MARIJA BOGAVAC ZA MERIDIAN SPORT: Plan je samo jedan – da dobacim normu za Olimpijske igre!
Poznato
je koliko često sportisti iza sebe imaju zanimljivu, i prilično tešku životnu
priču. Jedna od takvih svakako je i crnogorska bacačica koplja Marija Bogavac,
koja je tokom najvećeg uspona svoje sportske karijere doživjela upravo ono od
čega svi sportisti najviše strahuju – povredu, i to ne samo jednu…
Marija,
koja se trenutno nalazi na trening kapu u Helsinkiju, u intervjuu za Meridian
Sport govorila je o svim svojim povredama, životu u Americi, nastupima za
reprezentaciju i najvećoj podrški u svom životu.
“Sa
nekih 12 godina sam prvi put uzela koplje u ruke i tada sam rekla to je to, ne
želim da prekinem sa tim. Moj sportski uspon desio se prilično brzo i
eksplozivno, ali je isto tako brzo i pao. Već 2013. godine sam učestvovala na
prvom Svjetskom prvenstvu, a onda se desila 2014. godina kada sam na Evropskom
prvenstvu pokidala ligamente lakta, a već 2015. sam odlučila da idem u
Ameriku.”
“Povreda
lakta je bio jedan hitac koji me je jako pogodio, a moj trener je u trenutku
kada sam se povrijedila bio razočaran, jer sam trebala da se plasiram na
Svjetsko prvenstvo. Tada sam bila dijete i to me je psihički poremetilo, a onda
sam htjela da prestanem da bacam i bila sam ubijeđena da hoću, ali su me
roditelji podržavali i na neki način me nagovorili da nastavim da se bavim ovim
sportom.”
“Možda
je najveći problem u tome što ja to tada nisam provjerila. Niko nije ni obratio
pažnju na to, a kao i svim roditeljima i mojima je bilo važno da se školujem,
pa sam djelimično zanemarila povredu i dobila par ponuda za punu školarinu na
univerzitetima u Americi, koje sam odlučila da iskoristim.” počela je Marija
svoju životnu priču.
“Prve
godine sam bacila i rekord konferencije i rekord škole, napredovala sam, a već
sledeće godine sam ponovo doživjela povredu lakta, pa onda i ramena… i tako 15
mjeseci oporavka.”
Našu
ekipu zanimali su detalji njenog oporavka i toga koliko joj je sve to psihički
teško palo, te kako se daleko od svoje porodice, gotovo sama borila sa tim.
“Sam
si, ali nisi sam. Stvarno su to nevjerovatne situacije u kojima se čovjek nađe.
Uvijek sam sa sobom preispituješ svoje odluke i razmišljaš šta dalje da uradiš,
ali pišem svoju knjigu o svemu tome, u kojoj se nadam da ću uspjeti sve da
obuhvatim i na sva takva pitanja da odgovorim.”
Godina
za godinom, problema umjesto da je manje, njih je bilo sve više. Godina 2020.
za Mariju je izgledala kao prava prilika za odmor. Ima završen fakultet,
sanirane povrede i sve je naizgled kako treba, ali sreća je još jednom izdala…
“Taman
što sam odlučila da ostanem u Crnu Goru, bilo je 2020. godine baš kada je bila
pandemija, dobila sam novi poziv. Zdrava sam, sve je super konačno, željela sam
odmorim i da sve krenem ispočetka, a onda se dogodio poziv. Ostala mi je još
godina dana stipendije u Americi. Nisam bila sigurna tada šta želim, ali sam
ponovo zahvaljujući svojoj porodici donijela, kako mi se čini, pravu odluku.”
“Kada
su se sve kockice posložile, tu nije bio kraj. Nakon što mi je deka u januaru
2021. godine preminuo, ja sam ponovo zadobila povredu leđa. Oporavak je trajao
do aprila, kada sam ponovo uzela koplje u ruke da bih se takmičila na
šampionatu Konferencija, prvo bacanje i nova povreda – pokidan ACL (ligament
koji stabilizuje kosti koljena i povezuje butnu kost sa cjevanicom).” objasnila
je Marija Bogavac.
“To
je bilo nešto najgore što mi se dogodilo – najgore u smislu povrede. Bila sam
tamo sama, sjećam se da me je mama zvala i pitala me da dođe, a ja sam joj
rekla ne. Dok mi nije bilo još gore, pala sam sa kreveta, plakala sam sama i
zvala je da dođe kod mene jer nisam više mogla tako. Pazila me je dva mjeseca,
i zahvalna sam joj beskrajno zbog toga.” rekla je Marija.
Jedva
godinu dana kasnije, bolovi su se vratili. Prva rečenica koju je čula od
doktora bila je “Marija moramo ponovo to da operišemo”. I onda već poznate
scene – avioni, Amerika, bolnica… samo ovog puta još gore.
