JOVANA VUKOVIĆ ZA MERIDIAN SPORT:
Papirologija spriječila da zaigram za Crnu Goru, Marija uvijek bila za primjer
Trnovit sportski put
imala je naša sagovornica Jovana Vuković koja je još od malena bila suočena sa
brojnim selidbama, najprije životnim, zatim i sportskim. Učestale povrede su je
nažalost natjerale da donese odluku da završi karijeru sa svega 28 godina.
Rođena u
Kninu, a sa dvije godine, nakon ratnog stanja selila se
preko Beograda do Cetinja gdje je odrasla i boravila do drugog razreda srednje
škole. Tada je sa sestrom Marijom nastavila
školovanje u Baru.
Visoke preko
190 cenitmetara Jovana i Marija su se odlučile za dva
različita sporta.
Marija se
opredijelila za ateltiku, dok je godinu dana mlađa Jovana
krenula da gradi košarkašku karijeru.
Njena
košarkaška priča svodi se više na period u Americi gdje se susrela sa velikim
problemima sa povredama.
Teške
povrede ligamenata koljena su je nažalost natjerale da prestane sa aktivnim
bavljenjem ovim sportom 2021. godine posle perioda
provedenog u Partizanu.
Ljubav prema
košarci i sportu i dalje je prisutna u životu i poslu naše sagovornice.
“Teška
odluka da prelomim i završim, i to ne zato što sam se naigrala, definitivno ne.
U momentima kad sam i dobijala prilike da zaigram u ozbiljnijim klubovima u
Evropi, već je povreda koju vučem još od koledža umnogome odlučila umjesto
mene. Bilo je vise mučenje, nego uživanje, i došlo je vrijeme da zatvorim tu
stranicu i okrenem se drugim stvarima.
Konačno
sam, i odnedavno, opet u svijetu sporta, kao Business Development Director u
AthletePlus internacionalnoj agenciji, koja se bavi regrutacijom mladih
sportista koji žele da nastave da igraju i studiraju u Americi, ili Evropi, i
između ostalog organizacijom sportskih događaja.
Znam
šta je meni donijelo iskustvo u Americi, i tu sam da ga prenesem sljedećim
generacijama i pripremim ih na sve sa čime se potencijalno mogu sresti. Košarka
je svakodnevna tema i dalje pored ostalih sportova o kojima učim, i jako sam
ispunjena zbog toga”, otvorila
je Jovana Vuković razgovor za naš portal.
Kao veliki
talenat sreću je tražila u Americi gdje je i pored velike konkurencije uspjela
da dokaže svoj kvalitet ali povrede koje su bile
učestale nisu joj dozvoljavale da iskaže svoj puni potencijal.
Na radaru
reprezentacije bila je od samog početka bavljenja ovim sportom ali problem sa
državljanstvom je kriv što je nismo gladali u dresu reperzentacije.
“Košarku
sam počela da treniram jako kasno, a na radaru reprezentacije sam došla već na
početku, kod svojih tadašnjih trenera. Međutim kako nisam crnogorska
državljanka, papirologija je presudila da se ne pridružim saigračicama u
tadašnjim misijama. Kasnije, na drugoj godini koledža, opet je uslijedio poziv
iz Saveza. Bilo je par komunikacija sa tadašnjim sportskim direktorom kao i
selektorom ali opet je taj pasoš bio problem. Nismo našli zajednički jezik,
tako da se moja reprezentativna priča završila prije nego što je počela”, rekla je Jovana Vuković.
Povrede
ligamenata koljena i lom ruke usporile su je na startu borvaka u Americi ali
nije željela da odustane.
Vratila se
igranju koledž košarke i dobila ponude od klubova iz prve
divizije.
Nakon dvije
godine na Floridi preselila se u Virdžiniji gdje je dobila ponudu
da nastupa za prestižni Longvud Univerzitet, a već na startu susrela se sa
novom povredom ligamenata koljena, ali ovoga puta na drugoj nozi. Podršku od
ekipe u tim trenucima nije izostala, a košarka je i dalje bila u glavi
crnogorskoj košarkašici.
Povreda
ligamenata koljena važi za jedne od najtežih u svijetu sporta ali i pored
velike želje upornosti spriječila je Jovanu Vuković da napravi veću karijeru.
“Povrede
jesu sastavni dio sporta, jasno, samo nije baš idealno ako je to slučaj od
samog početka i ako su one, kao u mom slučaju prečeste, i baš to, jedne od
najtežih. Uskratile su mi da uopšte vidim koji je moj maksimum i koliko mogu da
pružim, i to će mi uvijek biti jedina žal. Nije bilo momenta od odlaska u
Ameriku do posljednjeg dana igranja da se nisam bavila povredama,operacijama,
doktorima, oporavcima, različitim mišljenjima, i ništa se nije promijenilo
danas i kada ne igram.
Jos
vučem isto i još se borim sa istim. Na fizički bol se i navikneš, mozda
previše, kada je svakodnevnica, ali psiha je ta koja više trpi, i na kojoj je
teže raditi i sačuvati neku pozitivu i gledati naprijed.
Prelomna
tačka je bila ta – kad igranje postaje mučenje i kada trpi i život van košarke
usljed tih povreda. Prihvatiti da je kraj, a da ga, tehnički, sami niste
birali. Volim da mislim da su mi te povrede samo izgradile neke nove karakterne
osobine, naučile me strpljenju, a najvise prihvatanju da je okej kada stvari ne
idu onako kako želimo i planiramo”, rekla je Jovana Vuković za Meridian sport.
