OGLED : Kao jedna forma apsolutne slobode intaktna sloboda je bila najviša vrijednost crnogorske aksiologije
OGLED: Filozofija prava u opusu dr. Sekule Drljevića (I)
Borba neprestana i junačka sloboda su temelj istorijskog crnogorskog pogleda na svijet. Osnova i suština crnogorskog filozofskog pogleda na svijet nalazi se u Njegoševom „Gorskom vijencu” i „Luči mikrokozma”. Intaktna sloboda je podrazumijevala potpuno i konačno samožrtvovanje svojih tvoraca, junaka i heroja za nju kao svoj jedini i uzvišeni ideal. Glava svakojeg martira data za nju imala je kao i umjetničko djelo vrednotu res finita
OGLED: Filozofija prava u opusu dr. Sekule Drljevića
(I)
Bez krsta
nema hrišćanstva. Tako ni bez kolca nema mučeništva i podvižništva. Crna je
Gora bila vjekovima razapeta na krstu i mučena na kolcu. To je njenom
autentičnom hrišćanstvu i stradanju dalo posebnu vrijednost i značenje. Otuda
je borba Crnogoraca i Crne Gore, po mišljenju mnogih neosvojive „tvrđave
liberterstva”[1],
a po Tenisonu i kamenog prijestola slobode izazvala divljenja čovječanstva. Putopisci,
pisci, pjesnici, filozofi i mislioci ispisali su stranice poštovanja i
obožavanja Crne Gore. Veliki hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić svojim remek djelom
„Smrt Smail-age Čengića”[2]
himna je crnogorskim seljacima odnosno crnogorskom heroičkom čovjeku. To je
prema S. Drljeviću, iskazao i vođa hrvatskog naroda i HRSS Stjepan Radić
riječima: „Mi smo Hrvati u najljepšem djelu svoje književnosti (I. Mažuranić
„Smrt Smail-age Čengića”) cijelu Crnu Goru nazvali veličanstvenim žrtvenikom
slobode u najdivnijem hramu božjega podnebesja, a Vas smo Crnogorce proglasili
ne samo uzorom junaštva, nego i nedostižnim primjerom jednostavnosti i
poštenja. Zato mi Hrvati rušimo beogradski centralizam i Pašićevu korupciju i
tiraniju… što svojim poganim rukama razvaljuju veličajni žrtvenik crnogorske
slobode i što Vas Crnogorce barbarski progone i sotonski muče”.[3]
Za kralja Nikolu Crna Gora je najveći mučenik na svijetu
Za kralja Nikolu Crna Gora je najveći mučenik na
svijetu.[4]
Ovu je tezu od crnogorskog suverena preuzeo dr. Sekula Drljević. Za njega je
njegoševski rečeno „Borba neprestana” i junačka sloboda temelj crnogorskog
pogleda na svijet. Njegovo tačno objašnjenje pojma junačke i intaktne
(nedirnute, netaknute, nepovrijeđene, čitave, cijele) slobode, odnosno jednog
oblika (crnogorskog) njene apsolutnosti leži u stavu:
„To nije pojam naše građanske slobode, izrađen na
načelima znamenite Deklaracije o pravima čovjeka i građanina: bratstvo,
jednakost, sloboda. Bratstvo je sentimentalan pojam bez ikakvog pravnog ili
političkog značaja. Ostaju jednakost i sloboda. To su dva kontradiktorna pojma.
Naša građanska sloboda jeste kompromisni odnos između slobode i jednakosti.
Crnogorska sloboda nije pristala na pravljenje toga kompromisa sa jednakošću.
Crnogorci traže da sloboda bude intaktna. U vječnoj borbi sa Turcima oni su se
svakodnevno uvjeravali da jednakosti među ljudima nema, da ima fizički i
duševno jačih i slabijih. Zato se crnogorska sloboda i zove „junačka sloboda”.
Ona je zahtijevala da fizički i duševno slabiji svojim snishodljivim držanjem
odaju priznanje prema jačemu. Crnogorska sloboda nije nalazila ograničenja u
jednakosti već u crnogorskoj religiji, u hrišćanstvu. Ali to je jedno malo
drukčije hrišćanstvo. Ta religija ne sadrži nijedan od deset smrtnih grijehova,
pa čak ni jedan od četiri grijeha vapijuća na nebo, kako ih crkva naziva.
Crnogorska religija poznaje četiri grijeha vapijuća na nebo, ali sasvim druga.
