Za obrazovana i znavena čovjeka kad nešto lijepo i pametno govori i saopštava kaže se da sve to ima u malom prstu! Ova uzrečica često se koristi kad se nekome ređaju pohvale o intelektualnom dometu i dostignuću, koje služe kao primjer i motivacija drugima.

No, vremena se mijenjaju, pa i ljudi u njima. Kako nam to Njegoš ostavi: Vrijeme zemno i sudbino ljudska.

Tako su kod nas prilikom nedavnih promjena nekoliko Vlada, ali ništa manje i po opštinama, isplivali na površinu, odjednom i naglo neki skriveni talentii pretvorili se u glavešine, kojima je čitavo obrazovanje, intelekt, domaće i društveno vaspitanje sadržano simbolično u srednjem prstu, kao novom civilizacijskom ophođenju u komunikacijama, gestu i maniru.

Istovremeno bi ti novootkriveni talenti htjeli da budu nedodirljivi i opominju da se ko slučajno ne usudi da kaže nešto drugo o njma, osim već propisanih i ponovljenih pohvala i skandiranju u horu o njihovim umišljenim veličinama. Inače, prijete da će pokrenuti čitav državni, politički i bezbjednosni aparat da kazni te nevaljalce. Po svemu što imaju da saopšte i pokažu javnosti ti naši novi prvaci, reklo bi se da spadaju u one koje su profesori uzalud vukli za uvo i slali u ćošak da kleče.

Takvima je još odavno Sirano de Beržerak poručio: U šest slova pismenost vam stala, koja skupa znače jednu riječ - budala.

Ti provincijski inadžije i bukači, ljutih ambicija, a nikakvih mogućnosti, navodno brane svoju vjeru i nacionalnost, a upregli su se pa imitiraju iz bliskog susjedstva one koje je jedan veliki srpski patriota i visoki intelektualac svojevremeno nazvao: bagra, brabonjci ibašibozuk. Ako je to taj “srpski svet” onda je ta Srbija spala na tanke grane. Suženog mozga malo se ko proširio u istoriji, u bilo čemu sem u svojoj bolesnoj uobrazilji.