“Niz
pehova nije bio završen, jer sam zbog alergijske reakcije na antibiotike dobila
sam infekciju i bila sam praktično klinički mrtva. Ali, završilo se dobro i
nakon infuzija, počela sam terapije za koljeno. Tako da prošle godine ponovo
učila da hodam.” objasnila je Mojkovčanka.
Najvažnije
je da je sada dobro, a na pitanje koji su joj dalji planovi, otkrila nam je.
“Trenutno
sam na kampu u Helsinkiju. Učim. Učim neke stvari koje nisam znala, ali i one
koje ranije nisam mogla da uradim. Svaki trening mi je novitet. Vjerujem ponovo
u sebe. Nedostaju mi treninzi na otvorenom da bih se u potpunosti vratila.
Želim da budem zdrava i uživam u ovome što radim. Definitivno mi je cilj da
bacim što više i ispunim tu Olimpijsku normu. Plan je jedan i njega ću
ispuniti, ne postoji druga opcija.”
Dvadesetsedmogodišnjakinja
uprkos svim problemima ne odustaje ni od nastupa za reprezentaciju, a kaže da
se i za to, sama bori.
“Ove
godine sam se takmičila na Evropskom prvenstvu i osvojila bronzanu medalju.
Vratila sam se u reprezentaciju nakon devet godina. Vratila sam se sama, niko
ne mora da me pozove, zato što me ni tokom ovih godina niko nije zvao, pa ne
moraju ni sada. Imala sam ponude da nastupam za razne države, ali to mi nikada
nije palo na pamet, ja jednu zemlju volim i to je to.” rekla je Marija.
U
razgovoru sa ljudima iz atletskog saveza, koji su odbili da mi pruže bilo kakav
vid podrške, rekla sam im: “Ja ću baciti tu normu, ne zbog bilo koga drugog već
zbog sebe. Moram. Ja predstavljam našu državu gdje god da odem, sportista sam
ove zemlje. Željela sam samo da mi kažu da vjeruju u mene i mislim da je to
nešto što svi sportisti ovdje žele.”
“Sve
što treniram i radim, finansiram sama. Niti medijska pažnja koju sam dobila
nedavno, niti nečije riječi meni ne predstavljaju ništa. I dalje živim sama
daleko od svoje države i svih, teško je, ali borim se. Sebi sam rekla da ako do
sada nisam odustala sigurno neću zbog takvih stvari sada.” objasnila je
crnogorska atletičarka.
Vjeruje
da će se nekim rupama u njenom sportu u Crnoj Gori, baviti nakon svoje sportske
karijere.
“Pokušavala
sam nešto da promijenim par puta. Govorila sam i savjetovala, ali obično
dobijem odgovor da je to kod nas tako godinama, te da sam ja umišljena zato što
sam se vratila iz Amerike. Neki me ne vole, ali nije me briga. Zauzeću se za to
jednog dana ne zbog sebe, već zbog ostalih djevojaka koje prolaze kroz slične
stvari. Želim tome da se posvetim kada završim karijeru.” zaključila je Marija
Bogavac za Meridian Sport.
13 Komentara
vidak Postavljeno 19-11-2023 17:53:03
Svu srecu joj zelim
Odgovori ⇾despot Postavljeno 19-11-2023 17:41:24
Ambiciozno, vidjecemo hoce li samo ostat na prici
Odgovori ⇾natalija Postavljeno 19-11-2023 17:28:22
Zelim joj puno srece u tome sto je naumila.
Odgovori ⇾filip Postavljeno 19-11-2023 17:15:05
Ona je veliki borac, uspjece.
Odgovori ⇾rastko Postavljeno 19-11-2023 16:18:57
Nadamo se tome svi i zelimo joj puno srece, trebace joj.
Odgovori ⇾nenad Postavljeno 19-11-2023 16:11:57
Puno uspijeha i srece joj zelim
Odgovori ⇾eva Postavljeno 19-11-2023 16:07:06
Samo pozitivno srecno i puno uspjeha!
Odgovori ⇾mateja Postavljeno 19-11-2023 15:50:10
Neka nize samo u uspjehe!!!
Odgovori ⇾emilija Postavljeno 19-11-2023 14:40:25
Kakvi su nam mladi sportisti. Nedovoljno se o njima govori, a bas treba suprotno.
Odgovori ⇾andrej Postavljeno 19-11-2023 14:29:36
Od srca joj zelim bezbroj uspjeha!
Odgovori ⇾janja Postavljeno 19-11-2023 14:22:43
I treba imati velike planove!
Odgovori ⇾andjela Postavljeno 19-11-2023 11:56:57
Samo vjeruj u sebe, možeš ti to ostvariti.
Odgovori ⇾helena Postavljeno 19-11-2023 11:43:39
Samo da je povrede zaobidju.
Odgovori ⇾