Trnovit sportski put imala je naša sagovornica Jovana Vuković koja je još od malena bila suočena sa brojnim selidbama, najprije životnim, zatim i sportskim. Učestale povrede su je nažalost natjerale da donese odluku da završi karijeru sa svega 28 godina.

Rođena u Kninu, a sa dvije godine, nakon ratnog stanja selila se preko Beograda do Cetinja gdje je odrasla i boravila do drugog razreda srednje škole. Tada je sa sestrom Marijom nastavila školovanje u Baru.

Visoke preko 190 cenitmetara Jovana i Marija su se odlučile za dva različita sporta.

Marija se opredijelila za ateltiku, dok je godinu dana mlađa Jovana krenula da gradi košarkašku karijeru.

Njena košarkaška priča svodi se više na period u Americi gdje se susrela sa velikim problemima sa povredama.

Teške povrede ligamenata koljena su je nažalost natjerale da prestane sa aktivnim bavljenjem ovim sportom 2021. godine posle perioda provedenog u Partizanu.

Ljubav prema košarci i sportu i dalje je prisutna u životu i poslu naše sagovornice.

“Teška odluka da prelomim i završim, i to ne zato što sam se naigrala, definitivno ne. U momentima kad sam i dobijala prilike da zaigram u ozbiljnijim klubovima u Evropi, već je povreda koju vučem još od koledža umnogome odlučila umjesto mene. Bilo je vise mučenje, nego uživanje, i došlo je vrijeme da zatvorim tu stranicu i okrenem se drugim stvarima.

Konačno sam, i odnedavno, opet u svijetu sporta, kao Business Development Director u AthletePlus internacionalnoj agenciji, koja se bavi regrutacijom mladih sportista koji žele da nastave da igraju i studiraju u Americi, ili Evropi, i između ostalog organizacijom sportskih događaja.

Znam šta je meni donijelo iskustvo u Americi, i tu sam da ga prenesem sljedećim generacijama i pripremim ih na sve sa čime se potencijalno mogu sresti. Košarka je svakodnevna tema i dalje pored ostalih sportova o kojima učim, i jako sam ispunjena zbog toga”, otvorila je Jovana Vuković razgovor za naš portal.

Kao veliki talenat sreću je tražila u Americi gdje je i pored velike konkurencije uspjela da dokaže svoj kvalitet ali povrede koje su bile učestale nisu joj dozvoljavale da iskaže svoj puni potencijal.

Na radaru reprezentacije bila je od samog početka bavljenja ovim sportom ali problem sa državljanstvom je kriv što je nismo gladali u dresu reperzentacije.

“Košarku sam počela da treniram jako kasno, a na radaru reprezentacije sam došla već na početku, kod svojih tadašnjih trenera. Međutim kako nisam crnogorska državljanka, papirologija je presudila da se ne pridružim saigračicama u tadašnjim misijama. Kasnije, na drugoj godini koledža, opet je uslijedio poziv iz Saveza. Bilo je par komunikacija sa tadašnjim sportskim direktorom kao i selektorom ali opet je taj pasoš bio problem. Nismo našli zajednički jezik, tako da se moja reprezentativna priča završila prije nego što je počela”, rekla je Jovana Vuković.

Povrede ligamenata koljena i lom ruke usporile su je na startu borvaka u Americi ali nije željela da odustane.

Vratila se igranju koledž košarke i dobila ponude od klubova iz prve divizije.

Nakon dvije godine na Floridi preselila se u Virdžiniji gdje je dobila ponudu da nastupa za prestižni Longvud Univerzitet, a već na startu susrela se sa novom povredom ligamenata koljena, ali ovoga puta na drugoj nozi. Podršku od ekipe u tim trenucima nije izostala, a košarka je i dalje bila u glavi crnogorskoj košarkašici.

Povreda ligamenata koljena važi za jedne od najtežih u svijetu sporta ali i pored velike želje upornosti spriječila je Jovanu Vuković da napravi veću karijeru.

“Povrede jesu sastavni dio sporta, jasno, samo nije baš idealno ako je to slučaj od samog početka i ako su one, kao u mom slučaju prečeste, i baš to, jedne od najtežih. Uskratile su mi da uopšte vidim koji je moj maksimum i koliko mogu da pružim, i to će mi uvijek biti jedina žal. Nije bilo momenta od odlaska u Ameriku do posljednjeg dana igranja da se nisam bavila povredama,operacijama, doktorima, oporavcima, različitim mišljenjima, i ništa se nije promijenilo danas i kada ne igram.

