Istorija

Komandant Sava

Avg 14, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

Autor: Jadranka Selhanović

Od jula 1941. do juna 1942. godine,  član Okružnog komiteta KPJ Nikšić i član PK KPJ za Crnu Goru. Prvi komandant Nikšićkog NOP odreda od jeseni 1941. godine, a potom komandant Operativnog štaba za Hercegovinu. Od aprila 1942. godine, član Glavnog štaba za Crnu Goru i Boku, pa član Vrhovnog štaba. Prvi komandant Pete crnogorske brigade. Poginuo  u bici na Sutjesci 1943. godine. Narodni heroj.    

Komandant Sava. Sava Kovačević-Mizara. Beskompromisni borac protiv fašističkog okupatora i domaćih izdajnika. Opjevan i slavljen. Do nedavno. Jer, naprasno zasmeta. Nastavljačima ideologije protiv kojih se Sava borio. Junački. Pa, tom heroju, tom neustrašivom borcu, ukloniše bistu sa postamenta. Da ga ne gledaju. Da ih ne podsjeća na gubitničko vrijeme. Na vrijeme njihove izdaje i poraza. Jer, Sava je, kako rekoše, bio prijek i nemilosrdan. I tačno kazaše. Jer, usistinu je bio takav.  Počinjene  zločine okupatora  i njihovih saradnika nije praštao.

Eto, ukloniše Savinu bistu. No, kako će zaustaviti njegovu Sutjesku? Možda postave kakvu branu, ili joj promijene tok? Što god učinjeli njen huk će nadjačati. I čuvati herojstvo komandanta Save. Jer, Sava je nezaborav.

Ovom prilikom, radi podsjećanja, objavljujemo dokument, koji svjedoči o bici vođenoj pod Savinom komandom novembra, 1941. godine. Koja se, upravo, odvijala i na teritoriji onih kojima nedavno zasmeta  Savina bista.    

 

Dokument:

                                                                                                       Novembar 1941.

24. novembra jedna četa Italijana sa tenkovima i motociklima, kretala se iz Bileće u pravcu Vilusa. Naša zasjeda od osam ljudi na čelu sa drugom Savom, napala ih je u blizini Petrovića i uz put do Vilusa, kuda su Talijani prodirali, nanosila im na svakom koraku gubitke prateći ih i prebacujući se sa čuke na čuku. Naši su se do Vilusa povećavali, a neprijatelj za 32 smanjio. Neprijatelji su se nadali da će naći spasa u Vilusima, jer su mislili da su tu italijanske trupe, u šta su se prevarili, jer su ih nekoliko dana prije toga Talijani napustili plašeći se napada Grahovskih partizana.

Uplašeni, demoralisani neprijatelj pokušava da se vrati u Bileću, ali naši heroji Grahovski partizani brojno ojačani, još žešće navaljuju. Ni mitraljeska vatra iz tenkova, ni ručne granate  ne smetaju da na neprijatelja navale pod lozinkom: štedjeti municiju, uništiti neprijatelja, ne dati ni jednu svoju nepotrebnu žrtvu. Pod žestokom navalom neprijatelja i u tenkovima i pored tenkova zbunjuje se sve više i više i ne odmiče daleko od Vilusa. Partizani Grahovski hoće motorizaciju i drug Čile (Vasilije Kovačević-Čile), prvi skače na tenk, bije kundakom u poklopac i proćeruje…. pukovnika komandanta Bileća, na predaju, hvata ga za jaknu pod kišom kuršuma i naređuje da pozove ostale svoje vojnike na predju. “Hrabri” fašistički oficir opire se naređenju druga Čila, ali vidjevši upereni Čilov revolver brzo poziva svoju “junačku” vojsku na predaju.

Ova bitka se završila, meci su šteđeni, neprijatelj uništen i bez krvi sa naše strane.

Drug Sava i Čile po završenoj bici sa svojom motorizaciom dolaze na Osječenicu u svoj Štab bataljona i podnose izvještaj o rezultatima borbe: 80 zarobljenih, 32 ranjena, 12 mrtvih neprijateljskih vojnika i oficira, zaplijenjeno 6 motorcikala, 3 tenka, 96 pušaka, metaka, neka se prebroje, uništeno i zaplijenjeno 6 kamiona, naši bez gubitaka.

Od bitke garnizon u Grahovu i Bileću, noću kradimice preziđuje i prokopava puteve bojeći se partizanske motorizacije.

Ovom bitkom otpočela je borba u pravcu Boke, Trebinja i Bileća, koja je trajala preko mjesec dana, a završila se time što je okupator bio prisiljen da napusti Grahovo u koga su ušli naši partizani zajedno sa narodom.

Za ovaj mjesec dana borbi naši junaci iz Grahova i Boke, pomagani od Nikšićkih, Banjskih i Vučedolskih partizana, pokazali su čudo od hrabrosti i nezadržljivosti. Neprijatelj je po našoj procjeni u tim borbama ima oko 700-800 mrtvih i ranjenih, ali neprijateljski radio i novine nijesu nam dali  “lagati” pa su objavili da su oni samo u borbama oko Crkvica izgubili 450 mrtvih i 1250 ranjenih, a da smo mi partizani imali preko 7000 mrtvih i ranjenih.

Tako se završavaju jednomjesečne borbe i nastavilo se ponovo sa bitkom na Klenku na putu Trebinje-Bileća sa rezultatom 66 zarobljenih neprijateljskih vojnika-oficira, zaplijenjena 2 teška i 8 lakih mitraljeza, 6 kamiona hrane i ratne spreme. Naše borbe neće više imati ni za momenat zastoja do konačnog istrebljenja špijuna-petokolonaša-do protjerivanja i posljednjeg fašističkog vojnika iz naše zemlje, izvojevanja prava i istinske narodne slobode.

                                                SMRT FAŠIZMU-SLOBODA NARODU!