Istorija

OGLED : Kao jedna forma apsolutne slobode intaktna sloboda je bila najviša vrijednost crnogorske aksiologije

OGLED: Filozofija prava u opusu dr. Sekule Drljevića (I)

Mar 08, 2020 2 Komentara

(15 riječi)

Borba neprestana i junačka sloboda su temelj istorijskog crnogorskog pogleda na svijet. Osnova i suština crnogorskog filozofskog pogleda na svijet nalazi se u Njegoševom „Gorskom vijencu” i „Luči mikrokozma”. Intaktna sloboda je podrazumijevala potpuno i konačno samožrtvovanje svojih tvoraca, junaka i heroja za nju kao svoj jedini i uzvišeni ideal. Glava svakojeg martira data za nju imala je kao i umjetničko djelo vrednotu res finita

OGLED: Filozofija prava u opusu dr. Sekule Drljevića (I)

Bez krsta nema hrišćanstva. Tako ni bez kolca nema mučeništva i podvižništva. Crna je Gora bila vjekovima razapeta na krstu i mučena na kolcu. To je njenom autentičnom hrišćanstvu i stradanju dalo posebnu vrijednost i značenje. Otuda je borba Crnogoraca i Crne Gore, po mišljenju mnogih neosvojive „tvrđave liberterstva”^[1], a po Tenisonu i kamenog prijestola slobode izazvala divljenja čovječanstva. Putopisci, pisci, pjesnici, filozofi i mislioci ispisali su stranice poštovanja i obožavanja Crne Gore. Veliki hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić svojim remek djelom „Smrt Smail-age Čengića”^[2] himna je crnogorskim seljacima odnosno crnogorskom heroičkom čovjeku. To je prema S. Drljeviću, iskazao i vođa hrvatskog naroda i HRSS Stjepan Radić riječima: „Mi smo Hrvati u najljepšem djelu svoje književnosti (I. Mažuranić „Smrt Smail-age Čengića”) cijelu Crnu Goru nazvali veličanstvenim žrtvenikom slobode u najdivnijem hramu božjega podnebesja, a Vas smo Crnogorce proglasili ne samo uzorom junaštva, nego i nedostižnim primjerom jednostavnosti i poštenja. Zato mi Hrvati rušimo beogradski centralizam i Pašićevu korupciju i tiraniju… što svojim poganim rukama razvaljuju veličajni žrtvenik crnogorske slobode i što Vas Crnogorce barbarski progone i sotonski muče”.^[3]

Za kralja Nikolu Crna Gora je najveći mučenik na svijetu

Za kralja Nikolu Crna Gora je najveći mučenik na svijetu.^[4] Ovu je tezu od crnogorskog suverena preuzeo dr. Sekula Drljević. Za njega je njegoševski rečeno „Borba neprestana” i junačka sloboda temelj crnogorskog pogleda na svijet. Njegovo tačno objašnjenje pojma junačke i intaktne (nedirnute, netaknute, nepovrijeđene, čitave, cijele) slobode, odnosno jednog oblika (crnogorskog) njene apsolutnosti leži u stavu:

„To nije pojam naše građanske slobode, izrađen na načelima znamenite Deklaracije o pravima čovjeka i građanina: bratstvo, jednakost, sloboda. Bratstvo je sentimentalan pojam bez ikakvog pravnog ili političkog značaja. Ostaju jednakost i sloboda. To su dva kontradiktorna pojma. Naša građanska sloboda jeste kompromisni odnos između slobode i jednakosti. Crnogorska sloboda nije pristala na pravljenje toga kompromisa sa jednakošću. Crnogorci traže da sloboda bude intaktna. U vječnoj borbi sa Turcima oni su se svakodnevno uvjeravali da jednakosti među ljudima nema, da ima fizički i duševno jačih i slabijih. Zato se crnogorska sloboda i zove „junačka sloboda”. Ona je zahtijevala da fizički i duševno slabiji svojim snishodljivim držanjem odaju priznanje prema jačemu. Crnogorska sloboda nije nalazila ograničenja u jednakosti već u crnogorskoj religiji, u hrišćanstvu. Ali to je jedno malo drukčije hrišćanstvo. Ta religija ne sadrži nijedan od deset smrtnih grijehova, pa čak ni jedan od četiri grijeha vapijuća na nebo, kako ih crkva naziva. Crnogorska religija poznaje četiri grijeha vapijuća na nebo, ali sasvim druga. Njih kaluđer Dimitrije, arhimandrit Manastira moračkog, nabraja u propovijedi, koju u „Smrt Smail age Čengića” drži osvetničkoj četi na rijeci Morači, pet kilometara daleko od same crkve:

