Društvo

Ekskluzivno: Za koje se to bitke u Crnoj Gori Crkva Srbije naoružava i ko joj to u ovoj državi dozvoljava i zašto?

Okt 09, 2023 4 Komentara

(15 riječi)

Redakcija VOMINFO portala se diskretno obratila, da ga “kodno” nazovemo, “Insajderu” iz Manastira Ostrog i pod uslovom da se njegovo ime ne objavljuje, što smo i obećali, povjerio nam je sljedeće:

“Ja sam pobožan čovjek i mislim da je ovo jedini način da učinim dobro za zajednicu, vjerne ljude svih vjera… za Crnu Goru. Ne znam kakav je zemaljski zakon a vjerujem u nebeske i njih prirodno poznajem. Svjedok sam da se u Gornjem manastiru presvetog Ostroga nalazi kancelarija ili ne znam kako bih nazvao tu prostoriju, koju sam otkrio sasvim slučajno prije nekih mjesec dana, koja je opremljena kao one holivudske vojne baze sa ekranima, mikrofonima, tastaturama, slušalicama… Odatle se kontrolišu dnevne i noćne kamere i dronovi koji dežuraju 24h”.

Na naše pitanje ko upravlja tom tehnologijom “Insajder” nam je rekao:

“Ja lično ne poznajem te ljude i nemam kontakt s njima. Ponekad se sretnemo, pozdravimo sa “pomoz Bog” i to je to. To je nijemo pravilo. Čak i spuštimo glavu kad ti ljudi prolaze pored nas. Nije nam niko zabranio da ih gledamo u oči ali se napravila takva atmosfera da mi koji radimo tu, ali svi, prilikom rijetkih susreta prolazimo pognute glave. Tenzija je ośetna. Strah! Svi ćutimo o tome. Nametnuto je tako. Čuo sam dok su govorili među sobom, u par navrata, da govore bosanskim akcentom i često srpskim ekavskim. Sigurno nijesu iz Crne Gore i po ponašanju su ozbiljna vojna lica. Ponekad sam vidio pojedine u maskirnim uniformama. I naoružane pištoljima kao redovna policija. Imaju svoja kola. Sva ta kola su normalno parkirana na parking prostoru ispred Manastira. Prije nekih mjesec dana kada mi se učinio poznat jedan od ovih momaka, ali nijesam bio siguran odakle, starješina se na moje pitanje “odakle je ovaj čovjek, jako mi je poznat?” samo okrenuo i otišao, što mi je ulilo još veće nepovjerenje na cjelokupnu situaciju. Kasnije sam saznao da se radi o čovjeku iz obezbjeđenja Milorada Dodika i vidio sam ga na TV-u i zato mi je bio poznat.  Ja ne kazem da su to paravojne formacije jer ja to ne znam. Ono što znam jeste da se ne radi o ljudima koji su opušteni i koji normalno komuniciraju s ostalima i to kod svih nas čini da se ośećamo nesigurnim i da živimo u strahu ne samo za živote nas već i naših porodica.

Procurila je informacija da se u Cetinjskom manastiru nalazi 30 ozbiljno obučenih i opremljenih momaka koji čuvaju Manastir od Cetinjana i ostalih Crnogoraca. To ne samo od ustoličenja već i prije i od tada do dan danas. Mijenjaju smjene s drugim sličnim kolegama i ulaze i izlaze kao civili vjernici. Jednom prilikom sam vidio cijelu brigadu u ful naoružanju kada je Mitropolit bio na službi u manastirskoj crkvi. Neki su bili u mantijama… ovi sto su bili u crkvi. Dok su ostali u uniformama bili odmah tu ali ne na viđelo vjernicima već iza zidova u prostorijama pored. Pitao sam zašto toliko naoružanja i ljudi, pa mi je rečeno da je to iz predostrožnosti jer postoje indicije da ima grupa koje bi napale Manastir i svještenstvo. Vjerujem da je tako… Svještenstvo na Cetinju živi i radi u velikoj tenziji. Oni rijetko izađu van crkvenog kruga. Ponekad odu do centra i samo kod Bogdanovica śednu na kafu. On je član URE i prijatelj s Mitropolitom. Otac Gojko i nekoliko polaznika na bogosloviji. Ne svi.”

“Strah me da se ovo neće s dobrom završiti… Veliko se zlo nakotilo u naše svetinje. Prećerali su i država je uz njih. Ovo ne vodi ničemu dobrome”.

Dakle, poštovani čitaoci, da li bi poslije Kosova i Hrvatske đe su u vjerskim objektima Crkve Srbije našli oružje, ovo trebalo da bude iznenađenje? Da li je ovaj “insajder” jedini koji je vidio ta lica, makar na Cetinju? Naravno da nije. Cetinjani odavno o tome otvoreno pričaju. I naravno da će Srbi i njihova propaganda, skupa sa ispostavom koju imaju u Crnoj Gori, reći da ništa nije tačno, odnosno lagati. Ali to je normalno. Što bi rekao rahmetli, tamo njihov, otac nacije Dobica Ćosić, Srbima je laž u genetskoj strukturi. I nije rekao da se to odnosi samo na Srbe iz Srbije.

