju za sjećanje i
poštovanje,, i ljetopis crnogorskog predškolskog odgoja i vaspitanja.
Zapamtila je kao
đevojčića ratne strahote, tragičan gubitak majke, sirotinjske poslijeratne godine,
izgradnju porušene zemlje, posebno ratnu siročad, o kojima je kao o svojim
vršnjacima bolno govorila.
I kada je bilo
teško, ,,zaključala,, je svoje rane, završila studije i vrnula se u Titograd sa
vjerom u dobro, u prijateljstvo i ljubav, uz želju da svoj život posveti
najmlađima.Za duže od pola decenije predanog rada , uz podršku supruga Zarije i svoje đece /i kao
penzionerka koračala je putevima svoje misije/ bila je sve, i vaspitačica i
direktorica, i nezaboravni graditelj čak 17 objekata za predskolsko obrazovanje
i vaspitanje u Podgorici, kao nezaboravni primjer ostalim krajevima Crne Gore.
Svjedočanstva o
neponovljivom životopisu Sofije Klikovac,
istaknutog borca za dječija prava i uglednog društveno političkog poslenika
žive u brojnim knjigama, novinskim i drugim zapisima. Najviše ipak, u sjećanju
nekadašnjih polaznika jaslica i vrtića đe su učili prve riječi i prve
pjesme,,sada već vremešnih baba i đedova, i posebno uglednih vaspitačica i
stručnog osoblja, za koje Sofija
Klikovac, ostaje za neke majka ,jer tako su je tada zvali,za ostale
prijatelj koji se ne zaboravlja i čiji osmijeh uvijek daje nadu i jača vjeru u
dobro u ljudima..
Posebnu
stranicu predanosti i humanosti ispisala je Sofija Klikovac, kao dugogodišnji
član Predsjedništva Saveza boraca NOR-a i antifašista Crne Gore,koje zdušno
podržava prijedlog Ministarstva prosvjete,nauke i inovacija da jedna ulica u
Podgorici dobije njeno ime, u znak zahvalnosti i poštovanja za izuzetan
doprinos odgoju najmlađih u poslijeranoj i novoj Crnoj Gori.
Bila je Sofija Klikovac, istinski borac za prava svih ljudi, jer nije poznavala vjere i nacije, znala je samo za dobro.Posjećivala je porodice poginulih u borbi za slobodu, posebno čuvala sjećanje na crnogorske heroine, stizala kao antifašista do sirotinjskih zaboravljenih domova,voljela punim srcem Crnu Goru, rodni danilogradski Frutak i posebno Zetu, đe u porodičnom domu među brojnim priznanjima blista ,,Oktoih,, zatim ,,Medalja rada,,pa ,,Iskra, priznanje za dobročinstvo, od nedavno i ,,Orden rada sa zlatnim vijencem,,- koji je posthumno dodijelio Predsjenik Crne Gore.
Za kraj ovog zapisa podsjećam na davnu poruku
naših antifašističkih prijatelja iz Zagreba,đe je studirala ,, svijet ima majku Trezu, vi dragi naši Crnogorci,
imate svoju Sofiju, koja je, dodajmo bila MAJKA HRABROSTI I HUMANOSTI.
0 Komentara