Njih kaluđer Dimitrije, arhimandrit Manastira moračkog, nabraja u propovijedi,
koju u „Smrt Smail age Čengića” drži osvetničkoj četi na rijeci Morači, pet
kilometara daleko od same crkve:
Il’ vas tkogod uvr’jedio brata; / il’ nejaku dragi
protivniku/ život dignuv ogr’ješio dušu; /Ili putniku zatvorio vrata; / il’do
vjeru, a krenuo njome; / Ili gladnu uskratio hranu; /Il’ ranjenu ne zavio ranu;
/Sve je grijeh, sve su djela prika: /bez kajanja nema oprosnika./
U tim riječima je ograničenje crnogorske slobode da se
ne pretvori u vladavinu jačega nad slabijim”.[5]
Tumačeći Njegoša, Drljević pravdu posmatra i vrjednuje temeljnom vrlinom
duševnog života
Ovo poimanje slobode bilo je, dakle, u potpunoj opreci,
sa principom ustanovljenja države kao prinudne zajednice, te dok je god ono
održavano kod nadmoćnije većine, država se nije svjesno i namjerno izgrađivala.
Kroz cijelu narodnu poeziju, upravo kroz onaj dio koji u njoj ima centralno
značenje ovo je shvatanje dosledno sprovođeno. Samim tim što je revolucionarno
u svojoj osnovi i individualističko ono je ovu drugu svoju odliku moralo
zamijeniti da kroz prvu postane progresivno i konstruktivističko, a i
kolektivno. No, to se još nije dogodilo. Za takvo shvatanje slobode, prava i
junačke borbe za njih vaspitane su i bodrene generacije narodnim predanjem.[6]
Kao jedna forma apsolutne slobode intaktna sloboda je bila najviša vrijednost
crnogorske aksiologije. Ona je podrazumijevala potpuno i konačno samožrtvovanje
svojih tvoraca, junaka i heroja za nju kao svoj jedini i uzvišeni ideal. Glava
svakojeg martira data za nju imala je kao i umjetničko djelo vrednotu res
finita. „Crna Gora kao rijetko koja zemlja na svijetu kroz vjekove svoje mučne
borbe za slobodu dokazala je nesalomljivu volju da bezuslovno i u svijema
prilikama slobodu smatra svojom neosvojivom tekovinom. Vječno u borbi za
slobodu, Crna Gora je naučila cijenu svoje slobode i izgradila svoje duboko
poštovanje prema slobodi drugih. Čovjek bez slobode nije čovjek, narod koji ne
zna cijeniti slobodu nije narod. To je viteško shvatanje slobode u svojoj
teškoj i punoj borbe istoriji Crna Gora gajila i nijednim svojim činom nije se
ogriješila o ta zdrava osjećanja svaki put kad je imala prilike za to, dokazala
je gotovost na najveće žrtve”[7].
Bez herojske samožrtvene svijesti čovjek ne može biti svjedok istine niti borac
za etička načela. Herojima je mjesto u carstvu živoga Boga i to pored svetaca,
anđela, podvižnika i mučenika za vjeru. Herojstvo, međutijem nije samo izrazita
i prekomjerna ljudska hrabrost radi odbrane života. Ona je i put spasenja
duševnog života koji se vrlinama uzdiže ka vječnosti. U crnogorskom pogledu na
svijet koji Drljević zasniva na njegoševskoj filozofiji, herojizam se
izjednačava sa svetaštvom. Heroizam se ne iscrpljuje samo u ratu i na bojnom
polju „borbom neprestanom” već označava i podvig kojim se postiže uticaj na
putu istine i pravde. Tumačeći Njegoša, Drljević pravdu posmatra i vrjednuje
temeljnom vrlinom duševnog života. Osnovu ljudske čini Božja pravda.
Izjednačava se sa istinom i jedna je od najviših karakteristika Boga. Pravda je
uzvišena i transcendentna, imanentna Gospodu, Demijurgu vremena i prostora,
istorije i ljudi.
(Nastaviće
se)
[1]S. Drljević, Balkanski sukobi, Zagreb
1944/citirano prema D. Radojević, Politička misao Sekule Drljevića, 2007. g.,
str. 410.
[2]Isto, 246.
[3] Isto, 384.
[4] Isti, Politički spisi, Cetinje –
Titograd 1989, str. 481. (Novogodišnja proklamacija Crnogorcima povodom kršenja
prava da sami odlučuju o svojoj sudbini od 24. 12. 1918/6. 1. 1919. g. Isto,
Glas Crnogorca, 2/15. 1. 1919. broj 62.)
[5]
S. M. Štedimlija, Skidanje maske, Zagreb 1932. g. str. 19.
[6] Isto, 17.
[7] Isto kao 1, str. 214 (Program crnogorske stranke); S.
Drljević „Boje demokratije” Zeta, 8/VII/23. 2. 1936./str. l.
2 Komentara
RfIQHwsO Postavljeno 20-07-2023 20:59:32
cialis 5mg online Currently pregnant with my next babe and have been sick for 2 weeks now and desperate
Odgovori ⇾floache Postavljeno 05-05-2023 21:46:23
where to buy cialis Make sure you see an eye doctor at least once a year for a complete eye exam
Odgovori ⇾