Nakon
perioda provedenog u Americi uslijedila je selidba u Beograd gdje je nastupala
u dresu Partizana u sezoni 2020/21.
Ljubav prema
crno-bijelima nije krila, a utakmice ekipe Željka Obradovića u
Evroligi ni danas ne propušta.
“Možda
je Partizan i Beograd bio neki pravi momenat da se pozdravim sa aktivnim
igranjem, u klubu za koji navijam i koji volim. Utakmice Evrolige ne propuštam,
i obožavam što sam u mogućnosti da posjećujem Arenu kad god igraju kod kuće. Ne
bih izdvojila nikoga, osim osjećaja u punoj dvorani istomišljenika, i punog
srca kad se dobija, ali i mini nervnih slomova kad se gubi. Bilo kako bilo,
ljubav je tu”, navodi
doskorašnja košarkašica Partizana, Jovana Vuković.
Više prati
Evroligu od NBA, a sa nestrpljenjem čeka i mart mjesec zbog zavšnice NCAA lige.
“Više
volim da pratim Evroligu, a od NBA ekipa volim da pogledam samu završnicu,
eventualno timove gdje ima naših igrača. Volim lakoću sa kojom igra Jokić i San
Antonio zbog Greg Popoviča, iako su ove sezone na dnu tabele. Takođe mi je
drago da vidim da je moja ekipa iz koledž dana, Oklahoma konačno u vrhu Zapadne
konferencije. Veliki sam fan NCAA i March Madness-a tako da mart mjesec željno
iščekujem”, rekla
je Jovana Vuković za Meridian sport.
Sestra
Marija je dvije godine zaredom osvjala nagradu za
najbolju sportiskinju države, a Jovana u razogovru za naš portal ističe da
rivalstvo između njih dvije nikada nije postojalo.
“Nikada,
ona je oduvijek bila moj uzor. I kada mi je bilo najteže izboriti se sa
povredama iznova i iznova, uvijek sam imala nju za primjer šta znači ne
odustajati. Rivalstvo ne postoji ni na jednom polju, i učene smo da se
dokazujemo prvo samo sebi i da se borimo sa sobom i za sebe. Moraš da voliš ono
što radiš, i da ne dozvoliš da spoljašni faktori utiču na tvoju želju i
disciplinu. Nema garancije za uspijeh, i nema instant rezultata. Sve sto je
instant kratkog je daha. Ona i nas brat, nasi roditelji su moj najveći ponos i
snaga”, rekla
je Jovana Vuković.
Za kraj
razgovora dotakli smo se i nastupa reprezentacije Crne Gore koja je na prošlom
Evropskom prvenstvu u Sloveniji i Izraelu završila kao osmoplasirana.
Ženska
košarka još više bi trebalo da bude zastupljena u Crnoj Gori nakon što je
Jelena Dubljević promovisana za predsjednicu KSCG.
“Drago
mi je da vidim da se više pažnje posvećuje i šanse daje mladim igračicama i
nadam se da će u budućnosti baza igračica biti veća. Većina seniorki još može
da nastupa u mlađim reprezentativnim selekcijama, kao što je i slučaj. Crna
Gora jeste zemlja kosarke, i kroz par godina bi bilo lijepo da se ustalimo na
najvećem nivou takmicenja, jer imamo šta da ponudimo.
Želja
jeste da ima više klubova koji su konkurentni Budućnosti i da postoji zdrava
konkurencija na državnom nivou. Bilo bi dobro da Savez i treneri vode računa, o
igračicama koje se ne razvijaju u Crnoj Gori ali imaju prava da igraju za svoju
zemlju, kao i o samoj promociju ženske košarke, kako bi što više djevojčica
zavoljelo ovaj sport”, zaključila
je Jovana Vuković za Meridian sport.
12 Komentara
marko Postavljeno 29-11-2023 22:06:00
Uvijek neki problem iskrsne, uvijek tako bude.
Odgovori ⇾strahinja Postavljeno 29-11-2023 22:02:25
Odlican tekst.
Odgovori ⇾lav Postavljeno 29-11-2023 21:14:27
Uvijek izgovori...
Odgovori ⇾arsenije Postavljeno 29-11-2023 21:02:42
Sredice se i papirologija pa ce zablistati
Odgovori ⇾emilija Postavljeno 29-11-2023 18:56:06
Velika steta i za nju i za Crnu Goru.
Odgovori ⇾vidak Postavljeno 29-11-2023 18:34:40
Mnogo je obecavala, ali nekad ne ide sve kako treba.
Odgovori ⇾ugljesa Postavljeno 29-11-2023 18:19:04
Odličan talenat, ali super kad se snašla.
Odgovori ⇾leonora Postavljeno 29-11-2023 18:03:23
Šteta što su je povrede spriječile u ostvarenju sna.
Odgovori ⇾matej Postavljeno 29-11-2023 17:05:15
Sve se moze kada se oce, a i nesto i mora. Bravom
Odgovori ⇾despot Postavljeno 29-11-2023 16:58:29
Divna prica. Samo naprijed.
Odgovori ⇾neda Postavljeno 29-11-2023 14:44:09
Zasluzila je svaku pobjedu...Kolika istrajnost treba
Odgovori ⇾vukan Postavljeno 29-11-2023 14:19:45
E ovo se zove upornost ...Sjajan tekst!!!!
Odgovori ⇾