Ali ovo saznanje otvara neka ne bitna, nego suštinska pitanja.

Što će crkvi oružje?

Svakako ne za svatovska šenlučenja ili da svještenstvo u rijetkim prilikama kada nijesu posvećeni Bogu, ode u lov na prepelice? Neće biti nego da ubijaju. Koga, Srbe? Neće biti. Boje li se za svoje živote ili za imovinu? Kad su to Crnogorci u svojim svetinjama ubijali svještenike?

Ali ako ovo stvarno nije tačno, propagandno negiranje ne znači ništa, već, neka bez predhodnih “priprema” Crkva Srbije otvori porte, pozove i policiju i medije i pokaže što je i ko u “srpskim” manastirima u Crnoj Gori. Sva je prilika da niti će to SPC ponuditi, niti policija tražiti. Ako je tako onda je jasno da policija Crne Gore to zna i omogućava. U toj istoj kafani na Cetinju koju ovaj čovjek pominje, počesto se može viđeti i zorni tehnički ministar policije i V.D. Vojske, Filip Adžić, rođeni Cetinjanin. Je li se ministrovo “oko sokolovo” zamutilo pa nikoga tamo nije vidio, je li mu sveznajući pop Gojko nešto rekao, pa ga ministar nije dobro čuo, je li koga od tih ljudi što čuvaju manastir đe zazreo, ako ne sreo u toj kafani, pa mu se učinjelo da su Bajice i Donjokrajci? Ali ipak, crnogorski političari uvijek su i badavadžisanje po kafanama zvali “terenski rad”. Ili su ih može biti ovi cetinjski Uraši sreli, možda malo i promuabetili sa njima, jer oni su sa svakim samo ako je protiv Mila. Ništa se mjeriti ne može sa cetinjskom pizmom. Ali kod Adžica je drugo. Nije njemu do Mila ni do Crne Gore nego da je ministar.

A kume? Ministar!!!

Pa se onako svatovski lijep udedeči i posmatra narodne mase i to još sa bilborda. Ko to da mijenja i za šta? U lagum sve ako je fotelja u pitanju. Ipak je bolje ministarstvo nego recepcija Granda. Slažemo se Filipe, pa neka su Cetnjani posebno kivni na tebe. Možda će ih proći, a i vrlo važno.

Dakle, zašto onda crkvama treba oružje ako ih policija čuva i štiti? Nije valjda da ne vjeruju “oslobodiocima” da mogu i njih izdati, pa za svaki slučaj?  Može biti, biće da se dobro međusobno poznaju.

Onaj Abazović je potpisivanje Temeljnog ugovora nazvao veličanstvenim potezom koji je donio mir Crnoj Gori. Možda bi ga neko pitao što će onda crkvi oružje? Ali Abazović je pored svih svojih (ne)moralnih i (ne)karakternih osobina pokazao i da nije mnogo pametan čovjek. Ne samo što skoro ne propušti dan da nešto ne slaže nego ne propušti, a da ne odvali neku glupost, tako da je odavno izrastao u novoga Iva Vranu, pa njega nešto pitati je “mlaćenje prazne slame”. Koliko li i Adžića. Zato valjda i jesu kao “Mirko I Slavko”.

Ali posebno je onda poražavajuća uloga predśednika države. Ako Adžić zna, zna i Abazović, zna i Milatović. Znaju i Milatovićevi glavni savjetnici, posebno Vukšić zbog cijeg špijanja za BIA i KGB za malo nijesmo izbačeni iz NATO-a. Zbog ovoga “za malo” zaslužio je predśednikovo povjerenje samo za savjetničko mjesto. Da je odradio posao do kraja moguće da bi ga kandidovao za premijera. A onda za bivši DF ne bi bilo zime. Naravno, znaju onda sve ovo i drugi  “oslobodioci”. Pa postaje sve očiglednije zašto koalicija oko DPS nije poželjna u vladi. “Proskule” o kriminogenom DPS, u uslovima kada niti jedan dokaz ponudili nijesu, čak ni uz pomoć svojih komandnih službi BIA i KGB, ispadaju samo dimna zavjesa iza koje sakrivaju ono što oni rade.

Onda ona srceparajuća patritoska zakletva Milatovića kada je inaugurisan, koja je trebala da nam navede suze na oči, postaje ogavno bljutava koliko je lažna. Predśednik svih gradjana dozvoljava da državljani drugih država donose i kontrolišu oružje da bi ga eventualno uperili na neke građane Crne Gore u njihovoj Crnoj Gori. A demokratija koju su donijeli “oslobodioci” i sa kojom zasipa inostrane sagovornike, ispada da je puško-mitraljez demokratija. Bože kako one priče i zaklinjanja u EU i NATO, zapadne vrijednosti, privrženost standardnima razvijenih društava ispadaju groteskne.  Čak i na oksfordskom egleskom jeziku, sve sa finim bjelopavlićkim akcentom.

VOMINFO