Jos vučem isto i još se borim sa istim. Na fizički bol se i navikneš, mozda previše, kada je svakodnevnica, ali psiha je ta koja više trpi, i na kojoj je teže raditi i sačuvati neku pozitivu i gledati naprijed.

Prelomna tačka je bila ta – kad igranje postaje mučenje i kada trpi i život van košarke usljed tih povreda. Prihvatiti da je kraj, a da ga, tehnički, sami niste birali. Volim da mislim da su mi te povrede samo izgradile neke nove karakterne osobine, naučile me strpljenju, a najvise prihvatanju da je okej kada stvari ne idu onako kako želimo i planiramo”, rekla je Jovana Vuković za Meridian sport.

Nakon perioda provedenog u Americi uslijedila je selidba u Beograd gdje je nastupala u dresu Partizana u sezoni 2020/21.

Ljubav prema crno-bijelima nije krila, a utakmice ekipe Željka Obradovića u Evroligi ni danas ne propušta.

“Možda je Partizan i Beograd bio neki pravi momenat da se pozdravim sa aktivnim igranjem, u klubu za koji navijam i koji volim. Utakmice Evrolige ne propuštam, i obožavam što sam u mogućnosti da posjećujem Arenu kad god igraju kod kuće. Ne bih izdvojila nikoga, osim osjećaja u punoj dvorani istomišljenika, i punog srca kad se dobija, ali i mini nervnih slomova kad se gubi. Bilo kako bilo, ljubav je tu”, navodi doskorašnja košarkašica Partizana, Jovana Vuković.

Više prati Evroligu od NBA, a sa nestrpljenjem čeka i mart mjesec zbog zavšnice NCAA lige.

“Više volim da pratim Evroligu, a od NBA ekipa volim da pogledam samu završnicu, eventualno timove gdje ima naših igrača. Volim lakoću sa kojom igra Jokić i San Antonio zbog Greg Popoviča, iako su ove sezone na dnu tabele. Takođe mi je drago da vidim da je moja ekipa iz koledž dana, Oklahoma konačno u vrhu Zapadne konferencije. Veliki sam fan NCAA i March Madness-a tako da mart mjesec željno iščekujem”, rekla je Jovana Vuković za Meridian sport.

Sestra Marija je dvije godine zaredom osvjala nagradu za najbolju sportiskinju države, a Jovana u razogovru za naš portal ističe da rivalstvo između njih dvije nikada nije postojalo.

“Nikada, ona je oduvijek bila moj uzor. I kada mi je bilo najteže izboriti se sa povredama iznova i iznova, uvijek sam imala nju za primjer šta znači ne odustajati. Rivalstvo ne postoji ni na jednom polju, i učene smo da se dokazujemo prvo samo sebi i da se borimo sa sobom i za sebe. Moraš da voliš ono što radiš, i da ne dozvoliš da spoljašni faktori utiču na tvoju želju i disciplinu. Nema garancije za uspijeh, i nema instant rezultata. Sve sto je instant kratkog je daha. Ona i nas brat, nasi roditelji su moj najveći ponos i snaga”, rekla je Jovana Vuković.

Za kraj razgovora dotakli smo se i nastupa reprezentacije Crne Gore koja je na prošlom Evropskom prvenstvu u Sloveniji i Izraelu završila kao osmoplasirana.

Ženska košarka još više bi trebalo da bude zastupljena u Crnoj Gori nakon što je Jelena Dubljević promovisana za predsjednicu KSCG.

“Drago mi je da vidim da se više pažnje posvećuje i šanse daje mladim igračicama i nadam se da će u budućnosti baza igračica biti veća. Većina seniorki još može da nastupa u mlađim reprezentativnim selekcijama, kao što je i slučaj. Crna Gora jeste zemlja kosarke, i kroz par godina bi bilo lijepo da se ustalimo na najvećem nivou takmicenja, jer imamo šta da ponudimo.

Želja jeste da ima više klubova koji su konkurentni Budućnosti i da postoji zdrava konkurencija na državnom nivou. Bilo bi dobro da Savez i treneri vode računa, o igračicama koje se ne razvijaju u Crnoj Gori ali imaju prava da igraju za svoju zemlju, kao i o samoj promociju ženske košarke, kako bi što više djevojčica zavoljelo ovaj sport”, zaključila je Jovana Vuković za Meridian sport.