Il’ vas tkogod uvr’jedio brata; / il’ nejaku dragi protivniku/ život dignuv ogr’ješio dušu; /Ili putniku zatvorio vrata; / il’do vjeru, a krenuo njome; / Ili gladnu uskratio hranu; /Il’ ranjenu ne zavio ranu; /Sve je grijeh, sve su djela prika: /bez kajanja nema oprosnika./

U tim riječima je ograničenje crnogorske slobode da se ne pretvori u vladavinu jačega nad slabijim”.^[5]

Tumačeći Njegoša, Drljević pravdu posmatra i vrjednuje temeljnom vrlinom duševnog života

Ovo poimanje slobode bilo je, dakle, u potpunoj opreci, sa principom ustanovljenja države kao prinudne zajednice, te dok je god ono održavano kod nadmoćnije većine, država se nije svjesno i namjerno izgrađivala. Kroz cijelu narodnu poeziju, upravo kroz onaj dio koji u njoj ima centralno značenje ovo je shvatanje dosledno sprovođeno. Samim tim što je revolucionarno u svojoj osnovi i individualističko ono je ovu drugu svoju odliku moralo zamijeniti da kroz prvu postane progresivno i konstruktivističko, a i kolektivno. No, to se još nije dogodilo. Za takvo shvatanje slobode, prava i junačke borbe za njih vaspitane su i bodrene generacije narodnim predanjem.^[6] Kao jedna forma apsolutne slobode intaktna sloboda je bila najviša vrijednost crnogorske aksiologije. Ona je podrazumijevala potpuno i konačno samožrtvovanje svojih tvoraca, junaka i heroja za nju kao svoj jedini i uzvišeni ideal. Glava svakojeg martira data za nju imala je kao i umjetničko djelo vrednotu res finita. „Crna Gora kao rijetko koja zemlja na svijetu kroz vjekove svoje mučne borbe za slobodu dokazala je nesalomljivu volju da bezuslovno i u svijema prilikama slobodu smatra svojom neosvojivom tekovinom. Vječno u borbi za slobodu, Crna Gora je naučila cijenu svoje slobode i izgradila svoje duboko poštovanje prema slobodi drugih. Čovjek bez slobode nije čovjek, narod koji ne zna cijeniti slobodu nije narod. To je viteško shvatanje slobode u svojoj teškoj i punoj borbe istoriji Crna Gora gajila i nijednim svojim činom nije se ogriješila o ta zdrava osjećanja svaki put kad je imala prilike za to, dokazala je gotovost na najveće žrtve”^[7]. Bez herojske samožrtvene svijesti čovjek ne može biti svjedok istine niti borac za etička načela. Herojima je mjesto u carstvu živoga Boga i to pored svetaca, anđela, podvižnika i mučenika za vjeru. Herojstvo, međutijem nije samo izrazita i prekomjerna ljudska hrabrost radi odbrane života. Ona je i put spasenja duševnog života koji se vrlinama uzdiže ka vječnosti. U crnogorskom pogledu na svijet koji Drljević zasniva na njegoševskoj filozofiji, herojizam se izjednačava sa svetaštvom. Heroizam se ne iscrpljuje samo u ratu i na bojnom polju „borbom neprestanom” već označava i podvig kojim se postiže uticaj na putu istine i pravde. Tumačeći Njegoša, Drljević pravdu posmatra i vrjednuje temeljnom vrlinom duševnog života. Osnovu ljudske čini Božja pravda. Izjednačava se sa istinom i jedna je od najviših karakteristika Boga. Pravda je uzvišena i transcendentna, imanentna Gospodu, Demijurgu vremena i prostora, istorije i ljudi.

(Nastaviće se)